DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 68     <-- 68 -->        PDF

DK G31.0.176.1 Petteria ramentacea: 634.0.181.1


RASPROSTRANJENJE ZANOVIJETI — TILOVINE
(Petteria ramentacea Sieber, Presi) U HERCEGOVINI


RADOSLAV CURIC, dipl. inž. šumarstva


UVOD


Zanovijet (tilovina) predstavlja jednu od vrlo značajnih endemnih vrsta
Krša, čiji je areal ograničen na području jugoslovensko-albanskog submediterana.
Premda je ova vrsta opisana još od strane Siebera (naziv Cytisus ramentaceus)
1822. godine, sve do nedavno (Fukarek — 1949) o zanovijeti nije dat
nijedan iscrpniji prikaz njenog rasprostranjenja. Fukarek (1 cit. str. 54) iznosi
da je bilo netačnih navoda o nalazištima ove vrste (napr. Bosna, Istra i Srbija)
i pretpostavlja da je jedan od razloga bio što su dendrolozi i botaničari ovdje
ubrojili i neku drugu vrstu iz roda Cytisus.


Iako je poznato da ova vrsta igra značajnu ulogu kao krmna biljka, u
stručnoj literaturi ima dosta kontradiktornih podataka o vrlo štetnom i otrovnom
djelovanju alkaloida citizina kao i drugih glukozidnih materija. Sama činjenica
da na području raširenja zanovijeti ima veći broj ovaca nego na svim
društvenim gazdinstvima SFRJ, jasno govori o vrijednosti lista zanovijeti kao
krme za male preživare. Pored navedene vrijednosti zanovijeti kao krmne
biljke, posebno je važna njena korisnost za pčelarstvo, a naročito u proljetnom
periodu, kada nema druge paše. Polen i nektar cvijeta zanovijeti u tom periodu
je nezamjenjiv za razvoj legla i jačanje pčelinjih društava poslije zimskog
mirovanja, kada su ona brojčano najslabija (Cerimagić 1965).


Zbog relativno visoke kalorične vrijednosti i dobre gorivosti drvo ove
vrste je dragocjen ogrevni materijal u predjelima ogoljelog Krša, a stanovništvo
tih područja nemilosrdno je uništava, zaboravljajući pri tom njenu važnost
kao vrlo dobre krmne i medonosne biljke. Kao rezultat tako nerazumnog
uništavanja ove biljke, vremenom nastaju u blizini naselja goli krški kamenjari
sa oskudnom drvenastom i travnom vegetacijom.


Odrasliji primjerci zanovijeti (koja može dostići visinu i preko 3 m sa
prsnim promjerom preko 10 cm) koriste se za izradu sitnih tehničkih sortimenata
(vinogradsko i drugo kolje, motke i si.) koje se cijeni zbog velike trajnosti
(sinonim — negnjil).


OPŠTE KARAKTERISTIKE PODRUČJA


Rasprostranjen je zanovijeti (tilovine) na području Hercegovine pretežno
je ograničeno na nizinski dio, dok se njena nalazišta dublja u unutrašnjosti
uglavnom nalaze na obroncima Neretvanske kotline i nekih pritoka Neretve,




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 69     <-- 69 -->        PDF

kao i u slivu Trebišnjice. Ovdje se daje kratak prikaz najvažnijih prirodnih
uslova koji su u tijesnoj vezi sa rasprostranjenošću ove vrste. U pogledu klimatskih
uslova, rasprostranjenje ove vrste pretežno se poklapa sa područjem
submediteranske klime, koja je uslovljena blizinom mora. Sa povećanjem nadmorske
visine opada utjecaj mediterana kao i sa udaljavanjem od mora prema
unutrašnjosti. Među glavna obilježja submediteranske klime ističu se relativno
blage i kišovite zime, topla i suha ljeta kao i neravnomjeran raspored
padavina po mjesecima i godišnjim dobima. Za prikaz klimatskih uslova područja
uzeti su podaci meteoroloških stanica: Mostar, Ljubuški, Stolac i Trebinje,
a za predstavu znatno izmijenjene submediteranske klime koriste se podaci
za Jablanicu i Bileću.


Temperature Padavine Indeks suše
u veget. per.


Početak i kraj
perioda 10° C


Meteorološka
stanica


Nadmorska
visina m


Srednja
god. temp.



