DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 28 <-- 28 --> PDF |
UDK 634.0.23:582.475.2 PRILOZI RJEŠAVANJU PROBLEMA O ODRŽAVANJU I PODMLAĐIVANJU JELE NA PODRUČJU GORSKOG KOTARA II. Bioekološka regresija jele u njenoj najugroženijoj zoni* J. ŠAFAR Na temelju radne hipoteze o vjerojatnom povodu smanjenja fiziološke sposobnosti jele, u prvom prilogu predstudije o problemu odražavanja i obnove navedene četinjače iznesli smo uglavnom ove pretpostavke odn. prethodne zaključke: omjer jele je u njenim negdašnjim prašumama bio manji nego je danas; negda se više sjekla bukva te je tako još više povećan omjer jele; jake sječe u bližim i otvorenijim predjelima prije i poslije drugog svjetskog rata izmijenile su mikroklimu; tako se u mnogim sastojinama znatno promijenila čitava biogeocenoza. Posljedica je: degradacija biotskog potencijala jele, smanjeno podmlađivanje razmjerno higrofilne. termofobne i skiofitne jele a širenje termofitnije, heliofilnije, ekološki prilagodljivije i veoma agresivne bukve, oslabljena rezistentnost jele prema štetnim utjecajima abiotskih i biotskih faktora. Na osnovici analiza i razmatranja iznesenih u prvom prilogu, ovdje ćemo raspraviti pojavu izmjene omjera jele i bukve u najzapadnijem dijelu Gorskog kotara, tj. u fužinskom bazenu, za koji smo historiografske podatke dali u navedenom prilogu. Jelove šume okolice Fužina graniče s arealom primorske termokserofitne vegetacije; udaljene su horizontalno od obale Jadrana oko 9 km; pod jakim su utjecajem maritimne klime; u davnoj prošlosti, zbog blizine primorskih luka i tadašnjih transverzalnih prometnih žila, bile su pod jačim utjecajima eksploatacije; može se indicirati da se više sjekla bukva nego jela. Poslije drugog svjetskog rata mnogo se otvarao sklop sječom prvenstveno jele. Može se pretpostaviti da su takve okolnosti negativno djelovale na ekološki razmjerno malo prilagodljivu jelu i razvitak njenih sastojina. Zato se ta četinjača sve više suši. Jela je najprije i najviše odumirala u bližoj okolici Fužina. Po mojem opažanju (bio sam upravitelj tih šuma u drugoj polovici četvrtog decenija), pojava većeg sušenja jele traje na tlima karbonatnog petrografskog substrata oko tri decenija, i proširuje se bukva; općenito smo taj problem razmotrili u »Uzgajanju šuma« 1963. str. 216—218 i 441—448. U sadašnjem deceniju, sušenje jele proširilo se i na tla silikatne kamene podloge čija staništa odgovaraju ekološkim zahtjevima te četinjače prosječno više nego ona na vapnencima. Naša ispitivanja o kretanju omjera smjese bukve i jele izvršena su u predjelima koje pojava odumiranja jele nije, ili još nije, masovnije zahvatila. * I. prilog »Historijski profil antropogenih utjecaja« objavljen je u šumarskom listu god. 1968. br. 11—12. |