DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 26     <-- 26 -->        PDF

dini. Ukoliko je ta pretpostavka točna, trebalo bi kod jel. moljca mijenjati
uobičajeno vrijeme intervencije i suzbijanje provesti već u jednoj progradacionoj
razvojnoj fazi. No takva rana intervencija uvjetovana je dobrim poznavanjem
ekologije i gradologije ovog insekta.


8. REKAPITULACIJA
U maju 1968. god. na području Gorskog kotara utvrđeno je stanje zaraze
jel. moljca Argyresthia fundella F. R. Od ukupno 74.980 ha, koliko iznosi površina
svih gosp. jedinica ovog područja u kojima pridolazi jela, zarazom je obuhvaćeno
52.774 ha (70%). Od toga na jaku zarazu otpada 13.219 ha (25%), srednju
30.519 ha (58%), a slabu 9.036 ha (17%). (Tab. 1). Prema tome, zaraza jel.
moljca u Gorskom kotaru 1968. god. po površini je veća, a po intenzitetu jaćla
nego 1967. god. Ukupna zaražena površina u Hrvatskoj, evidentirana u 1968.
god. iznosi 74.520 ha. Od toga po jedna petma otpada na jaku i slabu zaraziu,
a tri petine na srednju zarazu. (Tab. 2). A. fundella prati jelu do njene gornje
visinske granice rasprostranjenja. Na mnogim mjestima najjača zaraza konstatirana
je na visinama iznad 1.000 m.


Na području šumarije Mrkopalj na površini od 7.095 ha provedeno je suzbijanje
leptira jel. moljca. Suzbijanje su obavila 4 aviona Piper-Paunnee metodom
toplog zamagljivanja. Kao insekticid upotrebijen je 20%-tni DDT-preparat
»Pantakan« u količini od 3,0 kg/ha. Dvadesetak dana po završetku prve
serije zamagljivanja čitava površina bila je ponovno tretirana istom količinom
insekticida.


Eklozija leptira započela je 1968. god. oko 3 tjedna ranije, a trajala je oko
2 tjedna duže nego 1967. god. (Graf. 1). Vremenske prilike bile su izuzetno nepovoljne
za primjenu metode toplog zamagljivanja na su i rezultati suzbijani a
slabiji od očekivanih. Uspjeh akcije ipak je ev´dentan. Na temelju broja uništenih
leptira pokušalo se izračunati veličinu spašenog prirasta. (Tab. 3).


U članku su razmotrena dosadašnja dvogodišnja iskustva o suzbijanju leptira
jel. moljca aviokemijskim putem. Načelni prigovor suzbijanju lentira je
u tome što se ono provodi nakon što je šteta već učinjena. Jedan od glavnih
nedostataka metode je potreba višekratnog tretiranja iste površine u relativno
kratkom roku. Loša posljedica ovoga nije toliko ekonomske, koliko toksikološke
naravi. Autor smatra da bi suzbijanje jel. moljca općenito trebalo provoditi
u jednoj od progradacionih faza, a ne u vrijeme kulminacije prenamnoženia.
Ovo obrazlaže na slijedeći način: jela ne može regenerirati uništene iglice u
istoj, a vjerojatno ni u slijedećoj godini. Prema tome se štete od dvo- ili višegodišnjeg
uzastopnog brštenja kumuliraju. Sigurno se ne radi o jednostavnom
aritmetičkom zbrajanju šteta, no po svoj prilici višegodišnji uzastonni maleni
brst ima efekt jake defolijacije u jednoj godini. Ako se, dakle, želi spriječiti
posljedice jakog brštenja, ne smije se dopustiti višekratno uzastopno slabo
brštenje.


LITERATURA


1) Spai ć I.: Neka ekološka opažanja i rezultati suzbijanja moljca jelinih iglico
(Argyresthia fundella F. R.). Šum. list br. 5—6/1968.