CO


c M


. CO


L.2


4J QJ


a


T3


T3


"a o CO


cu Ol ´L g


aE L c


.2 O


i—1


>3 L L .= 3


>2 a;


5


OJ W)


SH 0)


CD GJ -đ


_


3


O


OJO


0 c


> a


t/3 >


u


&


gg


Mostar 59 14,8 20,5 16. 3. 246 1415 539 38,1 53 17


17. 11.
Ljubuški 98 15,2 20,9 15. 3. 253 1366 462 33,8 50 14
23. 11.
Stolac 64 14,7 20,4 14. 3. 247 1119 485 40,6 42 11
16. 11.
Trebinje 273 14,0 19,3 26. 3. 236 1574 512 33,0 60 13
17. 11.
Bileća 476 11,8 17,7 11. 4. 205 1514 562 37,1 64 16
2. 11.
Jablanlca 192 11,8 17,7 5. 4. 206 1837 632 34,3 77 24
28. 10.
Submediteranskoj klimi posebno obilježje daje raspored padavina po godišnjim
dobima, koji se znatno razlikuje u pojedinim mjestima. Najmanja


količina padavina je u ljetnim mjesecima (juli i avgust). Od ukupne godišnje
količine padavina otpada na ljetni period: u Mostaru 12,8´%, Stocu 15,1%,
Ljubuškom 11,2%, Trebinju 11,8´%, Bileći 12,9% i Jablanici 11,8%. Najviše
oborina pada u novembru, zatim u oktobru, a rede u decembru mjesecu.


Od ostalih nepovoljnih klimatskih elemenata značajno je štetno dejstvo
vjetrova — naročito bure koja smanjuje vlažnost zemljištu, relativnu vlagu
vazduha, povećava transpiraciju biljaka te pospješuje degradaciju zemljišta
odnošenjem čestica. Posebno se ističe aridnost klime izraženu kroz indeks suše
najsušnijeg mjeseca koji se kreće od 14 do 24. Ovakvi ekološki faktori uslovili
su pojavu na ovim staništima pretežno termofilnih i kserofilnih drvenastih
vrsta, među koje se može ubrojati i zanovijet (tilovina).


P o geološko j građ i prema postojećoj geološkoj karti (Simić i saradnici
1954 g.), najveći dio ovog područja pripada rudistnim krečnjacima gornje
krede. Manji dio područja izgrađen je iz donje krednih i jurskih dolomita
(područje oko Raške Gore, Tihaljine, Stoca, uzani pojas od Ljubinja preko


231




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Ljubomira sa manjim prekidima do Lastve i dr.). Prema novijim istraživanjima
(Slišković i saradnici 1962) veći dio središnje Hercegovine sastoji se iz alveolinsko-
numulitskih krečnjaka paleogena sa eocenskim flišnim tvorevinama
(lapori pješčari i konglomerati).


ivuauŠK/
suecA


L/VS/O


- 1 1 1 1 1 1 1 1 1 1


20 *0 60 80 «W "20 4*0 /60 WO *00 220


Uporedni pregled hidrografa za Ljubuški i Bileću u odnosu na Livno, koje se nalazi
izvan područja raširenja zanovijeti — tilovine.


U tijesnoj vezi sa petrografskim sastavom i drugim faktorima uslovljeno
je i rasprostranjenje pojedinih tipova i varijeteta zemljišta. Na ovom području
nisu ni vršena detaljnija pedološka istraživanja pa se zato daje orijentacioni
prikaz zemljišta na koja se nailazi na ovom području. U pedološkoj karti Jugoslavije
(grupa autora 1962 g.) najveći dio područja označen je kao goli karst
sa pjegama crvenica i rendzina, dok je manji dio označen da pripada rendzinama.
Analogno novijim geološkim istraživanjima izgleda da bi se morale izvršiti
korekcije u pogledu pojave smeđih zemljišta znatno niže od linije nego
je to prikazano u pedološkoj karti.


Progresivni razvitak tla prema Z. Gračaninu (1955 g.) na Kršu može se
označiti da teče u smjeru: Stijena — apsol. skeletna crnica (sirozem) — skeletna
crnica (skel. rendzina) — smeđe tlo.


