DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 93 SIJEČANJ—VELJAČA GODINA 1969


UDK 634.0.422.2:582.475.2


PROBLEM SUŠENJA JELE U GORSKOM KOTARU,
LICI I SLOVENIJI


Prof. dr A. ANDROIC — prof, dr D. KLEPAC


Šumarski fakultet, Zagreb


UVOD


Nikada dosada zabrinutost stručnjaka zbog masovne pojave štetnika i kalamiteta
u našim šumama nije bila više opravdana no što je to sada slučaj s masovnim
napadom moljca jelinih iglica (Argyresthia fundella F. R) u šumama
Hrvatske i Slovenije. Ogromna sušenja hrastika u prošlosti predstavljala su veliko
zlo, koje je ipak u odnosu na sušenje jele bilo manje zbog činjenice da se
hrastici nalaze na relativnom šumskom tlu i da nedaće zbog sušenja cijelih sastojina
nisu bile nepopravljive. I ogromni požari u Bosni i Hercegovini odmah
poslije 2. svjetskog rata i najezde potkornjaka zbog čega je bilo posječeno 2 min.
stabala ne.mogu se uporediti sa zlom koje se nadvilo na naše najljepše i najvrijednije
šume u Gorskom kotaru, Lici i nekim drugim krajevima gdje dolazi jela.


Jela (Abies alba) se u Gorskom kotaru nalazi u svom optimumu, i u zdravstvenom
pogledu ove su šume dosada predstavljale primjer šuma dobrog zdravstvenog
stanja. Međutim, prije 15 godJna pojavio se u ovim šumama moljac jelinih
iglica koji se intenzivno razmnožio i prouzročio kalamitete, najprije na
području Šumarije Fužine, a zatim se proširio na susjedne šumarije, tako da
je danas utvrđena njegova pojava samo na području šuma Šumskog gospodarstva
Delnice na više od 40.000 ha. Ova površina se svake godine povećava.


Općenito o pojavi sušenja jele


Pojava sušenja jele dovela se u prvo vrijeme u vezu sa sličnom pojavom
u ostalim predjelima Evrope u kojima dolazi jela. Ta pojava bila je predmet
mnogih diskusija i teorija o uzrocima sušenja. Od mnogih, katkada i veoma
interesantnih, teorija o sušenju jele spominjemo ovdje samo neke.


J. Komare k (1942) piše o odumiranju jele u Češkoj, Moravskoj i Karpatima
i navcdi da se jele suše svagdje tamo gdje je prije otprilike 10 godina dolazio
jelin savijač (Cacoecia murinana). Sušenje se naročito pojačalo nakon
oštrih zima i vlažnog vjetra On to potkrepljuje činjenicom da se zdrave sastojine
napadnute od jelinog savijača suše dok se sastojine lošega izgleda, ali koje
nisu napadnute, ne suše. Zbog gubitka iglica slabi asimilaciona snaga krošnje
i ako to potraje nekoliko godina nastupaju štetne posljedice. Nastupe li u međuvremenu
za jelu nepovoljne klimatske prilike (ekstremno vlažna ili sušna