DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1968 str. 14     <-- 14 -->        PDF

ka ili barem pretpostavke: zašto se baš na tom području mnogo raširio moljac
jelovih iglica i zašto se jela u novije doba ne može oporaviti od njegovih štetnih
utjecaja.


1. Iskorišćavanje šuma
Velik dio površine Gorskog kotara bio je do XVII stoljeća u posjedu domaće
vlastele Frankopana i Zrinjskih koji su imali isključivo pravo trgovanja
drvom. Poslije fizičke likvidacije tih vlastela (1671.) i konfiskacije njihove imovine,
šume su komorsko dobro austrijskih careva, zatim države, veleposjeda i
zemljišnih zajednica, a nakon Oslobođenja postaju opća narodna imovina. Veća
iskorišćavanja šuma započeta su nakon izgradnje transverzalnih putova.


1.1 Saobraćajnice
Planine Dinarida oduvijek bile su velika barijera ne samo klimatska i hidrografska,
nego i saobraćajna. Ipak, već od rimskih vremena vodili su putovi
od primorskih luka u unutrašnjost. Budući da su Dinaridi najuži u području
Delnice—Fužine (Delnička i Fužinska vrata), tovari soli i drugih proizvoda
mnogo su se kretali baš kroz taj kraj.


U doba reformatorskih pokreta merkantilizma nastojalo se da se poveća
prekomorska trgovina, te je već u XVIII stoljeću izrađen projekt povezivanja
Beča s morem na potezu Dunav—´Kupa—kanal tunelom Brod n/K—Kraljevica.
Od tog i drugih projekata ostvaren je samo jedan: izgradnja (veoma nepovoljno
trasirane) Karolinške ceste Bakarac (Kraljevica)—Fužine—Mrkopalj—
Vrbovsko—Karlovac (1726—1732). Sudeći po situacijskom planu te ceste, na
zapadnom dijelu Gorskog kotara u XVII stoljeću nalazila su se naselja Fužine,
Lič, Mrkopalj, Lokve i Delnice.


Gotovo stoljeće kasnije dobro je istrasirana i valjano izgrađena Lujzinska
cesta Rijeka—Delnice—Karlovac (1803—1809) koja prolazi nekoliko kilometara
sjeverno od Fužina. Da se zaleđe još bolje poveže sa svjetskim prekomorskim
tržištima, poveća promet kroz riječku luku i smanji kroz tršćansku luku, izgrađena
je željeznička pruga Zagreb—Rijeka (1873—-1878), i tako je preko željezničke
pruge Zagreb—Zidani Most (1862) i dalje do Beča Jadransko more povezano
sa središtem Evrope. Te jake i solidne prometne žile omogućile su ne samo
eksploataciju šuma Gorskog kotara nego i veći izvoz slavonske hrastovine.


1.2 Zeljezarstvo
Veća iskorišćavanja šuma u planinskim krajevima započeta su u vezi s osnivanjem
i razvitkom rudarstva i metalurgije, i to već u doba vladanja hrvatskih
feudalaca: Lič g. 1683.; Čabar g. 1651. i, nakon bujične katastrofe, 1718—
1785; g. 1779. talionica u Crnom Lugu i manufaktura prerađivanja željeza u
Homeru kod Broda n/K. Zeljezarski proizvodi veoma mnogo su se izvozili:
uglavnom preko Bakra u Sredozemlje.


Za taljenje željeza i proizvodnju željeznih predmeta trošile su se velike
količine drvenog ugljena dobivenog uglavnom od bukovine. Zbog velikih sječa
i pustošenja šumskih sastojina u blizini naselja i na nižim položajima pojavila
se već tada bojazan da će se razviti goleti i bujice. Da se ta nepogoda spriječi,
šumskim redom g. 1767. izdani su strogi propisi o reguliranju sječe.


440