Veliki dio površina ovog područja pripada dubokom Kršu (holokarstu) sa
mnoštvom stijena na površini i u međuprostorima kamenih blokova sa erodiranim
crvenicama i drugim zemljištima te tipovima u različitim stepenima degradacije.
Crvenice Gračanin (14) smatra kao reliktno zemljište, a u nešto iz


232




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 71     <-- 71 -->        PDF

mijenjenom obliku takvo mišljenje je zastupao i Stebut (1956 g.). Ćirić i Aleksandrović
(1959. g.) zastupaju rezidualnu teoriju o reliktnosti crvenica prema
kojoj je ovaj tip zemljišta vremenski star, ali nije reliktan.


Mora se istaknuti da se svi ovi tipovi zemljišta na krečnjaku vrlo često
izmjenjuju na malom prostoru tako da ima čitav niz međuprelaza u zavisnosti
od podzemnog reljefa podloge i čitavog kompleksa faktora.


VEGETACIJSKE KARAKTERISTIKE


Iako su se istraživanjem flore i vegetacije ovog dijela krškog područja
bavili brojni istraživači, ni dosada nisu ovdje detaljnije proučeni vegetacijski
odnosi.


Prisustvo različitih degradacionih stadija počev od manjih površina krških
šuma, zatim prorijeđenih niskih šuma i ostataka šikara, šibljaka do golih krških
kamenjara otežava rekonstrukciju vegetacijskih odnosa. Na području rasprostranjenja
zanovijeti (tilovine) ovdje se izmjenjuju brojne vegetacijske formacije,
čije je raširenje uslovljeno različitim međusobno uslovljenim faktorima.


Prema Horvatiću (1957. g.) jedna od najznačajnijih šumskih zajednica
submeđiteranskog područja je šuma bijelog graba (Carpinetum orientalis) koja
se horizontalno veže na zimzeleni primorski pojas, a prema unutrašnjosti na
pojas kontinentalne vegetacije. U daljoj razradi isti autor (1963. god.) izdvaja
ovu zajednicu kao jedinstvenu klimazonalnu zajednicu submediteranske zone
istočno-jadranskog područja, u koje je zanovijet uzeta kao karakteristična
vrsta. Horvatić izdvaja tipičnu subasocijaciju (Carp, orientalis croaticum typicum)
kao varijantu vrste Petteria ramentacea, koju geografski određuje
arealom zanovijeti (tilovine).


V. Štefanović (1963. g.) ovu zajednicu označava kao degradacioni stadij
klimatogene šume hrasta medunca i bijelog graba (Q. pubescentis — Carpinetum
orientalis). U odnosu na stepen degradacije i prisustvo karakterističnih
vrsta, isti autor je izdvojio nekoliko tipova šuma koji predstavljaju degradacione
stadije izdvojenih u tipove na osnovu razlika u stepenu razvoja i ekološko
florističkih razlika.
Počev od nižih položaia zastupljen je oko Mostara i uzvodno uz Neretvu
te preko Trebinja prema Lastvi tip šikare i šibljaka bijelog graba sa narom
(Punica granatum) na koje se u širem prostoru oko Mostara, Stoca, Trebinja
oko Popovog polja itd. nastavljaju šibliaci drače sa maniim učešćem bijelog
graba i mj. sa zanovijeti. Veliki dio područja koji se u visinskom nogledu naslanja
na prethodni tip (od 300—800 m. nadmorske visine) pripada degradacionom
stadiju šume hrasta medunca i bijelog graba te zanovijeti, koja odgovara
već opisanoj tipičnoj subasocijaciji Horvatića.


Prema Fukareku (1962. god.) ova je zajednica važna kao prelazno sredozemna
zajednica koja ograničava dio krškog područja Hercegovine sa kserofitnim
i termofilnim vrstama.


Prema opisu nalazišta i priloženoj karti nalazišta tilovine proizlazi da u
svom J—I dijelu ta granica ide znatno sjevernije, zahvatajući predjele oko
Dabarskog Polja i sjeverozapadno od Bileće.*


* Vidi rad u Nar. šumaru br. 11—12 (65 god.).


ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 72     <-- 72 -->        PDF

U području rasprostranjenja zanovijeti sporadično se nailazi na manje


šume hrasta sladuna i cera, i to pretežno na terenima sa podlogom flišnih


naslaga (pješčari, lapori, laporoviti krečnjaci i si.). Fukarek (1964. g.) daje ovoj


zajednici naziv Quercetum confertae hercegovinicum i smatra je klimatoge


nom zajednicom Donje i Srednje Hercegovine. Zanovijet se pojavljuje i u či


stim šibljacima koje je kao posebne formacije (tj. tip Petteria) opisao još Ada


mović (1911, 1912 g.).


