DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 21 <-- 21 --> PDF |
I II III IV V VI 1967. —2,6 0,4 3,9 5,6 11,9 13,8 1968. —3,2 2,3 3,4 8,3 11,6 14,8 Kako se razabire, februar i april bili su 1968. god. mnogo topliji nego 1967., a mart i maj podjednaki u obje ove godine. Nema sumnje da je to glavni uzrok ranije pojave leptira jel. moljca u 1968. god. Uzrok dužem trajanju eklozije u 1968. vjerojatno je u određenoj konstelaciji toplijih i hladnijih vremenskih perioda u toku eklozije. Napominjem da navedeni temperaturni podaci služe samo za to da pokažu razlike u temperaturi između 1967. i 1968. god. u ovom području. Posebno ističem da dnevni srednjaci temperature, prikazani na grafikonu eklozije leptira, ne predstavljaju prave vrijednosti, o kojima ovisi razvoj jel. moljca. Ove temperature izmjerene su u Fužinama na nadm. visini od oko 720 m, a eklozija je promatrana petnaestak kilometara istočnije na nadm. visinama iznad 900 m. Prema tome ovi podaci samo ilustriraju opći tok temperature i razlike između 1967. i 1968. god. Podaci o oborinama, navedeni u grafikonu, izmjereni su u Mrkoplju. 5. PROVEDBA SUZBIJANJA Kako je spomenuto, prvi prazni kokoni u Širokoj dragi primijećeni su 11. V odnosno 14. V. Prva serija aviozamagljivanja započela je 16. V, trajala je 19 dana i završila 3. VI. Tretiranje se, dakle, odvijalo veoma sporo. Uzrok tome je veoma nestabilno vrijeme praćeno čestim kišama. Unutar tih 19 dana bilo je čak 12 kišnih dana. U akciji su sudjelovala 4 aviona. Ustvari tretiranje su započela 3 aviona, ali kad se vidjelo da posao sporo odmiče, dodijeljen je i četvrti. Teoretski bi 4 aviona Piper-Paunnee ovaj posao mogla obaviti za 4 dana. Dugogodišnje iskustvo iz ranijih akcija pokazuje da je za provedbu neke avioakcije metodom toplog zamagljivanja obično potrebno dvostruko više vremena od teoretski proračunatog. Ovoga puta, međutim, tretiranje je trajalo još znatno duže. S obzirom na rezidualno djelovanje insekticida još u pripremanju akcije bilo je planirano da se druga serija zamagljivanja obavi petnaestak dana nakon prvog tretiranja. Budući da je prvo tretiranje trajalo čak 19 dana, još prije završetka prve serije započelo se s ponovnim tretiranjem onih sektora, koji su u prvoj seriji bili najprije zamagljeni. Ustvari jedan avion dovršavao je prvu seriju zamagljivanja, a ostala tri su započela drugo tretiranje. Vrijeme je i dalje bilo nestabilno tako da su od prvih 5 dana te druge serije zamagljivanja čak 4 bila kišna (v. graf.). Dne 2. VI rad je bio prekinut s namjerom da se nastavi kroz nekoliko dana. Osim što je vrijeme bilo nestabilno i postotak izašlih leptira na opažačkim punktovima još je uvijek bio veoma nizak — ispod 15´% (v. graf.). Vjerovalo se da stabilno vrijeme mora konačno nastupiti, a u tom slučaju rad bi se mogao završiti za 3—4 dana. Međutim oko 10. VI vrijeme se još više pogoršalo. Pomišljalo se na potpunu obustavu akcije, ali se od toga odustalo jer se stalo na stanovište da to u tom momentu ne bi bilo racionalno. Nastavak druge serije zamagljivanja započeo je 16. VI, a tretiranje je završeno 22. VI. Zbog visokog postotka izašlih leptira najprije su bili tretirani niži, a zatim viši položaji. I u tom periodu rada vrijeme je bilo uglavnom nestabilno i vjetrovito. |