DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1968 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Kakvo je bilo gospodarenje šumama Gorskog kotara, osobito u okolici Fužina, u XVIII i XIX stoljeću, najbolje će nam prikazati izvadak iz Francis k o v i ć e v e studije: Oštre mjere u vezi s paljenjem ugljena upućuju na to da u vrijeme donošenja Šumskog reda (g. 1767.) u Gorskom kotaru postoji više talionica željeza koje su trošile velike količine drvenog ugljena. Nastala je jagma za što veću produkciju, bez obzira na stanje šuma. Opasnost obešuml javanja prijetila je (ne samo predjelima oko talionica u Čabru i Brodu na Kupi) i predjelima oko Mrzle Vodice, Lokava, Delnica i Fužina. Osim toga, velike količine drvenog ugljena trošile su se u mnogim kovačnicama, osobito uz Karolinšku cestu, zatim i uz Lujzijanu. Tek kasnije, pod konac XVIII stoljeća, krenut će drveni ugljen u većim masama na strana tržišta (skladišta u Bakarcu). Svjedočanstva iz početka XIX stoljeća kazuju da je paljenje ugljena u široj okolici Fužina devastiralo mnoge sastojine. Na taj način postaje razumljiva bojazan i dalekovidnost mjera upravljača bakarskog dominija pod kojim su bile i šume fužinskog bazena (tj. zabrana paljenja ugljena i vapna bez specijalnog odobrenja Direktorija u Bakru i bez rješenja šumarskih organa). Samo se po sebi razumije da su haračenju izloženi u prvom redu oni kompleksi koji su bili vi blizini glavnih prometnica. U to je vrijeme jedina veća prometna veza bila Karolinška cesta. Stoga je vjerojatno da su u doba okupacije najviše stradale šume fužinskog bazena. Za tu tezu postoji nekoliko mjerodavnih dokaza. Namjesničko vijeće u Zagrebu je g. 1857. uputilo u fužinsko područje poznatog stručnjaka J. R. Lorenza sa zadatkom da pregleda arhiv tamošnje šumarije. Taj stručnjak našao je niz dokumenata o izvršenim devastacijama šume i mjerama za zaštitu šuma. Iz arhivske građe šumske uprave u Fužinama izlazi da su šume tada najviše stradale od paljenja drvenog ugljena. Znači da je taj posao bio razgranjen i prije francuske okupacije, odnosno u doba željezarske manufakture, a poslije prestanka tog rada prodaja ugljena krenula je prema moru. Potkraj XVIII stoljeća odlazile su radničke partije iz čabarskog područja u fužinske i vinodolske državne šume na izradu potaše jer je ondašnje radne snage bilo premalo. Iz g. 1810. postoji dokumenat o zakupljivanju paljenja ugljena u šumskim predjelima koji se nalaze oko Fužina: Blatnik, Bitoraj, Skelić, Brestova draga, Rogozno, Suha Rječina, Osoj, Zelin i Stelnik te o prodaji stabala za ogrjevno drvo u šumama Jelenje Velo i Malo i Ravno Podolje te u šumama Jelenča i Zvirjak. 5. Zaključak Makar je u pojedinim krajevima Srednje Evrope već oko pola stoljeća povremeno isticana kriza održavanja i podmlađivanja jele, pojava naglijeg sušenja te četinjače u sjevernim Dinaridima, koje se imputira uglavnom utjecaju promjene klime (Brinar, 1964.), utjecaju čovjeka (Mlinšek, 1964.) i djelovanju moljca jelinih iglica (Spaić, 1968.), upozorava da je životna stabilnost jele i u Jugoslaviji postala sada problematična. U nastojanju da se što dublje uđe u ispitivanje povoda fiziološkom slabljenju i neznatnom podmlađivanju jele u Gorskom kotaru, u vezi sa mojim prijašnjim radovima o jeli i predlaganim ali neprihvaćenim mojim istraživačkim projektima, nastojao sam vanuredovnim radom da se navedeni problem zahvati sa što više strana. Prethodni zaključci iz dijela ovdje iznesene predstudije su ovi: 1. u negdašnjim prašumama Gorskog kotara, pogotovo u njegovom zapadnom području, velik je bio omjer drvne mase bukve, veći nego je danas; 2. u davnoj prošlosti bukva se mnogo više iskorišćavala nego četinjače, pa se omjer drvne mase jele povećao te je danas u višim debljinskim razredima vrlo velik; 449 |