Fukarek (1962 g.) taksonomski izdvaja posebne zajednice šibljaka, zastu


pajući mišljenje da su šibljaci nastali kao progresivni razvojni nizovi prirod


nog naseljavanja obešumljenih terena.


Stefanović (1963 g.) postavlja opravdanost ovakve taksonomije biljnih za


jednica u vezi sa šibljacima i to »sa sindinamiskog i sa šumsko-praktičnog gle


dišta, s obzirom da su one, ipak određena degradaciona stanja određene kli


matske šume složenijeg sastava i građe«.


GRANICE PRIRODNOG AREALA ZANOVIJETI (TILOVINE)


Fukarek (1 cit. str. 54—55) iscrpno navodi rasprostranjenje ove vrste, istovremeno
ispravljajući pogrešne navode o arealu od strane mnogih autora. Isti
autor (1963 god.) navodi: »da se njezin areal pruža u submediteranskom području
od rijeke Cetine, kroz Dalmaciju, Hercegovinu i Crnu Goru do Srednje
Albanije«.


S obzirom da rasprostranjenje ove vrste tretiramo u jednom užem području
to će se dati iscrpniji prikaz o nalazištima u Hercegovini.


Kod prikaza rasprostranjenja zanovijeti na širem području Hercegovine,
nalazišta će se opisivati po admin. teritorijalnoj podjeli tj. po Opštinama.


Opština Trebinje


U brojnim podacima o nalazištima zanovijeti na području Hercegovine čije
izvore navodi Fukarek (1c. str. 57), dobar dio se odnosi na područje trebinjske
opštine. Rasprostranjenje ove vrste najvećim dijelom vezano je za šikare i
degradirane niske šume, gdje je zanovijet zastupljena sa različitim učešćem
(ali pretežno ispod 0,4 u omjeru smjese). Manjim dijelom zanovijet čini skoro
čiste šibljake čija je srednja visina rijetko iznad 2 m, a kao sastavni dio šibljaka
učestvuje od vrsta crni jasen i rijetko crni grab (najviše do 0,3 u omjeru
smjese).


Nalazišta zanovijeti na lijevoj obali Trebišnjice su: Iznad Grančareva (Pareški
do, Orlovina, Ilino Brdo) do iznad sela Klobuka kao šibljaci u kojima se
nalazi i crni jasen (do 0,3).


Na padinama iznad vrela Oko do ispod kote Rikalo (930 m); oko sela Pod-
kučma ova vrsta se javlja u šikari c. jasena i medunca (učešće do 0,2) pretežno
na zaklonjenim uvalama, oko sela Orahovac u šikari crnog jasena i bijelog
graba; u predjelu Debelog Brijega, Siljevice i ispod Kosmača; iznad Konjskog
preko Orlovice do kote Cerovac (1032 m) kao sastojine šibljaka sa drvnom masom
cea 15 m3/ha i srednjom visinom preko 2 metra; u predjelu oko sela Grab
kao manje grupe šibljaka; pojedinačno prema selu Rapti u predjelu oko Slivnice
pojedinačno prema selu Glavska; oko Vlaštice.


Na desnoj strani Trebišnjice ova vrsta se nalazi pojedinačno počev od
Grančareva do kote Krilo (820 m); u brdu Glumina kao sastavni dio degradi


234




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 73     <-- 73 -->        PDF

ranih niskih šuma i šikara; prema selu Necvijeću, brdo Kravica (803 m) iznad
sela Budoši i Jasen; od sela Dubočani prema Skrobotnu, oko Kljenka, prema
koti Gradina (717 m), oko sela Brani Do i Matijevina, od sela Brova prema


o/*V
1—A,w \. LS
^«v/ CAMP" V \..« H -A
OSannDm avvLEGEUDA.
GRAUCA PODPQ7ASA TliOmi(BKEAA PFUKAREZU)
G/?/*WC4 UOVOOPISAUIH UALAZIŠTA
UALAZIŠTA IZVAU PODČUĆ7A
ČISTE SASTOJIUE TILOVIUE
MJEŠOVITE SASTOJIM SA TILOVIUOM
TILOVIUA U PfVVAlMH ZABRAMHA
&KAWCE OP5TIUA




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Pijavicama, predio brda Treštenac do ispod sela Pijavica u vidu zakržljalih
sibljaka koji su prorijeđeni krčenjem za ogrev.


