DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ostali autori s područja primijenjene tj. šumarske entomologije, koji spominju ovog insekta, pozivaju se na navedena tri autora, u prvom redu na H a r t i g a. Inače sistematičari, koji se bave grupom mikroleptira te faunisti češće spominju moljca A. fundella nego primijenjeni entomolozi. Međutim iz njihovih radova doznajemo uglavnom o rasprostranjenosti ovog insekta. Ovi autori navedeni su u literaturi kod B r a u n s a (1). Ipak u njihovim radovima (posebno Mitterber g er) nalazi se važan podatak za praktičnu zaštitu šuma. Radi se, naime, o informaciji da A. fundella osim na jeli kao glavnoj biljci-domaćinu može također doći na boru i smreki. Nisam sklon prihvatiti ove informacije kao gotove činjenice prije nego što budu eksperimentalno dokazane. Lako je moguće da je posrijedi zamjena npr. s vrstama Ocnerostoma piniariellaZli. i O. copiosella Frey, ili nekim drugim. H a r t i g doduše također navodi da se odrasle gusjenice A. fundella nakon prezimljenja mogu razviti i u iglici smreke, ako na nju slučajno dospiju. Sve su to međutim kratke usputne primjedbe bez sigurnije eksperimentalne verifikacije, koje bi svakako trebalo provjeriti. Radi se, naime, o veoma važnom praktičnom pitanju. Među šumarima Gorskog kotara već se čuju mišljenja da bi jelu zbog ugroženosti od A. fundella, trebalo zamijeniti smrekom. Međutim jedna ovako dalekosežna odluka bila bi sasvim promašena ako se A. fundella doista može lako adaptirati na smreku. Prema mojem iskustvu za sada o tome nema kod nas nikakvih znakova. 3. SADAŠNJE STANJE ZARAZE Kako je već naprijed spomenuto, na području Gorskog kotara pregledane su u maju 1967. god. sve gospodarske jedinice u kojima pridolazi jela s namjerom da se utvrdi stanje zaraze jel. moljca. Pregled je uglavnom obavilo lugarsko osoblje područnih šumarija. Kako u tome poslu nije bilo skoro nikakvog iskustva, a zbog pomanjkanja jedne objektivne metode stanje zaraze moralo se okularno ocijeniti, prethodno je s ovim osobljem održan sastanak u jednom jako zaraženom objektu. Bio je to Bitoraj na području Fužina, dakle upravo pokusni objekt u kom su obavljeni radovi koji se ovdje opisuju. Sastanak je imao svrhu da se po mogućnosti što više ujednači kriterij za procjenu stepena zaraze tj. da se što više eliminira subjektivni utjecaj. Rezultat ovog pregleda iskazan je u tab. br. 1. Unatoč poduzetim mjerama sasvim je sigurno da je subjektivni faktor imao određenu ulogu u prikupljanju ovih podataka i da ih se zbog toga ne bi moglo smatrati sasvim tačnim. Međutim uzevši u cjelini, oni po mom mišljenju ipak daju dovoljno pouzdanu sliku o veličini i jačini zaraze jel. moljca u Gorskom kotaru. Ovdje je potrebno napomenuti da u podacima tabele nije obuhvaćeno područje Nacionalnog parka »Risnjak« (površina 3.014 ha). Iz navedenih se podataka razabire da je u Gorskom kotaru jelinim moljcem zaraženo više od polovine površine svih gospodarskih jedinica u kojima pridolazi jela. Na cea polovini zaražene površine zaraza je slaba, a na polovini opet srednja do jaka. Prema tome na površini od dvadesetak hiljada hektara jelovih šuma u Gorskom kotaru mogu iduće godine nastati znatnije do veoma znatne štete. Ustvari oštećivanje je već u toku jer je zaraza ocijenjena po kokonima u maju 1967, a sada (zima 1967/1968) se u glicama nalaze gusjenice, proizašle iz tih kokona. Ovu štetu nemoguće je više spriječiti. |