DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 28     <-- 28 -->        PDF

UDK 634.0.23:582.475.2


PRILOZI RJEŠAVANJU PROBLEMA O ODRŽAVANJU
I PODMLAĐIVANJU JELE NA PODRUČJU GORSKOG KOTARA


II. Bioekološka regresija jele u njenoj najugroženijoj zoni*
J. ŠAFAR
Na temelju radne hipoteze o vjerojatnom povodu smanjenja fiziološke
sposobnosti jele, u prvom prilogu predstudije o problemu odražavanja i obnove
navedene četinjače iznesli smo uglavnom ove pretpostavke odn. prethodne zaključke:
omjer jele je u njenim negdašnjim prašumama bio manji nego je danas;
negda se više sjekla bukva te je tako još više povećan omjer jele; jake
sječe u bližim i otvorenijim predjelima prije i poslije drugog svjetskog rata
izmijenile su mikroklimu; tako se u mnogim sastojinama znatno promijenila
čitava biogeocenoza. Posljedica je: degradacija biotskog potencijala jele, smanjeno
podmlađivanje razmjerno higrofilne. termofobne i skiofitne jele a širenje
termofitnije, heliofilnije, ekološki prilagodljivije i veoma agresivne bukve,
oslabljena rezistentnost jele prema štetnim utjecajima abiotskih i biotskih faktora.


Na osnovici analiza i razmatranja iznesenih u prvom prilogu, ovdje ćemo
raspraviti pojavu izmjene omjera jele i bukve u najzapadnijem dijelu Gorskog
kotara, tj. u fužinskom bazenu, za koji smo historiografske podatke dali u navedenom
prilogu. Jelove šume okolice Fužina graniče s arealom primorske
termokserofitne vegetacije; udaljene su horizontalno od obale Jadrana oko 9 km;
pod jakim su utjecajem maritimne klime; u davnoj prošlosti, zbog blizine primorskih
luka i tadašnjih transverzalnih prometnih žila, bile su pod jačim utjecajima
eksploatacije; može se indicirati da se više sjekla bukva nego jela. Poslije
drugog svjetskog rata mnogo se otvarao sklop sječom prvenstveno jele.
Može se pretpostaviti da su takve okolnosti negativno djelovale na ekološki
razmjerno malo prilagodljivu jelu i razvitak njenih sastojina. Zato se ta četinjača
sve više suši.


Jela je najprije i najviše odumirala u bližoj okolici Fužina. Po mojem opažanju
(bio sam upravitelj tih šuma u drugoj polovici četvrtog decenija), pojava
većeg sušenja jele traje na tlima karbonatnog petrografskog substrata oko tri
decenija, i proširuje se bukva; općenito smo taj problem razmotrili u »Uzgajanju
šuma« 1963. str. 216—218 i 441—448. U sadašnjem deceniju, sušenje jele
proširilo se i na tla silikatne kamene podloge čija staništa odgovaraju ekološkim
zahtjevima te četinjače prosječno više nego ona na vapnencima. Naša ispitivanja
o kretanju omjera smjese bukve i jele izvršena su u predjelima koje pojava
odumiranja jele nije, ili još nije, masovnije zahvatila.


* I. prilog »Historijski profil antropogenih utjecaja« objavljen je u šumarskom listu god. 1968.
br. 11—12.