Iznad Ljubomirskog Polja nastavljaju se prisojnim stranama manje partije
sibljaka mozaično izmiješane sa zakržljalim niskim šumama iznad sela
Čvarići, Ugarci, ispod Šćenice i u vrlo uzanom pojasu iznad sela Domaševa do
pored kote Zminac.


Zapadno od sela Jasen iza kote Jovanović baterija, na S—I padinama
Glive do ispod Kamene Glave; iznad sela Podgliva pojedinačno ispod Leotara
(do nadm. visine cea 1100 m); u predjelu Prebilo i Kljenak i dalje osojnim
stranama iznad Ljubomirskog Polja sve do iza kote Turjak (915 m); u predjelu
Brda, iznad sela Turani, Grkavci i Aljetići te južnim padinama Leotara do iznad
sela Trebijovi (ovdje kao odrasli šibljaci).


U velikom prostoru tzv. Trebinjskih brda, zanovijet se nalazi u predjelu
oko sela Glavinići, Ljubenci; oko mjesta Vlake i Zelenikovac, oko Begović
Kule i Parojske njive.


Pojedinačno i kao manje grupe sibljaka ova vrsta se nalazi oko sela Bioci
i Bodiroge, rijetko iznad sela Turica, Strujići i Kotezi.


Opstina Bileća


Počev od sela Skrobotno i dalje iznad sela Oraha (pojedinačno) preko Rogošine;
oko Mirilovića, oko Ljubušića, a naročito oko sela Sobadina zanovijet
se nalazi u smjesi šikara i prorijeđenih niskih šuma sa različitim učešćem, dok
se na nekim lokacijama javlja u vidu manjih sastojina sibljaka.


Na lijevoj obali Trebišnjice rijetko se nalazi počev iznad sela Miruše prema
Koravnici i zatim oko Deleuše.


Pojedinačno se nalazi i oko sela Baljci; od Gradine iznad Bileće i dalje
preko Bodenika i Zaušja, oko Osmić gomile prema selima Krstače i Pađeni,
mjestimično oko sela Vranjska kao sastavni dio šikara (učešće u omjeru smjese
0,1—0,2); iznad sela Divin, oko D. i G. Davidovića (naziv kote »Zanovetna
Glavica«); pojedinačno od Plane prema Mekoj Grudi.


Opština Ljubinje


U podstojnoj etaži degradiranih niskih šuma ili kao sastavni dio prorijeđenih
šikara na ovu vrstu se nailazi počev iznad sela Žabica prema Sulaveru
(na S—I padinama Ilije), zatim oko Lisca (892 m) i dalje prema Bjeloševu dolu;
oko sela Kruševica; iznad Dodanovića u predjelu oko Vijenca (989 m); u prorijeđenoj
niskoj šumi medunca i c. jasena iznad Radimlje; iznad Gornjeg
Žrvnja.


U okolini Ljubinja zanovijet se javlja kao elemenat šikara i degrad. niskih
šuma u predjelu Radovinja iznad sela Pustipuhe i Obzir (učešće u omjeru
smjese do 0,5).


Ova vrsta zauzima velike površine u privatnom posjedu (kamene ograde
sa šumicama) u okolini sela Vojska Njiva, Vođeni Dubočica, Cerovci, Meki Do,
Mišljen, Gojlovići, Bančići i dr. i to pretežno kao čiste sastojine sibljaka uz
manje učešće c. jasena i b. graba.


U obliku skoro čistih sibljaka iznad sela Uboska, zatim iznad Krčevine iza
Rogate gomile (864 m) preko Gradine (844 m); oko Razdolja; u predjelu oko




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Vlahovića (od kote 888 m) preko Orlovca (871 m) do iza Drvenice (954 m);
Sjeveroistočno od Vlahovića preko kote 798 m i dalje prema Kresovoj gomili
(883 m), zatim iznad sela Vlake do iznad Drvenica.


Opština Stolac


Na osojnim stranama iznad Dabarskog polja oko sela Zaovišta, oko vrha
Bratuljevica (935 m); na cijelom prostoru Kubaš brda počev od sela Predolje,
preko Obješenjaka (915 m) do iza sela Dolovi — u šikari c. jasena i hrasta
medunca sa učešćem 0,2—0,3; u Predoljskom osoju; iznad Potkubaša i Kubatovine
južno od sela Predolje prema Dubokom dolu.


