DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1969 str. 10     <-- 10 -->        PDF

nismo bili sasvim zadovoljni sa zdravstvenim stanjem na toj plohi, jer smo
primijetili prilikom druge inventure (u proljeće 1963.) priličan broj jelovih
stabala koja su bila suha ili su po vanjskom izgledu pokazivala slabiju vitalnnost.
Pored toga ni regeneracija jele nije bila zadovoljavajuća. Već je tada
tu i tamo primijećen jelov moljac, pa su pojedini stručnjaci ukazivali na njegovu
opasnost. Imajući to pred očima odlučili smo izvršiti jači sječni zahvat
kojim bi ukloniti sva defektna, bolesna i suha jelova stabla kako bi sastojini
dali više svijetla i tako stimulirali debljinski prirast i fruktifikaciju. U tom
smislu izvršili smo doznaku stabala za sječu s intenzitetom od oko 25% uzimajući
kao osnovicu ophodnjicu od 10 g., postotak prirasta, zdravstveno stanje i
slabu regeneraciju. Poslije preborne sječe, koja je izvršena u 1963. g., svake
naredne godine posječeni su »šušci«, koji su se pojedinačno na toj plohi pojavljivali.
Na taj je način u vremenu od 1963. do 1968. g. posječeno ukupno 152,6
m3/na od čega na jelu otpada 144,7 m-´Vha.


Treću inventuru spomenute pokusne plohe izvršili smo u jesen 1968. g. Po
»kontrolnoj metodi« izračunali smo da je produkcija na pokusnoj plohi »Belevine
«, VII, 1, d iznosila 6,2 m3/ha u vremenskom intervalu od 1962. do 1968´.


g. Od toga na jelu otpada samo 5 m3/ha. Prema tome danas jelova
šuma na spomenutoj plohi ne prirašćuje više 9 ms / h a nego
sam o 5 m 3 /ha . To je veliko smanjenje prirasta koje zaslužuje pažnju da se
detaljnije ispita.
U želji da istražimo koji su razlozi prouzrokovati takvo opadanje prirasta
jele, uzeli smo jesenas u istraživanoj sastojini pomoću prirasnog svrdla 101
uzorak (izvrtak) sa 101 jelovog stabla različitih položaja i dimenzija. Odlučili
smo analizirati izvrtke tako, da najprije izmjerimo godišnji debljinski prirast
za periodu od 1962. do 1968., tj. poslije sječe, a zatim za isto tako dugju
prethodnu periodu od 1956. do 1962. g., tj. prij e sječe . Na taj ćemo način
dobiti uvid u to kako su u istoj sastojini prirašćivala jelova stabla prije i pioslije
sječe. Rezultati analiza pokazuju, da su jelova stabla prije sječe znatno
više prirašćivala u debljinu. To se jasno vidi iz si. 1 na kojoj smo grafički pri´f
kazali debljinski prirast jele u pojedinim debljinskim stepenima. Prosječni
godišnji debljinski prirast svih istraživanih jelovih stabala iznosio je 4,5 mm
u toku 1956. do 1962. g., dakle prije sječe, dok je u slijedećoj periodi od 1962J>
do 1968. g., tj. poslije sječe, pao na iznos od 3,4 mm. Kako protumačiti to otpadanje
debljinskog prirasta? Kako protumačiti tu pojavu, kad smo 1963. g. proveli
intenzivnu prebornu sječu s namjerom, da u slijedećih 5 godina stimuliramo
debljinski prirast pojačanim prilivom svjetla i oslobađanjem potisnutih
stabala i kad znamo da u redovitim prilikama jela vrlo dobro reagira na svjetlo.
To napose vrijedi za tanka i srednjedebela jelova stabla, koja su rasla pod zastorom
jačih i debljih stabala. No u našem slučaju preborna sječa nije imala
željeni efekt. Iz si. 1. se vidi da jelova stabla nisu poslije sječe povećala svoj
debljinski prirast ni u jednom debljinskom stepenu. Baš obrnuto, u svim debljinskim
stepenima jela je slabije prirašćivala u debljinu poslije sječe. To je
upravo protiv svih naših očekivanja i protiv šumsko-uzgojne prakse u jelovim
prebornim šumama, utoliko više, što su takvi sječni zahvati do1 sada davali vrlo
dobre rezultate.


Ipak detaljne observacije u istraživanoj sastojini dale su nam odgovor i
objašnjenje o neobičnom fenomenu, koji se dogodio. Krošnje jelovih stabala
prilično su rijetke, a pojedine grane ostale su gotovo bez iglica. To nam. je odmah
dalo naslutiti, da se zaraza jelovim moljcem jako razmahala. Zasad još


8