DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 11     <-- 11 -->        PDF

nemamo dovoljno mjerenja da bi mogli dokazali u kojoj je mjeri preborna
sječa pogodovala razvoju jelova moljca, koji se u povoljnim uvjetima razmahao
i izazvao spomenute gubitke prirasta. No izrazito smanjeni prirast jele je
činjenica koja se ne da osporiti.


To su prvi rezultati o utjecaju jelova moljca na jednom pokusnom objektu.
Na drugim pokusnim plohama posljedice zaraze nisu tako uočljive. No ipak
naša mjerenja, koja se odnose na cijelu gospodarsku jedinicu »Belevine«, govore
također o znatnom opadanju prirasne snage jelovih stabala i to naročito
u jačim debljinskim stepenima.


Premda su ova istraživanja u početnoj fazi i premda se ovi rezultati odinose
samo na jedan pokusni ohjekat, već sad se može reći, da predložene mjere
u ovoj studiji imaju svoje opravdanje. Što više, čini se, da ćemo biti primljeni
korigirati određene postavke uzgajanja i uređivanja prebornih jelovih šuma.
Zasad je prilično jasno, da su duge ophodnjice i veliki intenziteti preborne
sječe nepovoljni. Trebalo bi preći od 10-godišnje na 5-godišnju ophodnjicu i
na odgovarajući intenzitet sječe. Razumljivo je, da će to imati lošu reperkusiju
na organizaciju sječe i izvoza, no također je jasno, da će u jako zaraženim jelovim
prebornim šumama i 5-godišnja ophodnjica biti preduga.


Pomanjkanje regeneraoije jelovih šuma, koje je u nekim predjelima vrlo
akutno, govori u prilog umjetnog pomlađivanja, a tamo gdje je to nemoguće,
morat ćemo se zadovoljiti prirodnim pomlatkom ostalih vrsta (bukve, javora
i si.).


Sječna zrelost je također promijenjena, jer u zaraženim jelovim šumama
kulminacija debljinskog prirasta nastupa ranije. Uostalom, u mnogim slučajevima
stupanj zaraze diktirat će sječu.


Isto su tako uzdrmane i »normale« jelovih prebornih šuma, jer one pretpostavljaju
zdrave i uravnotežene preborne šume. U zaraženim šumama treba
gospodariti na poseban način imajući pred očima, da je najvažnije suzbiti štetnike
i uspostaviti zdravstveno stanje šume. Zato je potrebno da šumari svih
specijalnosti u zajednici sa specijalistima iz zaštite šuma, entomologije i fitopatologije
poduzmu sve mjere da se sušenje naših jelika suzbije.


U našem slučaju štete su izražene:


1.
u sušenju, eliminiranju iz sastojine pored zrelih još i za sječu nezrelih
stabala,
2.
u gubitku prirasta stabala koja su napadnuta ali se nisu osušila. Ovaij
gubitak je preporcionalan procentu izgubljenih iglica i proteže se na nekoliko
godina,
3.
napadnuta stabla ne rađaju sjemenom pa je onemogućena prirodna regeneracija,
4.
u proređenim sastojinama tlo je izvrgnuto atmosferilijama što se naročito
očituje na vapnenačkoj podlozi. U tlu se tada zbivaju fizikalne biokemijske
i mikrobiološke promjene koje umanjuju prođukcionu i regeneracianu
sposobnost tla i otežavaju rdkanstru´keiju sastojina,
5.
retenciona sposobnost proređenih sastojina je umanjena u srazmjeru s
procentom gubitka asimilacijske površine. To dovodi do promjene podzemnog
vodnog režima, oborinske vode naglo otiču odnoseći zemlju i
stvarajući bujice, koje ugrožavaju poljoprivredne kulture, komunikacije
i druge objekte. Naročito je velika šteta u području akumulacionih
9