U predjelu oko sela Dabrica prema Stjepan Krstu i zapadno prema Brštaniku
u obliku šibljaka sa različitim učešćem drugih vrsta; oko sela Hodovo i
Kozice u smjesi sa divljim narom (Punica granatum) i dračom (Paliurus aculeatus),
crnim jasenom i bjelograbićem.


Na lijevoj strani Bregave počev od sela Drijen, Kruševo preko Košćela
i Gornjeg Poplata sve do iza Kopljenovače i dalje oko sela Derani, Stupišta
do< ispod Zaušja te južnije uz put Stolac—Ljubinje naročito oko Žegulje nailazi
se na prostrane površine privatnog posjeda gdje se zanovijet nalazi najčešće
u vidu skoro čistih šibljaka ili kao sastavni elemenat degradiranih panjača.
Od drugih vrsta najčešće se javljaju drača mj. divlji nar kao i elementi šikare
hrasta, medunca i bjelograbića.


Od Deranskog Blata preko Derana, Stupišta i Završja (predio Osoje); oko
Žujine Gradine (478 m) sve do Pušišta nailazi se na šibljake i šikare pretežno
u privatnom posjedu, gdje zanovijet (tilovina) učestvuje od 0,1—0,6 u omjeru
smjese.


Opština Čapljina


Od sela Drijen i Kruševo (u stolačkoj opštini) prema Pribilovcima i Koščeli
i na lijevoj strani Bregave, ova vrsta se nalazi u manjim zabranima u sastojinama
sa sličnim učešćem vrsta kao na području SO Stolac; u predjelu D.
Hrasna ispod Glušaca; čitav predio brda Kolojanja (489 m), Gradine i dalje
preko Stražnice {172 m) iznad sela Crnog Lava; u predjelu G. Hrasna prema
Glumini i Hutovu kao i na osojnim stranama planine Žabe (čija nalazišta navodi
i Fukarek).


Na ovu vrstu se rede nailazi na širokom prostoru, počev od sela Stanojevića
prema Koritniku; od Crnica prema Opličiću do Rječica i Domanovića sa
desne strane Bregave.


Opština Gacko


Prema podacima Fukareka (lc. str. 57) nalazišta ove vrste zabilježio je
Beck (prema Fiali) u okolici Avtovca. Prema navodima M. Mastilovića (usmeno
saopštenje) zanovijet (tilovina) se nalazi u obliku zakržljalog šibljaka oko
sela Miholjače (iznad Avtovca) kao i na izvorištu Sutjeske u predjelu Ošlji
Hrt, te u predjelu Jabučkih Stijena. Ove navode bi trebalo provjeriti na terenu.


Opština Nevesinje


Oko sela Rabina, ispod vrha Muknica od Rabine prema Udrežnju i dalje
sve do sela Jasena zanovijet se nalazi kao sastavni dio šikara sa različitim učešćem
u omjeru smjese.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Ispod sela Jasena nalazišta ove vrste se naslanjaju na već opisana nalazišta
oko Dabrice (SO Stolac).


Opština Mostar


Na desnoj obali Neretve pojedinačno u šibljacima oko Slipčića (sa dračom);
na brdu Hum kod Mostara i dalje na padinama iznad izvora Radobolje;
u manjim privatnim zabranima oko sela Galac i dalje na prostoru prema selu


D. i G. Polog; u dijelu oko sela Raštani i Kupinac u smjesi sa divljim narom,
dračom i zelenikom, gdje se zanovijet mnogo loži za ogrev.
U privatnim zabranima ova vrsta se nalazi na širokom prostoru počev
ispod Plamnice (kota 869 m) oko sela Goranci; Papratine, Selišta, Domazeti
sve do iznad Raške Gore, a u predjelu oko sela Vrdi nastavlja se šibljak tilovine
bez drače sa rijetkim natstojnim stablima makljena, b. graba, medunca
i cera.


Od Vrdi niz glavni greben Arapovog brda u obliku manjih površina šibljaka
do u dolinu Drežanjke; u šikarama c. jasena i uz dolinu Drežanjke do
iznad Žljeba i mj. u Stijenama (učešće od 0,3—0,4); ispod kote Glavičica (443
m) uz obalu Neretve; iznad sela Ćopi u šibljacima (učešće u smjesi 0,6), a u
nižim položajima u smjesi sa divljim narom i dračom; uz druge ispod Lipana,
oko Kremenca te iznad ž. stanice Grabovica; uz potok Dive Grabovice do ispod
sela na S—Z padinama. Na lijevoj strani Neretve oko Aleksin Hana kao čista
sastojina (Fukarek ih navodi da tu ova vrsta tvori čiste šibljake koji ovdje
najdublje prodiru u unutrašnjost).


