DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 39 <-- 39 --> PDF |
LEGENDA i Borove šume Glamočkog područja ( 1958 godine ) - Borove šume Bugojansko- Kupreškog područja (1968 godine) ovdje izvjesne osobenosti (karta 1). Uočljive su izvjesne razlike, u tom smislu, u odnosu na komplekse borovih šuma Glamočkog područja, jer paralelni planinski lanci i prostrana Kupreška visoravan sprečavaju direktnije mediteranske uplive. Ovdje, u donjem pojasu, koji je, doduše, i znatno viši, nisu termofilne zajednice bijelog graba (Carpinetum orientalis), kao što smo ih imali na rubu kraških polja [P. Fukare k (3)], nego zajednice crnog graba i crnog jasena (Ostryo — Ornetum), koje su povezane u sukcedanom nizu sa šumom crnog bora na dolomitu. U višim položajima, iznad 900 m n. v., rasprostranjena je šuma jele i bukve (Abieti — Fagetum). Ona zauzima padine na hladnijim ekspozicijama i uvale uz potoke, dok grebene i toplije ekspozicije zauzimaju bjeloborove šume. Ovi tipovi šumske vegetacije smjenjuju se zakonomjerno što dolazi naročito do izražaja u kompleksu šuma Prusačke Rijeke prema Plazenici i Kupreškim Vratima (SI. 1, 2). Dakle, kao i u području jugozapadne Hrvatske (Mala Kapela), rasprostranjene su šume bijelog bora unutar kompleksa jelovo-bukovih sastojina u specifičnim orografsko (mikroklimatskim) — edafskim uslovima. Isto kao što je slučaj, kako to navodi I. Horva t (10), u Hrvatskoj, što se više spuštamo prema Gackom Polju, i ovdje u donjim dijelovima Prusačke Rijeke i Semešnice, pojačavaju se termofilni uticaji, pa dominira crni bor sa kserofilnim lišćarskim elementima, umjesto bijelog bora, koji je rasprostranjen u višim predjelima. |