DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 89 <-- 89 --> PDF |
cyfekcolog Prof. V. N. SUKACEV U februaru 1967. g. umro je u Moskvi u dubokoj starosti, u dobi od 87 godina, akademik profesor Vladimir Nikolajevič S u- k a č e v, poznati šumarski naučenjak, dugogodišnji profesor šumarstva u Lenjingradu i Moskvi, istaknuti poznavalac biologije šuma, fitogeograf, dendrolog i fitocenolog- tipolog svjetskog glasa. Sukačev je rođen 6. VII 1880. g. Studirao je šumarstvo od 1898—1902. g. na Šumarskom insittutu u Petrogradu. Nakon završenih studija bio je asistent na Katedri za botaniku. Od 1906. pa dalje djelovao je dugi niz godina kao profesor na Šumarskom institutu, sadašnjoj Kirovljevoj Šumarsko-tehničko.i akademiji u Lenjingradu. Poslije Velike oktobarske revolucije osnovao je Katedru za botaniku na Univerzitetu i katedru za dendrologiju na Šumarskom institutu u Lenjingradu. Za Velikog oslobodilačko^ rata radio je u Uralskom šumarsko-tehničkom institutu. Poslije rata bio je predstojnik Katedre za biljnu geografiju na Univerzitetu i Katedre za dendrologiju na Šumarsko-tehničkom institutu u Moskvi. Sukače v je osnivač Instituta za šumu Akademije nauka i Laboratorija za šumarsko-biološka istraživanja Akademije nauka SSSR-a u Moskvi. Obje ustanove vodio je sve do svoje visoke starosti. Već kao student Sukačev se posvetio floristici, ali s obzirom na primjenu u šumarstvu. Prvi njegovi naučni radovi potič u iz tog područja, a objavljeni su već za njegovih studentskih dana. U toku svojeg gotovo 70-godišnjeg nlodnog naučnog rada S u k a č ev se bavio problemima iz raznih oblasti biologije šuma i drugih biljnih formacija. Dugo vremena radio je na problemima iz područja floristike. Naročitu pažnju obratio je sistematici i filogeniji vrsta drveća. Veliki dio svoga rada posvetio je biljnogeografskim proučavanjima. Izučavao je ekologiju, a napose mikroklimatologi. u u odnosu prema šumi i drugim biljnim grupacijama. Posebno se bavio općom i eksperimentalnom fitocenologijom. Veliki dio svoga istraživačkog rada posvetio je biogeocenologiji cretova i šuma. Istraživao je ritske šume i lugove, šume tajge, šume Kavkaza, Urala i Karpata, tundre i dr. Bavio se proučavanjima paleobotaničkih problema cretova i šuma. Proučavao je kvartarnu geologiju s obzirom na šumsko drveće. Zanimao se za selekciju i oplemenjivanje vrba. Svakoj od spomenutih oblasti posvetio je desetke godina svoga života. Svoje studije popratio je nizom originalnih naučnih radova. U toku svojih rani|ih radova Suka če v je velik interes posvetio fitocenološkom istraživanju cretova. Njegova studija »Cretovi — njihov sastav, razvoj i svojstva « iz 1926. g. bila *e nriznata i u dalekom svijetu. U studiji je obrađena tvorba cretova, njihove karakteristike i rasprostranjenost. Studija je ostala aktuelna sve do današnjih vremena. Proučavanje cretova dovelo je S u k ač e v a do izučavanja flornih elemenata kvartarne periode, pri čemu je produbio primjenu analize peluda i spora. Suka čev je priznat kao jedan od Drvih istraživača na području polen-analize u SSS- R-u. Njegova su istraživanja pomogla da se razjasnio historijski razvitak šumske vegetacije od ledenog doba pa dalie. U Šumarskom institutu u Petroffradu za vrijeme Sukačevljeva studija djelovao je poznati šumar-biolog F. G. Morozov . Njegovu nauku o šumi prihvatio ie S u- k a č e v velikim zanosom. Ona mu je dala povoda da se intenzivno pozabavio idejama o sastavu i životu raznih šumskih biljnih formacija. Već od početka svojih istraživanja obratio je glavnu pažnju razvoju šume, njenom odnosu prema sredini, kao i raznim životnim procesima u njoj. God. 1907. napisao je rad /Šuma kao životna zajednica«, a 1915. studiju »Uvod u nauku o bitnim zajednicama«, koja je doživljela 4 izdanja. Sukače v je posvetio osobitu pažnju i teoretskim osnovama uzgajanja šuma. U tu oblast unio je više novina. Bitno je dopunio Morozovljevo gledanje na nauku o šumi koristeći se svojim rezultatima o svoj Lama raznih vrsta drveća i njihovim ekološkim osobinama, o prirodnoj izmjeni vrsta drveća, kao i o tipovima šuma. God. 1950. narjisao je zanimljivu raspravu o poljozaštitnim šumskim nasadima. Od posebnog su interesa njegovi pogledi izneseni u studiii »Problemi iz nauke o šumi« objavljenoj 1957. g. Od velikog su značenja Sukačevljev i radovi na razradi teoretskih osnova dendrologije. Sukače v se duže vremena bavio proučavanjem sistematike i ekologije ariša, smrča, borova, breza, vrba i dr. To mu je omogućilo da je 1928. g. na 251 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 90 <-- 90 --> PDF |