Na lijevoj obali Neretve: oko kote Čekalo, kod Rudina (G. Grabovica) i
Crnog Kuka; oko D. Grabovice, iznad Sjenčina te ispod vrha Varde i dalje u
predjelu Ledenice; iznad sela Prigrađana; iznad Neretve kod Zeljuša kao šibljak
u zajednici sa dračom; iznad Lišana i Podgorana (Porim) u šikari (sa učešćem
u smjesi od 0,1—0,2); iznad sela Livac i Kuti u šikari b. graba i c. jasena.
Jugoistočno od Mostara iznad Blagaja; oko Buska i Kokorine i oko sela Kamena
(privatni zabrani); mjest. u šibljacima zajedno sa dračom i d. narom u
dolini Neretve oko Zitomislića i uzvodno prema Dračevu.


Opština Čitluk


Na J—I padinama brda Ozren (503 m) kao šibljak u zajednici sa dračom
(učešće do 0,5); rijetko u šibljacima na platou iznad Zitomislića.


Opština Ljubuški


U predjelu iznad sela Zvirića (padine); rijetko u šibljaku drače i divljeg
nara te smreke te u šikarama crnog jesena hrasta medunca i bjelograbića;
iznad Grljevica i Lipna kao sastavni dio šibljaka drače; oko sela Borjana po


jedinačno u kamenjarima sa preostalim elementima šibljaka drače i drugih
vrsta.
Opština Grude


U predjelu oko Savića kao sastavni dio šikara i šibljaka koji se nastavljaju
iz područja Imotskog (SRH).


Opština Posušje


Oko D. Vinjana u obliku manjih površina šibljaka te sa manjim učešćem
u šikarama (oko 0,1). Ova nalazišta su sporadična i pretstavljaju nastavak
areala zanovijeti iz okoline Imotskog.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Opština Listića


Na J—I stranama brda Virac iznad Dobrica i Prohova kao šibljak u smjesi
sa dračom (oko 0,5); oko sela Bukovo; pojedinačno u šikarama hrasta medunca


i c. jasena na padinama Rujka sa malim učešćem u smjesi (0,1); oko sela Rasno,
Dužice i Podglavice u šikarama hrasta sličnog sastava te kao manje partije
šibljaka sa dračom; oko sela Liše u šibljacima sa dračom i prorijeđenim p_anjačama
(u ogradama).
Opština Jablanica


Nalazišta na području ove opštine uglavnom su ograničena na niži dio
obronaka Prenja iznad Neretve i to dosta rijetko od Aleksin Hana prema Glogošnici
u prorijeđenim šikarama sa manjim učešćem, ili kao manje sastojine
šibljaka; uzvodno od Jablanice ova vrsta se javlja samo sporadično (dolina
bujice Idbar, Ribari prema Fukareku (1949).


Opština Prozor


Jedino nalazište zanovijeti (tilovine) ograničeno je prema podacima Bečka


(1. cit. Fukareka) u dolini Rame vjerovatno na relativno malom prostoru —
što je vrijedan podatak sa fitogeografskog stanovišta.
LITERATURA


