DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1968 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Međutim, ovo vrijeme je veoma značajno jer su se prikupila poslovna samoupravljačka iskustva. Ovo vrijeme je za radnike gospodarstva, pa i radnike cijelog šumarstva, imalo onaj značaj kao što je za radnike ostalih privrednih djelatnosti značio period od uvođenja samoupravljanja (1950. godina) pa do daljnjih 5 do 6 godina. 1964. godina bila je godina u kojoj se je nakupljeni kvantitet stečenih samoupravljačkih iskustava i prihvaćena saznanja drugih prelio u novi kvalitet. Vanjski znak takvog procesa bio je donošenje novog Statuta gospodarstva u kojem su radne jedinice i oblici samoupravljanja postavljeni u novi položaj. To je naročito došlo do izražaja u onom dijelu odredaba Statuta koje se odnose na organizaciju samoupravljanja i sadržaj rada pojedinih oblika upravljanja u radnim jedinicama i gospodarstvu, nadalje koje se odnose na sredstva, fondove, raspodjelu, dohodak, planiranje i međusobne odnose. Jasno je da ni ovako postavljeni Statut (a kasnije i novo doneseni Pravilnik o raspodjeli čistog prihoda, kasnije dohotka) koji je i izvan naše radne organizacije ocijenjen kao veoma dobar, ne bi značio nešto više ako se usvojena rješenja i principi ne bi i provodili kroz svakodnevnu praksu. Uporedo sa izgrađivanjem našeg samoupravnog sistema, radni kolektiv je pristupio i rješavanju ekonomskih i poslovnih zadataka. Naime, još prije usvajanja i donošenja privredne reforme radni kolektiv gospodarstva je u- očio da je za siguran daljnji rad i poslovanje gospodarstva neophodan napor da se provode rješenja za ekonomičniju i rentabilniju proizvodnju. I ovaj program je prihvaćen, a rezultati ovih napora očiti su u pojedinim pokazateljima koji su navedeni u ovom izvještaju. Zadaci da se smanje troškovi poslovanja i podigne rentabilnost rada ne bi mogli biti postignuti bez afirmacije radnih jedinica, poslovanja na principu dohotka radnih jedinica, dakle prenošenja sredstava i odlučivanja neposredno na radni kolektiv i radne jedinice. Dakle, očita je najuža povezanost, zavisnost i uslovljenost samoupravljačke prakse sa rezultatima poslovanja radnih jedinica i cijelog gospodarstva. U toku 1966. godine izvršena je daljnja dopuna u organizaciji samoupravljanja i raspodjeli, a koje su ušle i u odredbe Statuta gospodarstva. Sadašnja osnova samoupravnog organizma u gospodarstvu je radna jedinica. Radna jedinica posluje na principu dohotka, a tom principu prilagođen je sistem planiranja, praćenja i analiza rezultata poslovanja. Materijalna osnova radne jedinice očituje se u činjenici da su radne jedinice nosioci sredstava i fondova i nosioci odlučivanja njihovog korištenja. Jedini izuzeci su obrtna sredstva i sredstva rezervnog fonda. Obrtna sredstva su također evidentirana po radnim jedinicama, međutim obzirom na njihovu namjenu ona su sakupljena na jednom mjestu i čine zajednička sredstva svih dijelova poduzeća. Rezervni fond je jedinstven po samom zakonskom propisu. Pojavljuje se još jedan vid izdvajanja sredstava na jedno mjesto. To su sredstva radnih jedinica iz fonda zajedničke potrošnje, namijenjena za zajedničke potrebe svih radnih jedinica kao što je slučaj radničkog odmarališta, nekih seminara i stjecanja stručnih iskustava od općeg značaja za gospodarstvo. Međutim, ovdje se u stvari radi o udruživanju sredstava, koja se vrše na osnovu zajedničkih odluka radnih jedinica. 306 |