DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 10 <-- 10 --> PDF |
nismo bili sasvim zadovoljni sa zdravstvenim stanjem na toj plohi, jer smo primijetili prilikom druge inventure (u proljeće 1963.) priličan broj jelovih stabala koja su bila suha ili su po vanjskom izgledu pokazivala slabiju vitalnnost. Pored toga ni regeneracija jele nije bila zadovoljavajuća. Već je tada tu i tamo primijećen jelov moljac, pa su pojedini stručnjaci ukazivali na njegovu opasnost. Imajući to pred očima odlučili smo izvršiti jači sječni zahvat kojim bi ukloniti sva defektna, bolesna i suha jelova stabla kako bi sastojini dali više svijetla i tako stimulirali debljinski prirast i fruktifikaciju. U tom smislu izvršili smo doznaku stabala za sječu s intenzitetom od oko 25% uzimajući kao osnovicu ophodnjicu od 10 g., postotak prirasta, zdravstveno stanje i slabu regeneraciju. Poslije preborne sječe, koja je izvršena u 1963. g., svake naredne godine posječeni su »šušci«, koji su se pojedinačno na toj plohi pojavljivali. Na taj je način u vremenu od 1963. do 1968. g. posječeno ukupno 152,6 m3/na od čega na jelu otpada 144,7 m-´Vha. Treću inventuru spomenute pokusne plohe izvršili smo u jesen 1968. g. Po »kontrolnoj metodi« izračunali smo da je produkcija na pokusnoj plohi »Belevine «, VII, 1, d iznosila 6,2 m3/ha u vremenskom intervalu od 1962. do 1968´. g. Od toga na jelu otpada samo 5 m3/ha. Prema tome danas jelova šuma na spomenutoj plohi ne prirašćuje više 9 ms / h a nego sam o 5 m 3 /ha . To je veliko smanjenje prirasta koje zaslužuje pažnju da se detaljnije ispita. U želji da istražimo koji su razlozi prouzrokovati takvo opadanje prirasta jele, uzeli smo jesenas u istraživanoj sastojini pomoću prirasnog svrdla 101 uzorak (izvrtak) sa 101 jelovog stabla različitih položaja i dimenzija. Odlučili smo analizirati izvrtke tako, da najprije izmjerimo godišnji debljinski prirast za periodu od 1962. do 1968., tj. poslije sječe, a zatim za isto tako dugju prethodnu periodu od 1956. do 1962. g., tj. prij e sječe . Na taj ćemo način dobiti uvid u to kako su u istoj sastojini prirašćivala jelova stabla prije i pioslije sječe. Rezultati analiza pokazuju, da su jelova stabla prije sječe znatno više prirašćivala u debljinu. To se jasno vidi iz si. 1 na kojoj smo grafički pri´f kazali debljinski prirast jele u pojedinim debljinskim stepenima. Prosječni godišnji debljinski prirast svih istraživanih jelovih stabala iznosio je 4,5 mm u toku 1956. do 1962. g., dakle prije sječe, dok je u slijedećoj periodi od 1962J> do 1968. g., tj. poslije sječe, pao na iznos od 3,4 mm. Kako protumačiti to otpadanje debljinskog prirasta? Kako protumačiti tu pojavu, kad smo 1963. g. proveli intenzivnu prebornu sječu s namjerom, da u slijedećih 5 godina stimuliramo debljinski prirast pojačanim prilivom svjetla i oslobađanjem potisnutih stabala i kad znamo da u redovitim prilikama jela vrlo dobro reagira na svjetlo. To napose vrijedi za tanka i srednjedebela jelova stabla, koja su rasla pod zastorom jačih i debljih stabala. No u našem slučaju preborna sječa nije imala željeni efekt. Iz si. 1. se vidi da jelova stabla nisu poslije sječe povećala svoj debljinski prirast ni u jednom debljinskom stepenu. Baš obrnuto, u svim debljinskim stepenima jela je slabije prirašćivala u debljinu poslije sječe. To je upravo protiv svih naših očekivanja i protiv šumsko-uzgojne prakse u jelovim prebornim šumama, utoliko više, što su takvi sječni zahvati do1 sada davali vrlo dobre rezultate. Ipak detaljne observacije u istraživanoj sastojini dale su nam odgovor i objašnjenje o neobičnom fenomenu, koji se dogodio. Krošnje jelovih stabala prilično su rijetke, a pojedine grane ostale su gotovo bez iglica. To nam. je odmah dalo naslutiti, da se zaraza jelovim moljcem jako razmahala. Zasad još 8 |