DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 48     <-- 48 -->        PDF

sa maksimalnom koncentracijom u zoni vegetacionog sprata. Debljina pojedinih
grana merene u osnovi iznosila je preko 3 cm.


Sadnice nižih debljinskih klasa imale su manji broj grana i grane su bile
tanje.


Poznato je da se pred pripremu sadnice za sadnju sve ove grane odseku
(i žiljni sistem se drastično redukuje — prikrati). Zaostale rane postaju mesta
najvećeg napada insekata i bolesti. Te rane u zavisnosti od lokalnih uslova ne
zarastu potpuno nekad ni posle dve vegetacije (Slika 3 i »K« prirasta — »Majurska
ada«). Intenzivnijem napadu su posebno izloženi oni zasadi koji su
osnovani na zemljštima loših vodno-vazdušnih osobina (I. Jodal, 1966, N. Gojković,
1967).


Jake dvogodišnje sadnice koje su 1962/63 godine upotrebljene za plantažiranje
u Baranji zbog pomenutih razloga (rane i teška adaptacija jakih sadnica)
bile su već tokom prve vegetacije predisponirane za jedan intenzivniji
napad nepoznatog uzročnika, koji, kako smo videli menja boju centralnog
dela stabla.


Samim tim što se pukotine javljaju za vreme mirovanja vegetacije tj. u
vanvegetacionom periodu, temperaturnim uslovima tog perioda pripada određeni
značaj, ali samo utoliko što omogućavaju da se ispolji proces koji teče u
nenapuklom stablu.


To nemoraju biti samo specifični temperaturni uslovi kakvi su vladali u
Baranji tokom 1963/64 godine nego i prosečni temperaturni uslovi vanvegetacionog
perioda omogućuju da se unutrašnji procesi u stablima ispolje kao pukotine.


Proces pucanja (izmena boje drveta i pojava pukotina) je naročito brz u
zasadima klona 1-214 koji se nalaze na zemljištima lošijih svojstava. To je naročito
izraženo u onim zasadima koji su na takvim zemljištima osnovani jakim
sadnicama (N. Živanov, J. Marković, 1967) i M. Vasić je zaključio da su najviše
pucala stabla uzgojena od najjačih sadnica.


Kada ovu pojavu ne bismo tumačili kao primarnom posledicom jedne jače
izmene u građi drveta, teško bi mogli objasniti izneti primer o—64% ispucalih
stabala na lokalitetu »Kupusište« (Ogledno dobro — Zavoda za topole) u vanvegetacionom
periodu 1965/66 godine.


Bez te predpostavke bi se još teže mogao objasniti i izneti primer pucanja
stabala koji smo zapazili 26-og novembra 1967 godine na Oglednom dobru
Zavoda za topole, lokalitet »Tungla«.


Na grafikonu broj 2 prikazujemo izgled poprečnih preseka jednog od tih
stabala. Ovo stablo (kraj druge vegetacije) imalo je pomenutog dana tri odvojene
pukotine. Na grafikonu prikazujemo izgled četiri preseka: pri zemlji i
na početku svake pukotine. Obojenost unutrašnjeg dela stabla ide od zemlje
i na pojedinim presecima zauzima različitu površinu. To smo na grafikonu
broj 2 iskazali za svaki presek i odnosom površine neobojenog i obojenog dela


P O
poprečnog preseka ( ). Na preseku 1,77 m od zemlje veću površinu ima
P


210