DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 24 <-- 24 --> PDF |
može desiti da je unatoč evidentnom toksikološkom efektu još uvijek velik d|io populacije leptira preživio tretiranje. Ovo bi mogla biti posljedica ne samo nepovoljnih vremenskih prilika za tretiranje nego i veoma razvučene eklozije. Broj tretiranja ovisi o trajanju eklozije. O njoj ranije nismo znali mnogo. Prvi puta smo je točnije promatrali prigodom prošlogodišnjih eksperimenata Na visini od 720 m (Bajta) ona je lane trajala dvadesetak dana, ali se u prv´ih 8—10 dana bilo izleglo više od 90% leptira. Da nije bilo naglog jakog pada temperature (koji je započeo kad se ovdje bilo izleglo već oko 85´% leptira, a tjrajao je oko 5—6 dana), u Bajti bi eklozija bila završila za cea 15 dana. To znači da bi na ovoj visini bilo dovoljno samo jednokratno tretiranje. Na 950 m eklozija je lane trajala 30 dana, no bez spomenutog pada temperature trajala bi 5—6 dana kraće, a to znači da bi i na ovim visinama bilo potrebno najviše dvp^kratno tretiranje. Dopuštala se mogućnost da bi na većim visinama ponekad bila potrebna i tri tretiranja. S tim iskustvom bili smo ušli u ovogodišnju akciju. No ove godine eklozija je na visinama između 910—940 m trajala oko 42 dana, čemu se nismo nadali. Već na tim visinama trebalo je ove godine obaviti tri tretiranja, ali se s tom mogućnošću nije računalo i za to nismo bili spremni. Iz graf. 1 se vidi da je na visini od 1.100 m eklozija trajala oko 47 dana, a na većim sigurno i duže. To znači da je ovdje možda trebalo primijeniti čak četverokratno tretiranje, s čim se pogotovo nije računalo. Potreba trokratnog, a pogotovo četverokratnog tretiranja jedne te iste površine u kratkom roku baca novo svjetlo na racionalnost primjene ove metode, prvenstveno iz razloga toksikološke naravi, Višekratnom tretiranju iste površine u kratkom roku — naročito kad se radi o hiljadama hektara — mogu se staviti vrlo značajni opravdani prigovori. Kako je ranije navedeno, protiv nekih gusjenica u hrastovim šumama mi uspješno primjenjujemo relativno vrlo malene doze od svega 200—300 g/ha aktivne materije DDT-a. To je jedna od glavnih prednosti metode toplog zamagljivanja pred metodom prskanja. Već pri dvokratnom zamagljivanju protiv leptira jel. moljca unutar petnaestak dana deponiramo na određenu površinu čak 1.200 g/ha aktivne materije DDT-a. To je vrlo mnogo, više nego što se primjenjuje prigodom prskanja (prosječno oko 1.000 g/ha). U slučaju trokratnog zamagljivanja primijenilo bi se unutar tridesetak dana čak 1.800 g/ha akt. mat. DDT-a. Već to treba smatrati nedopustivim, a pogotovo količinu od 2.400 g/ha, koliko bi se unutar cea 45 dana deponiralo1 u slučaju četverokratnog zamagljivanja. U Evropi se već i ranije smatralo da su količine od 1.000 g/ha, s kojima su se u Americi tretirale desetine i stotine hiljada hektara, pretjerane. Evropa je u tom pogledu uvijek bila opreznija. Danas kada već mnogo više nego ranije znamo o posljedicama toksičnosti DDT-a i drugih organskih insekticida, u zapadnoj Evropi uopće se odustaje od tretiranja površina većih od 2—3.000 ha. ^ Ukoliko se i dalje bude primjenjivala metoda toplog zamagljivanja za uništavanje leptira, treba svakako provjeriti efikasnost malih doza insekticida, koje su inače dovoljne protiv nekih gusjenica u hrastovim šumama. Sredinom maja 1966. god. imao sam prilike vidjeti masovno uništenje leptira hrastovog savijača dozom od 250 g/ha akt. mat. DDT-a, koja je bila primijenjena protiv gusjenica gubara. Inače što se tiče ekonomičnosti, izgleda mi da primjena ove metode ima svoje ekonomsko opravdanje i kod trokratnog pa i četverokratnog tretiranja Troškovi trokratnog tretiranja prema sadašnjim cijenama iznose oko 12.000 st. din/ha, a četverokratnog oko 16.000 st. din/ha. Prosječna cijena 1 m3 jelo |