DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1968 str. 22 <-- 22 --> PDF |
nego stabla četinjača; troškovi izrade i prerade bukovine su veći; za iskorišćavanje bukovine potrebno je veće znanje i iskustvo; mladi bukov naraštaj treba intenzivnije i ranije njegovati nego naraštaj četinjača pogotovo skioritnih; sitniji sortimenti bukovine nemaju takvu prođu kao tanji materijal četinjača; za melioraciju staništa i sastojina bolje su četinjače nego bukva. Zbog svega toga se u ovom stoljeću, u mješovitim sastojinama Gorskog kotara, i svjesno smanjivao omjer smjese bukve i tako povećavao omjer četinjača. Devastirane bukovine sastojine nisu se sistemski obnavljale vegetativno i generativno, nego su se unosile ekološki odgovarajuće i ekonomski potrebne četinjače, uglavnom jela i smreka. 4. Šumska privreda u okolici Fužina i Mrkoplja Na temelju tekstovnih i kartografskih materijala može se pretpostaviti da su naselja u navedenom bazenu postojala u XVII stoljeću. Pučanstvo se više povećavalo poslije izgradnje Karolinške ceste, tj. od trećeg decenija XVIII stoljeća. Ovi krajevi su tom saobraćajnicom bili direktno povezani s morem, pa su i šume tih bazena bile pristupačnije za prekomorsku trgovinu. Međutim, ta cesta (loše trasirana: mnoge strmine i protupadovi; velika izloženost jakim jesenskim i pretproljetnim oborinama, a zimi smježnim nanosima) bila je isprva i preuska te se teži i duži sortimenti drva nisu mogli prevoziti, odnosno prevoz je bio i težak i skup (zaprege su se počesto morale početveriti pa i pošesteriti). Stoga se može smatrati da su se u navedenom stoljeću iz spomenutih šumskih bazena izvozili ponajviše lakši i kraći proizvodi, kao što su ugljen, pepeljika, krovna daščica, vesla, dužica, kratke daske, drvo za poljoprivredne i obrtničke potrebe. Iskorišćavanje šuma sjeverno povećalo se od prvog decenija XIX stoljeća kad je izgrađena Lujzinska cesta. Ipak za teže Sortimente drva transport je bio još uvijek znatno skup zbog udaljenosti od mora (25—30 km). Tek poslije izgradnje željezničke pruge u osmom deceniju istog stoljeća veoma su se povećale mogućnosti za eksploataciju šuma fužinskog bazena. Unatoč takvom razvitku velikih prometnih žila, na temelju ličnog poznavanja možemo ustvrditi da je mreža šumskih putova bila slaba, čak i u prvoj polovici ovog stoljeća. Izgradnja novih šumskih putova i privremene šumske pruge početkom šestog decenija ovog stoljeća utjecala je da se sječa četinjača naglo povećala. Prva veća iskorišćavanja šumskih sastojina obavljala su se u bližim i manje strmim predjelima. Najviše se sjekla bukva: za ogrjev domaćeg življa i za proizvodnju ugljena. Ugljen se vjerojatno trošio u rudarskoj instalaciji koju je g. 1638. osnovao grof Petar Zrinjski u Licu nedaleko Fužina (fužina, fucine, fusine, peć). Poslije prestanka proizvodnje željeza, ugljen se otpremao u primorske luke. Skladišta drvenog ugljena postojala su već potkraj XVII stoljeća u Bakru i Bakarcu (Kraljevici). Velike količine bukovine spaljivale su se za proizvodnju pepeljike. Pepeljika se ne samo izvozila, ona se upotrebljavala i u zemlji. U XVIII stoljeću postojale su staklane kod Crnog Luga (g. 1729.) i Mrzle Vodice. U okolici Fužina prve pilane su razmjerno rano osnovane: u XVII i XVIII stoljeću. Najviše je pilana izgrađeno oko polovice XIX stoljeća. Kapacitet tih pilana bio je veoma malen, pa se može pretpostaviti da su se stabla četinjača razmjerno malo sjekla, sve do pojave parnih pilana u Lokvama, Vratima i drugdje. 448 |