DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Jela je vrsta koja dolazi i u ostalim dijelovima Hrvatske, a zastupljena je i u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Prema tome nije isključeno širenje ovoga štetnika i u jelove sastojine drugih naših republika. S druge strane ogromne štete koje nastaju ili bi mogle nastati za elektroprivredu naše zemlje imaju jugoslavenski karakter, jer su hidroelektrane čije snabdjevanje vodom ovisi o šumama Gorskog kotara uključene u sistem električne -mreže Jugoslavije. Ne može biti irelevatno za cijelu našu zemlju ako se nadvije opasnost nad ovako veliki kompleks naših najvrijednijih šuma koje u privredi Jugoslavije pridonašaju značajan udio. I kada se ne bi radilo o solidarnosti, smatramo da su ekonomski momenti oni koji pokazuju da ovaj problem prelazi uske granice jednog šumskog gospodarstva ili jedne republike i da je to problem cijele naše zajednice. Stoga treba koncentrirati sve naše snage da bi se zajednički moglo ovoj nedaći stati na kraj. U pitanju je također i naša stručna savjest i odgovornost prema zajednici i budućim generacijama od kojih smo ove šume naslijedili i kojima bi ih trebali u dobrom stanju predati. Što je do sada poduzeto Pored već poduzetih istraživanja i nakon eklozije 1967. g., te utvrđivanja intenziteta zaraze pristupilo se represivnim mjerama u svrhu zaštite napadnutih sastojina. Teškoće su nastale u izboru metode suzbijanja, jer dosada ovakove akcije nisu bile poznate niti u svijetu niti kod nas. Najefikasniji način suzbijanja bio bi onda ako bi uspjeli suzbiti štetnika u onome stadiju u kome čini štete. No to ovdje nije bilo moguće koliko zbog nedovoljnog poznavanja biologije ovog štetnika toliko i zbog toga što su gusjenice u iglicama zaštićene od insekticida. Sistemici su obično veoma jaki otrovi i za ljude a osim toga i nemamo dovoljno iskustvo u radu s njima na suzbijanju minera. Stoga se pristupilo suzbijanju imaga. 1967. g. suzbijanje je izvršeno i imalo karakter pokusa toga suzbijanja na površini od 1137 ha. Suzbijanje je izvršeno aviometodom preparatom Pantakan M-20 i 3 litre na ha. Radi produljenog vremena eklozije leptira suzbijanje je moralo biti izvršeno u dva puta. Rezultati su bili ohrabrujući pa se 1968. g. površina proširila na 7095 ha koja se tretirala istom metodom kao 1967. g. Rezultati suzbijanja su u obradi. LITERATURA Androić , M.: Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) — moljac jelinih iglica — uzročnik sušenja jele u Gorskom Kotaru, gumarski list br. 7—8 1960. Zagreb. Braun , R.: Insektenschäden an der Tanne im Wienerwald. Centralblatt für das gesamte Forstwesen. Heft 7/8 i 10, Jahrgand 67, 1941. B r a u n s, A.: Beitrag zur Biologie des Tannennadelmotte Argyresthia fundella F. R. (Tineidae Hyponomcutinae L.). Nachrichtenblatt des Deutschen Pflanzenschutz dienstes No 12, 1952. B r i n a r, M.: Življenska kriza jelke na slovenskom ozemlju v zvezi s klimatičnim fluktuacijami. Gozd. vestnik, 1964. Escherich , K.: Die Forstinsekten Mitteleuropas, Bd. II, 1931. K1 e p a c, D.: Komparativna istraživanja debljinskog, visinskog i volumnog prirasta u fitocenozi jele i rebrače, šumarski list, Zagreb, 1954., str. 83—110. Klepac , D.: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma, Šumarski list (1955). Ko m ar e k, J.: Forstentomologische und andere Beobachtungen über Tannen sterben in Böhmen, Möhren und Karpatenländern. Tharandter forstliches Jahr buch, Heft 11/12, 1942. Mlinšek , D.: Sušenje jelke v Sloveniji — prvi isledki, Gozd. vestnik, 1964. |