DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 47 <-- 47 --> PDF |
dima gde je pucanje počelo posle prve odnosno druge vegetacije. Na ovim stablima se vegetacioni sprat jasno uočava. U zoni vegetacionog sprata ima najviše ožiljaka od grana i to utoliko više ukoliko su sadnice 2/3 bile razvijenije. Poznato je da ovi ožiljci nastaju u rastilištu, otsecanjem grana u momentu vađenja sadnica tj. pripreme sadnica 2/3 za sadnju. Slično M. Vasiću i mi smo na stablima koja pucaju posle prve odnosno druge vegetacije uočavali da se te prve pukotine najpre javljaju u zoni vegetacionog sprata odnosno u zoni brojnih ožiljaka. Na stablima koja prvi put pucaju posle treće ili četvrte vegetacije, a posebno na onima koja odlično prirašćuju, ta se veza teže uočava. U napuklim stablima, a naročito onima koja pucaju svake godine, obojena zona drveta i po zapremini i po intenzitetu boje je daleko izraženija od iste zone u još nenapuklim stablima. Nasuprot ovome, preseci stabala, koja su uzgojena jednogodišnjim sadnicama imaju drvo ujednačene tj. prirodno bele boje. Da bi jasnije istakli našu predpostavku o pucanju stabala klona 1-214 u plantažama koje su osnovane sadnicama 2/3 ponovo ukazujemo na ove činjenice: — stabla uzgojena od jednogodišnjih sadnica nisu pucala izuzimajući ona koja su bila jače mehanički ozleđena, — do danas nisu ispucala ni stabla u zasadima na peskovitom zemljištu koji su osnovani sadnicama 2/3 — sistem duboke sadnje (iznad zemlje ostao jednogodišnji izbojak), — pukotine se najpre javljaju u zoni gde je najviše ožiljaka od grana (zona vegetacionog sprata). Iz svega ovoga, izveli smo predpostavku da je nastajanje obojene zone drveta tj. pucanje stabala u direktnoj vezi sa ranama — ožiljcima od grana na sadnici starosti 2/3. Predpostavljamo da se kroz ove rane infiltrira uzročnik (do sada nepoznat) koji u unutrašnjosti stabla izaziva kako promenu boje tako i konzistencije drveta. Mišljenja smo da se na osnovu ove predpostavke može protumačiti i relativno velik ´% popucalih stabala klona 1-214, koje je M. Vasić našao u Baranji već posle prve vegetacije, u proleće 1964 godine. Primarna uloga pri tom pripada osobinama sadnicama koje su 1962/63 godine upotrebljene za podizanje plantaža u Baranji. L. Š. P. G. »Jelen« je za jesenju sadnju 1962 godine proizveo u svojim rasadnicima 2/3 i 2/2 sadnice čija je prosečna visina 7,5 m, a prosečne debljine na 1 m od zemlje 4,5 cm. Polovina proizvedenih sadnica je pripadalo ekstra i prvoj debljinskoj klasi. (Prošek za 29 rasadnika). U rasadniku »Repnjak« proizvedeno je 80% sadnica koje pripadaju ekstra i prvoj klasi (»Jelen« br. 13/1962). M. Vasić i saradnici u jednom radu (Topola br. 61—64, 1967) pominju i sadnice klona 1-214 koje su imale debljine 5,5 cm i visinu 7,64 m. Prema našim istraživanjima sadnice 2/3 pomenutih dimenzija u jednom rasadniku Oglednog dobra Zavoda za topole, imale su i preko 40 komada postranih grana 209 |