DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 36 <-- 36 --> PDF |
raju ekološkim zahtjevima jele više nego ona na položajima karbonatnog petrografskog substrata koji su više izloženi insolaciji, sušim i toplijim strujama zraka. Prosuđujući po oskudnim historiografskim podacima, blizini naselja i navedenim brojčanim pokazateljima o razvitku omjera smjese, vjerojatno se bukva nekad mnogo sjekla za proizvodnju ogrjeva, ugljena i pepela (potaše), pa je tako povećano učešće jele, a prije i poslije drugog svjetskog rata jakim sječama uglavnom jelovih stabala mnogo je i naglo otvoren sklop krošanja. Može se pretpostaviti da je posljedica takvih antropogenih utjecaja (i, možda, promjena makroklime), degradacija biogeocenoze na koju se sadašnja svojta ili vrsta jele ne može prilagoditi. U vezi s iznesenim mogu se dati ove postavke: — pod utjecajem eksploatacije izmijenjeni su sklop, oblik i smjesa vrsta drveća, u sastojinama, tj. poremećena je biološko-ekološka ravnoteža u sastojinskoj atmosferi, možda i u pedosferi; — smanjena je vlaga zraka i povećana toplina u tlu i nad tlom, što je jedan od najznačajnijih činilaca za održavanje razmjerno higrofilne i termofobne jele; — pod utjecajem navedenih promjena i povećanog strujanja zraka, razgibano korijenje jele ne može crpiti dovoljne količine vode, povećana je transpiracija krošanja, smanjena je mogućnost normalne opskrbe vodom; — u takvoj mikroklimi veća je mogućnost razmnožavanja insekatskih štetnika od čijih se šteta u navedenim bioekološkim okolnostima jela ne može dovoljno oporaviti; — proširuje se termofilnija, heliofilnija, manje higrofilna i vrlo agresivna bukva u arealu gdje se njen omjer smjese negdašnjim sječama mnogo smanjio; — u gušćim prebornim sastojinama vertikalno-stepeničastog sklopa rijetko gdje se razvila pojava odumiranja i slabog podmlađivanja jele i snažnog širenja bukve. Općenito: oslabljena je životna snaga naše privredno najvažnije a ekološki najmanje prilagodljive četinjače, povećana je agresivnost naše najrasprostranjenije i ekološki najplastičnije listače. Zato se nužno pojavljuju ova pitanja: da li se aviokemijskim tretiranjem jelovih sastojina, tj. uništavanjem moljca jelovih iglica (i drugih štetnih i korisnih članova zoocenoze), može popraviti biotski potencijal jele, ili se spašava samo tečajni prirast; tj. da li se kemijskim insekticidima može sušenje jele potpuno spriječiti ili barem trajnije ograničiti? Ako je jela postala fiziološki slabija ili manje prilagodljiva u novoj bioekojloškoj situaciji ili je neotporna na neke negativne utjecaje klime (sastojinske i makroklime), neće li ta četinjača odumirati i u onim sastojinama u kojima je zaraza moljca sada suzbijena? Ako se jelov moljac nalazio u ovim šumama i pred tri desetljeća, a vjerojatno jest, zašto se u tadašnjim fazama razvitka pojedinih biogeocenoza nije pojavila progradacija tog štetnika? Ako represivni postupci neće omogućiti da se populacija jele trajno održi, zbog očuvanja fonda četinjača morat će se pošumljivati drugim četinjačama, prvenstveno smrekom. Ta četinjača ima velik broj svojta različitih morfoloških, bioloških, ekoloških i tehnoloških svojstava. Zato je krajnje vrijeme da se u svrhu što bolje introdukcije za određene vrste staništa započnu genetička istraživanja autohtonih i alohtonih rasa i forma smreke. Isto tako i za jelu; |