pisao rad »Šumske vrste drveća — njihova sistematika, geografija i fitosociologija «, a 1930. g. objavio je, zajedno sa svojim suradnicima, djelo »Dendrologija s osnovima šumarske geobotanike«. Djelo je doživjelo 2 izdanja, a i sada je još uvijek od velikog značenja. U njemu je prikazana važnost ekoloških faktora u rasprostranjenosti šumskog drveća, kao i sastav šuma i njihovo fitocenološko značenje po pojedinim zonama. S u k a č e v je dao nazive mnogom drvenastom bilju, a isto tako više drveća dobilo je nazive po S u- k a č e v u. To se u prvom redu odnosi na Larix sukaczevii. Su kace v je dopunio Morozovljev o gledanje na prirodnu izmjenu vrsta drveća u šumi. Pomogla su mu kod toga n egova istraživanja metodom analize polena i spora. Dokazao je izmjene glavnih vrsta drveća koje su tvorile šumu za kvartara i dalje. Iscrpno je proučio dinamiku izmjene drveća u procesu stvaranja močvara, a također i dinamiku smjene drveća nakon šumskih požara, kao i nakon sječa. Na osnovu tih proučavanja dao je i osnove za melioriranje degradiranih takvih šuma. S imenom S u k ač e v a vezana je suvremena nauka o tipovima šuma. On je dao iscrpnu definiciju tipa šume kao prirodno- historijskog pojma i razradio konkretne instrukcije o izučavan´u tipova šuma u šumsko-uzgojnoj praksi. God. 1925. napisao je značajnu studiju »O šumskom tipu«, gdje je tip šume prikazan kao jednostavan i uspješan odraz staništa i šumsko- gospodarskih mjera. Tipovi šuma utvrđeni su pedološkim, ekološkim, prirasno- prihodnim i šumsko-uzgojnim proučavanjem, što je objavljeno u Sukačevljevo j studiji »Uvod u istraživanja šumskih tipova«, koja je doživjela 3 izdanja. Problemom tipova šuma bavio se S u k a č e v intenzivno i dalje sve do konca svoga života. God. 1954. održao je na IV Svjetskom šumarskom kongresu u Dehra Dunu u Indiji predavanje o važnosti tipova šuma, a tumačenje o važnosti tipologije i njenom značenju za šumarsku praksu iznio je na Šumarskom kongresu u Oxfordu 1956. Pridavao ie posebnu pažnju tipologiji s obzirom na njeno značenje u šumskoj proizvodnji. Sukačev ljev a tipologija šuma proširena je po velikom dijelu SSSR-a. Ona se primjenjuje u šumarskoj praksi na prostranim kompleksima Sibira, u Uralu, na Kavkazu, Karpatima i dr. Svestrano proučavanje odnosa između biljke i uslova okoline razradio je S u k ač e v u svojoj biogeocenologiji. Šuma kao blogeocenoza prema Sukačev u vrlo je složena cjelina. Sastoji se od fitocenoza i zoocenoza, te mikroorganizama u zraku i tlu. Prema Sukačevu šumarska biogeocenology daje čvrste naučne osnove za povišenje produktivnosti u šumarstvu. God. 1964. objavio je S u k a č e v posljednju svoju studiju iz ove oblasti pod naslovom »Osnove šumarske biogeocanologije «. I društveni rad Sukačeva bio je vrlo opsežan. God. 1915. on je jedan od osnivača Sovjetskog botaničkog društva, u kojem je 1945.—1956. g. bio predsjednik, a od 1962. g. počasni predsjednik. God. 1955. došao je na čelo Moskovskog društva za proučavan.,e prirode. Bio je aktivni član Geografskog društva SSSR-a, kao i Svesaveznog društva pedologa, gdje ie također bio počasni član. Poslije rata bio je odgovorni urednik časopisa »Botaničeski žurnal«. Bio je član niza stranih akademija i naučnih društava. S u k a č e v je ostavio za sobom bogato literarno nasljedstvo, tj. preko 500 naučnih radova, od kojih su neki izdavani i po više puta. Intenzivan rad i težnia za upoznavanjem prirode šume razvila se kod veliko? kruga Sukačevljevih suradnika u snažan entuzijazam za naučna istraživanja i rješavanje krupnih bioloških zadataka. U toku dugogodišnjeg rada izgradila se u njegovim ustanovama i oko njega poznata Sukačevljeva škola, iz koje se razvila čitava plejada prvorazrednih šumarskih stručnjaka. Rad Sukačeva Sovjetska je vlada visoko cijenila. On je bio nagrađen ordenom Lenjina, ordenom rada i ordenom časti, kao i sa više medalja. Povodom 85-godišnjice života Prezidij Vrhovnog sovjeta SSSR-a podijelio je Sukačev u naziv »heroj socijalističkog rada«. I jugoslavenski šumari koji su poznavali profesora Sukačeva, ili su imali čast da surađuju pod njegovim okriljem, sačuvat će prema njemu — kao naučenjaku i čovjeku koji svo´im životnim djelom zaslužuje divljenje i zahvalu — trajnu uspomenu i duboko poštovanje. Prof. dr M. Anić ISPRAVAK Molimo da se na str. 189. Šum. lista 5/6 iz 1967. g. iza četvrtog pasusa doda ispuštena rečenica: Sastojine su u stadiju debelih stabala, kada je zbir temeljnica stabala od debljinskog stepena 55 cm do promjera sječive zrelosti najviše zastupljen u sumi temeljnica svih stabala. |