DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 5     <-- 5 -->        PDF

ostali autori s područja primijenjene tj. šumarske entomologije, koji spominju
ovog insekta, pozivaju se na navedena tri autora, u prvom redu na H a r t i g a.


Inače sistematičari, koji se bave grupom mikroleptira te faunisti češće spominju
moljca A. fundella nego primijenjeni entomolozi. Međutim iz njihovih
radova doznajemo uglavnom o rasprostranjenosti ovog insekta. Ovi autori navedeni
su u literaturi kod B r a u n s a (1). Ipak u njihovim radovima (posebno
Mitterber g er) nalazi se važan podatak za praktičnu zaštitu šuma. Radi
se, naime, o informaciji da A. fundella osim na jeli kao glavnoj biljci-domaćinu
može također doći na boru i smreki. Nisam sklon prihvatiti ove informacije
kao gotove činjenice prije nego što budu eksperimentalno dokazane.
Lako je moguće da je posrijedi zamjena npr. s vrstama Ocnerostoma piniariellaZli. i O. copiosella Frey, ili nekim drugim. H a r t i g doduše također navodi
da se odrasle gusjenice A. fundella nakon prezimljenja mogu razviti i u iglici
smreke, ako na nju slučajno dospiju. Sve su to međutim kratke usputne primjedbe
bez sigurnije eksperimentalne verifikacije, koje bi svakako trebalo
provjeriti. Radi se, naime, o veoma važnom praktičnom pitanju. Među šumarima
Gorskog kotara već se čuju mišljenja da bi jelu zbog ugroženosti od A.
fundella, trebalo zamijeniti smrekom. Međutim jedna ovako dalekosežna odluka
bila bi sasvim promašena ako se A. fundella doista može lako adaptirati na
smreku. Prema mojem iskustvu za sada o tome nema kod nas nikakvih znakova.


3. SADAŠNJE STANJE ZARAZE
Kako je već naprijed spomenuto, na području Gorskog kotara pregledane
su u maju 1967. god. sve gospodarske jedinice u kojima pridolazi jela s namjerom
da se utvrdi stanje zaraze jel. moljca. Pregled je uglavnom obavilo lugarsko
osoblje područnih šumarija. Kako u tome poslu nije bilo skoro nikakvog
iskustva, a zbog pomanjkanja jedne objektivne metode stanje zaraze moralo
se okularno ocijeniti, prethodno je s ovim osobljem održan sastanak u jednom
jako zaraženom objektu. Bio je to Bitoraj na području Fužina, dakle upravo
pokusni objekt u kom su obavljeni radovi koji se ovdje opisuju. Sastanak je
imao svrhu da se po mogućnosti što više ujednači kriterij za procjenu stepena
zaraze tj. da se što više eliminira subjektivni utjecaj. Rezultat ovog pregleda
iskazan je u tab. br. 1.


Unatoč poduzetim mjerama sasvim je sigurno da je subjektivni faktor
imao određenu ulogu u prikupljanju ovih podataka i da ih se zbog toga ne bi
moglo smatrati sasvim tačnim. Međutim uzevši u cjelini, oni po mom mišljenju
ipak daju dovoljno pouzdanu sliku o veličini i jačini zaraze jel. moljca u Gorskom
kotaru. Ovdje je potrebno napomenuti da u podacima tabele nije obuhvaćeno
područje Nacionalnog parka »Risnjak« (površina 3.014 ha).


Iz navedenih se podataka razabire da je u Gorskom kotaru jelinim moljcem
zaraženo više od polovine površine svih gospodarskih jedinica u kojima
pridolazi jela. Na cea polovini zaražene površine zaraza je slaba, a na polovini
opet srednja do jaka. Prema tome na površini od dvadesetak hiljada hektara
jelovih šuma u Gorskom kotaru mogu iduće godine nastati znatnije do veoma
znatne štete. Ustvari oštećivanje je već u toku jer je zaraza ocijenjena po kokonima
u maju 1967, a sada (zima 1967/1968) se u glicama nalaze gusjenice,
proizašle iz tih kokona. Ovu štetu nemoguće je više spriječiti.