DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 71 <-- 71 --> PDF |
ci´tcana dtcućna Litetaiuca M. Prodan : Holzmesslehre, J. D. Sauerländer´s Verlag, Frankfurt am Main, 1965. Nedavno je izašla iz štampe nova Dendrometrija. Napisao ju je poznati profesor na Sveučilištu u Freiburgu Dr M. Prodan , koji je nedavno na proslavi stogodišnjice Šumarskog Fakulteta u Hannover Mündenu bio počašćen titulom đoctora honoris causae. Iz pera toga autora izašla je moderna dendrometrija, odštampana na 644 strane vrlo finog papira sa 272 slike u tekstu. Autor je svoju knjigu podijelio na 10 poglavlja: I Uvod, II Mjerenje ležećeg drva, III Mjerenje stojećih stabala, IV Mjerenje sastojina, V Praksa utvrđivanja drvne mase sastojina, VI Uzimanje uzoraka, VII Mjerenje Relaskopom, VIII Utvrđivan´e sortimenata u sastojini, IX Primjena fotogrametrije pri utvrđivanju drvne mase sastojine i inventarizaciji i X Određivanje prirasta. Poslije toga slijedi obilna literatura i popis imena autora. U uvodu kaže autor da se statističke metode — koje su uostalom prodrle u sve discipline — bile razlogom da se dendrometrija potpuno preradi. Na oko stotinu stranica — u drugom poglavlju — autor obrađuje mjerenje drva u ležećem stanju. Prije objašnjavanja pojedinih metoda, formula i instrumenata, autor definira osnovne pojmove: Derb hol z (krupno drvo, tj. deblje od 7 cm), Reisholz ili Nichtderbholz (drvo tanje od 7 cm), Schaftholz (deblovima) i Baumholz (ukupna drvna masa stabla). Zatim slijede vrlo praktične tabele različitih jediničnih mjera za volumen (engleske, ruske, japanske i druge u usporedbi sa metarskom mjerom). Potom dolazi mjerenie promjera i duljina. Opisani su različiti instrumenti za mjerenje promjera počevši od obične promjerke, Biltmorovog štapića pa do engleskog dendrometra »Barr and Stroud d e nd r o m e t e r«. Detaljno su opisane različite moderne promjerke i instrumenti (kao na pr. »Tarifmesswinkel« od Bitterlich a) za mjerenje promjera. Nakon toga autor prelazi na teoriju određivanja volumena ležećih stabala i njihovih dijelova. Obrađena je forma debla i stabla i teorija obličnih brojeva. Navedene su različite formule za kubiciranje trupaca i opisane mnoge metode za računa nje njihova volumena. Važni i vrlo vrijedni dio ovog poglavlja jesu stranice 77 do 90, gdje je autor iscrpno obradio pogreške i izvore pogrešaka pri „mjerenju ležećih stabala. Konačno nije izostala ni kora o kojoj autor govori na kraju ovog poglavlja. Trećem je poglavlju autor posvetio 113 stranica. Najprije govori o direktnom i indirektnom mjerenju pojedinih elemenata na stojećem stablu. Nakon kraćeg uvoda o mjerenju promjera u prsnoj visini stabla, detaljnije govori o mjerenju visine stabala. Podrobno opisuje Christenov, Vorkampf f—L aueov i Blum e— Leisso v visinom;er za koji kaže da radi s vrlo velikom tačnošću (+ Wo) uz relativno ugodni posao. Dalje slijedi određivanje drvne mase pojedinih stojećih stabala. Poslije tačnog određivanja volumena na bazi više promjera autor prelazi na obračun drvne mase (v) pomoću obličnih brojeva (fi,s) po formuli: v = g h fi,3 Navode se prosječne vrijednosti oblič nih brojeva iz dendrometrije Tischen temelju spomenutih prosječnih oblič d o r f a: smrekajelaborbukva 0,45—0,51 0,47—0,53 0,45—0,47 0,46—0,50 Obračun drvne mase pojedinih stabala nanih brojeva vezan je uz pogrešku do ±15%. Proda n smatra da tabele drvnih masa daju također istu pogrešku. Za obračun drvne mase na temelju prsnog promjera (d) i visine (h) autor spominje ove formule: Näslund v = ao + ai " d2 + a: d2 h + a3 h2 + + a4 d h Sp u r r v* = bo + bi d + b» d h + b3 d2 + + b4 h + bs d2 h W. H. Meyer v = ao + ai d2 + a2 d h + aa d2 + + a4 d2 h S t o a t e c v = ao + ai d2 + a3 d3 + bi h + — h 321 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Wenk h2 v = g ( — + ka^d) kfd Schumacher i Hall v = a db hc log v = ai + b log d + c log h Dwight v = a db h3—b log v = ai + b log d + (3—b) log h Sp u r r v = a (d2 h)b log v = ai + b log d2 h Za procjenu volumena stabla kao funkcije prsnog promjera P r o d an citira ove formule: Hohenadl, Krenn v = ao + ai d + a2 d2 Kopezky-Gehrhardt v = a + bg Dissescu, W. H. Meyer v = ao d + a» d2 Berkhout v = a da Navedene su nadalje neke praktične formule (D e n z i n i drugi) za brzi obračun drvne mase stabla. Četvrto poglavlje je po svom opsegu gotovo isto tako opširno kao drugo i treće. Autor najprije obrađuje teoretsku osnovu mjerenja sastojina. Govori o prsnom promjeru, o debljinskim stepenima te o distribuciji stabala s obzirom na prsne promjere. Opisuje pravilnu distribuciju (Gaussov a krivulja), spominje asimetričnu distribuciju te navodi primjere distribucije stabala iste sastojine u različito vrijeme. Nije izostala ni preborna šuma sa svojom specifičnom distribucijom stabala. Nadalje autor obrađuje srednji sastojinski promjer, te govori o različitim srednjim vrijednostima kao što su modul, centralna vrijednost, aritmetička sredina itd. Poslije Hohenadlovog srednjeg stabla, autor prilično prostora posvećuje temeljnici sastojine i odgovarajućem srednjem stablu s obzirom na izračunavanje i pogreške. Važno mjesto u ovom poglavlju zauzima odnos između prsnog promjera i visine stabala u sastojini ili takozvana sastojinska visinska krivulja. Spominju se jednadžbe visinskih krivulja prema ovim autorima Hohenadl, Krenn, Mihajlov, Näslund i drugi. Vrijedno je spomenuti da Proda n također poput P a r d e a i drugih autora preporuča za visinsku krivulju preborne šume hiperboličnu funkci;u ovog oblika: d2 h — 1,3 = ao + ai d + a2 d2 Za visinsku krivulju visoke regularne šume dolazi u obzir parabola drugog reda: h,, = ao + ai d + a2 d2 Ističe se poznata činjenica, da visinska krivulja u uravnoteženoj prebornoj šumi ima više manje konstantan oblik za razliku od visinskih krivulja pojedinih jednodobnih sastojina koje se sa starošću pomiču na više (»Verlagerung der Höhenkurve im gleichaltrigen Hochwald«). Nadalje autor obrađuje različite srednje sastojinske visine kao što su ona po Loreyevo j formuli, aritmetički srednja visina, srednja visina dominantnih stabala (Die Oberhöhe) itd. O obličnim brojevima i oblikovisinama autor govori vrlo detaljno na gotovo dvadesetak stranica. Zatim slijedi objašnjenje kako se vrši obračun drvne mase uz obradu pogrešaka koje pritom nastaju. Peto poglavlje ima veliku praktičnu vrijednost, jer se u njemu govori o utvrđivanju drvne mase sastojina u praksi (str. 219 do 276). Tu su navedene gotovo sve metode od najstarijih (Draut, Urich, Har t ig) do onih najnovijih, koje se osnivaju na uređajnim tablicama ili takozvanim »tarifama«. Dakako, da je detaljno obrađena metoda L a e r-a i Spiecker a, navedene su tarife u silvama, A 1 g a n i Schaefferove tarife, Huramelove, Kraut erove, Krennove i o- stale tarife. Šesto poglavlje je u stvari biometrika. Prikazana je vrlo dobro i sažeto na tridesetak stranica. U sedmom poglavlju (310 do 358 str.) autor obrađuje nove dendrometrijske metode s naročitim osvrtom na upotrebu B i 11 e r 1 i c h-ova relaskopa. Najprije je teoretski rastumačena upotreba prizme za određivanje temeljnice u sastojini a zatim objašnjava novi relaskop koji ima tu prednost da automatski otklanja utjecaj nagiba terena pri mjerenju. Osmo poglavlje (359—398 str.) Proda nov e dendrometrije predstavlja također jednu modernizaciju u toj oblasti, jer autor kaže »da određivanje drvnih sortimenata u sastojini nije važno samo za prodaju drvne mase na panju, nego također |