1.
AdamovićL. : Bilinograske formacije zagorskih krajeva, Dalmacije, Bosne i
Hercegovine i Crne Gore, I dio.
2.
AdamovićL. : Biljnogcografske formacije zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine
i Crne Gore; Zagreb 1911.
3.
Bajčeti ć B.: Planinsko gazdovanje Donje Hercegovine. Naučno društvo BiH
Radovi XVI odjeljenje privredno tehničkih nauka; Kn:iga 4, Sarajevo 1960.
4.
Cerimagi ć H : Uticaj vrsta medonosnog bilja na kvalitet medova u Hercegovini
(rukopis) 1965.
5.
Ciri ć M.: Pedologija za šumare: Beograd 1962 god.
6.
Ćirić-Aleksandrović: Jedno gledište o genezi terra-rosse-(crvenice) —
Zbornik radova Polj. fakulteta Beograd, 1959 god. t. VII.
7.
Filipovski V. i Ćirić M.: Zemljišta Jugoslavije; Beograd 1963 god.
8.
Fukare k P.: O granicama prirodnog areala tilovine; Godišnjak Biol. instituta
u Sarajevu. God. II 1949. Fasc. 1—2.
9.
Fukare k P.: Granice raširenja izrazitijih flornih elemenata u vegetaciji Hercegovine;
Geogr. pregled VI; Sarajevo 1962 god.
10.
Fukare k P.: Zajednice i Upovi šuma Dinarskih planina. Sistematsko mjesto
balkanskih šibljaka. Narodni šumar XVI br. 10—12 1962 god.
11.
Fukare k P.: Tila (tilovina) — Šumarska enciklopedija; Zagreb 1963 (strana
627—628).
12.
Fukare k P.: Sjeverozapadne granice današnje rasprostranjenosti hrasta; Šumarski
list Zagreb 1964 (3—4).
13.
Fukare k P.: Istraživanje i kartiranje šumskih fitocenosa Jugoistočne Bosne i
Hercegovine (izvještaj o isušenim radovima u 1963); Narodni šumar XVIII br.
7—8 Sara.;evo 1964 god.
14.
Gracani n M.: Pedologija III dio, Zagreb 1951. god.
15.
Gracani n Z.: Pedološka istraživanja Kozjaka; Anali Instituta za ekologiju
šumarstva. JA Zagreb 1955. god.
16.
Grup a autora : Pedološka karta Jugoslavije sa komentarom — Beograd
1962 god.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 78     <-- 78 -->        PDF

17.
Ho r vati ć S.: Karakteristike flore i vegetacije krša — Šumarski list, Zagreb
1928. god.
18.
Ho r vati ć S.: Biljno-geografsko rasčlanjenje krša — Krš Jugoslavije — Split
— 1957. god.
19.
Horvati ć S.: Bil no-geografski položaj i rasčlanjenje našeg primorja u
svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja; Acta botanica Croatica, Vol.
XXII 1963. god.
20.
Jug o B.: Klimatske prilike Krša — Krš Jugoslavije; Split 1957. god.
21.
Katze r F.: Geologija Bosne i Hercegovine. Sv. I, Sarajevo 1926. god.
22.
Luka s Đ.: Orografija BiH i sistematska razdioba ilirskog gorja na geološkoj
osnovi. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, XI. 1899. god.
23.
Nadaždi n M.: Kvalitet krmne baze ovaca Donje Hercegovine s posebnim
osvrtom na hranljivu vrijednost zanovijeti (Petteria ramentacea (Sieber) Presi),
(rad u rukopisu).
24.
Simi ć i saradnici : Geološka karta BiH list Mostar; Sarajevo 1954. god.
25.
Slišković i saradnici: O stratifikaciji i tektonici Južne Hercegovine;
Geološki glasnik br. 6, Sarajevo 1962 god.
26.
Stebu t A.: Agropedologija III dio; Beograd 1956. god.
27.
S t e f a n o v i ć V.: Tipologija šuma — Sarajevo 1963. god.
28.
»Šumaplan« — Sarajevo: Uređajni elaborat za područne gospodarske jedinice
Don e Hercegovine; Sarajevo 1S47 — 1964. god.
DISTRIBUTION OF PETTERIA RAMENTACEA SIEBER (PRESSL.)
IN HERZEGOVINA


Summary


In investigations of Petteria ramentacea undertaken so far main stress was laid
en the study of its habitats as an endemic Balkan woody plant.


Recent investigations (Nadaždin 1965), however, have proved that the foliage
of this species represents a very good fodder for the small ruminants, because in
respect to the content of digestible proteins it can rival the most valuable hays of
legum´nocae.


Be´ng guided also by the economic importance of this species for the livestock
production of Herzegovina, and its value as a honey plant, the author presents a
rather dstailed description of the habitats of Petteria ramentacea according to the
administrative units (communities) in Herzegovina.


Because of excess exploitation for fuelwood and other needs the area stocked
with Petteria ramentacea is decreasing, which leads to a regression of the vegetation
and creation of denuded stony Karst grounds. Therefore the author siresses the
need for a more rational management and protection of this species, which, in addition
to its significance as an endemic Balkan plant also has great importance for
the animal husbandry and beekeeping of the extremely low yielding areas of the
sub-Meditterranean Karst.