DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1968 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Kakvo je bilo gospodarenje šumama Gorskog kotara, osobito u okolici Fužina,
u XVIII i XIX stoljeću, najbolje će nam prikazati izvadak iz Francis k
o v i ć e v e studije:


Oštre mjere u vezi s paljenjem ugljena upućuju na to da u vrijeme donošenja
Šumskog reda (g. 1767.) u Gorskom kotaru postoji više talionica željeza koje
su trošile velike količine drvenog ugljena. Nastala je jagma za što veću produkciju,
bez obzira na stanje šuma. Opasnost obešuml javanja prijetila je (ne samo
predjelima oko talionica u Čabru i Brodu na Kupi) i predjelima oko Mrzle Vodice,
Lokava, Delnica i Fužina. Osim toga, velike količine drvenog ugljena trošile su se
u mnogim kovačnicama, osobito uz Karolinšku cestu, zatim i uz Lujzijanu. Tek
kasnije, pod konac XVIII stoljeća, krenut će drveni ugljen u većim masama na
strana tržišta (skladišta u Bakarcu). Svjedočanstva iz početka XIX stoljeća kazuju
da je paljenje ugljena u široj okolici Fužina devastiralo mnoge sastojine. Na
taj način postaje razumljiva bojazan i dalekovidnost mjera upravljača bakarskog
dominija pod kojim su bile i šume fužinskog bazena (tj. zabrana paljenja ugljena
i vapna bez specijalnog odobrenja Direktorija u Bakru i bez rješenja šumarskih
organa). Samo se po sebi razumije da su haračenju izloženi u prvom redu oni
kompleksi koji su bili vi blizini glavnih prometnica. U to je vrijeme jedina veća
prometna veza bila Karolinška cesta. Stoga je vjerojatno da su u doba okupacije
najviše stradale šume fužinskog bazena. Za tu tezu postoji nekoliko mjerodavnih
dokaza. Namjesničko vijeće u Zagrebu je g. 1857. uputilo u fužinsko područje poznatog
stručnjaka J. R. Lorenza sa zadatkom da pregleda arhiv tamošnje šumarije.
Taj stručnjak našao je niz dokumenata o izvršenim devastacijama šume i
mjerama za zaštitu šuma. Iz arhivske građe šumske uprave u Fužinama izlazi da
su šume tada najviše stradale od paljenja drvenog ugljena. Znači da je taj posao
bio razgranjen i prije francuske okupacije, odnosno u doba željezarske manufakture,
a poslije prestanka tog rada prodaja ugljena krenula je prema moru. Potkraj
XVIII stoljeća odlazile su radničke partije iz čabarskog područja u fužinske i vinodolske
državne šume na izradu potaše jer je ondašnje radne snage bilo premalo.


Iz g. 1810. postoji dokumenat o zakupljivanju paljenja ugljena u šumskim
predjelima koji se nalaze oko Fužina: Blatnik, Bitoraj, Skelić, Brestova draga,
Rogozno, Suha Rječina, Osoj, Zelin i Stelnik te o prodaji stabala za ogrjevno
drvo u šumama Jelenje Velo i Malo i Ravno Podolje te u šumama Jelenča i
Zvirjak.


5. Zaključak
Makar je u pojedinim krajevima Srednje Evrope već oko pola stoljeća povremeno
isticana kriza održavanja i podmlađivanja jele, pojava naglijeg sušenja
te četinjače u sjevernim Dinaridima, koje se imputira uglavnom utjecaju promjene
klime (Brinar, 1964.), utjecaju čovjeka (Mlinšek, 1964.) i djelovanju
moljca jelinih iglica (Spaić, 1968.), upozorava da je životna stabilnost jele i u
Jugoslaviji postala sada problematična. U nastojanju da se što dublje uđe u ispitivanje
povoda fiziološkom slabljenju i neznatnom podmlađivanju jele u Gorskom
kotaru, u vezi sa mojim prijašnjim radovima o jeli i predlaganim ali neprihvaćenim
mojim istraživačkim projektima, nastojao sam vanuredovnim radom
da se navedeni problem zahvati sa što više strana. Prethodni zaključci iz
dijela ovdje iznesene predstudije su ovi:


1. u negdašnjim prašumama Gorskog kotara, pogotovo u njegovom zapadnom
području, velik je bio omjer drvne mase bukve, veći nego je danas;
2. u davnoj prošlosti bukva se mnogo više iskorišćavala nego četinjače, pa
se omjer drvne mase jele povećao te je danas u višim debljinskim razredima
vrlo velik;
449