DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 25 <-- 25 --> PDF |
vine u Gorskom kotaru iznosi oko 18.000 st. din. Polazeći od pretpostavke da je neracionalno suzbijati nekog štetnika ako su troškovi suzbijanja veći od štete koja bi nastala da suzbijanje nije provedeno, izlazi da je trokratno suzbijanje nerentabilno ako je šteta manja od 0,66 m3/ha, a četverokratno ako je šteta manja od 0,9 rnVha. Ako se ovo po ranije opisanom postupku izrazi stepenom zaraze, proizlazi da je trokratno tretiranje nerentabilno kod zaraze manje od 3,3 kokona na 1.000 iglica, a četverokratno kod zaraze manje od 4,5 kokona na 1.000 iglica. Iz tab. 3 vidi se da bi spašeni prirast, osim nekoliko izuzetaka, podnio troškove i četverokratnog tretiranja. Metoda suzbijanja leptira ima i jedan načelni nedostatak: suzbijanje se provodi nakon što je šteta već učinjena. Štetu čine gusjenice, no mi suzbijamo leptire, dakle jedan u razvoju insekta kasniji stadij koji ne čini štetu. Istina je, doduše, da uništavanjem leptira sprečavamo štete koje bi nastale kasnije (koje bi se ustvari ponovile), najvećim dijelom tek iduće godine. No tu se može postaviti u najmanju ruku teoretsko pitanje: da li bi iduće godine štete uistinu ponovno nastale? Pitanje je opravdano jer mi gotovo ništa ne znamo o gradologiji jel. moljca. Suzbijanje vršimo u fazi kulminacije no ne znamo koliko ta faza traje — da li jednu ili više godina. Ako traje samo jednu godinu i tada nagfo prestaje, sa suzbijanjem se svakako zakasnilo. Prema dosadašnjem iskustvu kulminaciona faza gradacije traje barem dvije godine. U Mrkoplju je i prošle godine zaraza bila vrlo jaka. Međutim visoka brojnost populacije leptira nikako ne mora značiti da će slijedeća generacija insekta ponovno načiniti velike štete. Može se, naime, desiti da čitava populacija slijedeće generacije strada u stadiju jaja ili gusjenice. Jaja možda mogu stradati od visokih ljetnih temperatura, suše ili parazita. Mlade gusjenice na prezimljavanju možda mogu biti kompletno uništene u toku jednog jedinog dana ili noći ekstremno niskom temperaturom. Izgleda mi — barem teoretski — da bi ovo uistinu i mogao bitil najvažniji faktor redukcije brojnosti populacije ovog insekta. Iz ovih se pretpostavki razabire kako ne poznajemo ni osnovne najvažnije ekološke faktore u razvoju jel. moljca i od kolike su važnosti takva istraživanja. No bez obzira na sva teoretska razmatranja o tome da li će populacija slijedeće generacije načiniti štete ili ne, ostaje činjenica da suzbijanjem leptira u fazi kulminacije propuštamo pravi trenutak za akciju i da suzbijanje vršimo kad je šteta već učinjena. To je svakako jedan od osnovnih nedostataka sadašnjeg načina suzbijanja jel. moljca. Očito je da treba pronaći bolje metode suzbijanja ovog štetnika. S obzirom na ozbiljnost situacije to treba učiniti što prije. Ponavljam: dok se to ne uradi, suzbijanje leptira uz sve spomenute i nespomenute nedostatke ostaje kao jedina praktički ispitana mogućnost za borbu protiv ovog opasnog štetnika. I još nešto. Šumske štetnike — pa tako i jel. moljca — mi redovito suzblijamo u kulminacionoj fazi prenamnoženja. Kad je riječ o defolijatorima listača, to je — općenito uzevši — u najmanju ruku s gospodarskog gledišta razumljivo. Međutim kad se radi o četinjačama — u konkretnom slučaju o jeli — onda stvari stoje nešto drugačije. Prije svega mi nažalost još ne znamo pri kojem se stepenu defolijacije jela još može odnosno više ne može oporaviti. U svakom slučaju uništene iglice ona ne može nadoknaditi u istoj, a vjerojatno ni u slijedećoj godini. To drugim riječima znači da se štete od dvo- ili višegtodišnjeg uzastopnog gubitka iglica kumuliraju. Iako se sigurno ne radi o jednostavnom aritmetičkom zbrajanju šteta, to po svoj prilici ipak znači da višegodišnji uzastopni maleni gubitak iglica ima efekt jake defolijacije u jednoj go |