DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1968 str. 30 <-- 30 --> PDF |
crvenica koja se odlikuje dosta izraženim žućkaste boje A3 i A1A3 podhorizontima koji su po mehaničkom sastavu znatno lakši od B horizonta. Odnos gline u B : A3 horizontu iznosi 1,5—1,8. 3. Bioklimatski čimbenici i utjecaji Općeniti uvid u klimatske uvjete na istraživanom području mogu pružiti podaci motrenja najbližih meteoroloških stanica Zavižan, Senj i Crikvenica, koje je za razdoblje motrenja 1948—1960. obradio Kirigin (1968). Iz ovog opsežnog materijala donosimo samo neke podatke koji mogu poslužiti ocjeni utjecaja klime na pedogenetske i dinamske procese u tlu. U predjelima iznad 1200 m prevladava hladna snježna šumska klima, čije su osnovne karakteristike da je mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca niža od —3° C, a temperatura najtoplijeg mjeseca je ispod 22° C, ali su ipak četiri mjeseca s temperaturom iznad 10" C. Tlo je pokriveno dugotrajnim snježnim pokrivačem. Obilno oborina ima kroz cijelu godinu, ali najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba. Izražen je sporedni maksimum oborina u proljeće (travanj), dok se glavni i veoma izraženi maksimum pojavljuje u jesen (studeni). Područje između 400—1200 m nadmorske visine ima karakteristike toplo umjerene klime. Temperatura najhladnijeg mjeseca kreće se između —3 i l,8n C. Ljeta su svježa s mjesečnom temperaturom najtoplijeg mjeseca ispod 22° C. Oborina je jednoliko razdijeljena na cijelu godinu, a najsuši dio godine pada u toplo godišnje doba. Sporednom maksimumu oborina u početku toplog dijela godine (travanj) pridružuje se glavni maksimum oborina u kasnoj jeseni (studeni), koji je znatno veći od sporednog. Oba područja prema utvrđenom indeksu efektivnosti oborina ubrajaju se u perhumidnu klimu (P/E > 128). Premda navedeni podaci pružaju samo općenitu sliku o klimi, ipak dovoljno ukazuju na to da ona na istraživanom području uvjetuje descendentno kretanje vode, i ispiranje hraniva i drugih materija u tlu. Nadalje su s obzirom na količinu i intenzitet oborina te brzinu vjetra u znatnoj mjeri izraženi klimatski faktori erozije tla vodom i vjetrom. U suprotnom pravcu i višestruko korisno kao što je poznato (Gračanin M. 1931), djeluje vegetacijski pokrov posebno šuma i šumsko drveće. Navodimo neke podatke do kojih smo u tom pogledu došli u toku istraživanja. U procesu biološkog kruženja materija uzima šumsko drveće i druge biljke biogene elemente iz različito dubokih slojeva tla i vraća ih putem godišnjih otpada na površinu tla suzbijajući na taj način spomenute klimom uvjetovane procese ispiranja. Prema našim mjerenjima u zajednici Fagetum croat. abietetosum Horv. vraća se tlu samo putem otpada lišća i iglica glavnih vrsta drveća (bukva i jela) godišnje po ha 41,0 kg N, 8,1 kg P2O5, 10,8 kg K2O, 50,8 kg CaO i 9,1 kg MgO. Kod toga pojedine vrste drveća kako je to vidljivo na slici 2 u jednakim vegetacijskim i pedološkim uvjetima pokazuju različito djelovanje. To razumije se osim pedogenetskog ima i veliko šumsko-uzgojno značenje. Potvrdu o značajnom djelovanju bioklimatskih faktora na razvoj i osobine tala na istraživanom području pružaju i podaci o nekim kemijskim osobinama istraživanih crnica na vapnencima. Iz podataka na slici 3 uočljive su velike razlike u pogledu debljine, reakcije i postotnog sadržaja nekih kemijskih elemenata humusnih naslaga pojedinih crnica. Budući da se radi o jednakom matičnom supstratu (čisti gromadasti vapnenac), utvrđene su razlike u najvećoj mjeri mogu pripisati bioklimatskim faktorima i utjecajima. Na strani faktora koji štite tlo od erozije i suzbijaju recentne pro 360 |