DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 39     <-- 39 -->        PDF

31,3° C. Ovakvi temperaturni uslovi, kakvi se ranije nisu pojavljivali u Baranji
po recima autora, produžili su vegetacioni period jednogodišnjih stabala*,
pa su ona nepripremljena ušla u zimski period koji se karakteriše ovim
vrednostima: u decembru 1963 godine srednja mesećna temperatura vazduha
naglo pada na —3,9" C, a apsolutni minimum se spustio čak na —23,2° C. Januar
1964 godine odlikuje se daljim naglim snižavanjem temperatura i srednja
mesečna temperatura je iznosila —7,7° C, a apsolutni minimum —23,0° C.


Februar 1964 godine je bio daleko topliji i njegova vrednost temperature
vazduha iznosila je 0,0° C.


Nastajanje pukotina u takvim temperaturnim uslovima kod mladih —
jednogodišnjih stabala, autor tumači mehanizmom nastajanja mrazopuca**
(zimotrenost) s tim što, tome klasičnom tumačenju dodaje još i uticaj, koji je
ostvario topli novembar 1963 godine na produžetak vegetacije, te veću akumulaciju
vode u spoljnjem drvetu.


Premda su kroz vladajuće temperaturne uslove, uz takođe produženu vegetaciju
u 1963 godini prošle i starije plantaže klona 1-214 i ostalih topola,
stabla u njima nisu popucala, jer su po predpostavci M. Vasića prema toj pojavi
bila predisponirana samo mlada — jednogodišnja stabla*.


Ova predpostavka o pucanju topola, kao posledici pojave specifičnih temperaturnih
uslova u vanvegetacionom periodu, mogla se prihvatiti samo do
proleća 1965 godine. Toga proleća, a i dalje u proleće 1966 i proleće 1967 godine
proizvođači koji su prihvatili italijansku tehnologiju uzgoja, mogli su
konstatovati u svojim plantažama nove pukotine na stablima različite starosti
(1—5 godina).


Tako u časopisu Topola br. 61—64 od 1967 godine nalazimo da je krajem
zime 1964/65 godine u nekim plantažama L. S. P. G. »Jelen« zabeležena pojava
mrazopuca intenziteta od 13—24% na klonu 1-214 i 11—12i0/o na P. robusti.


Iz članka M. Vasića vidi se da je srednja mesečna temperatura vazduha
od oktobra 1964 do februara 1965 godine (kritični meseci) u postepenom padu.
Mesec novembar 1964 godine nije bio topao i imao je srednju vrednost temperature
7,4° C. (Najhladniji je bio mesec februar sa srednjom temperaturom
oko — 2,0" C).


Kada smo u proleće 1966 godine, detaljnije izučavali pojavu pucanja stabala
klona 1-214, (podaci izneti na pomenutom savetovanju) na mnogim lokalitetima
u Vojvodini, Hrvatskoj i Sloveniji, nismo istovremeno tu pojavu dovodili
u vezu sa temperaturnim uslovima jer se kao što vidimo ispoljila u različitim
klimatskim područjima (Vojvodina, Slovenija).


Sem toga, u mnogim zasadima koji su u proleće 1966 godine (kada smo
vršili istraživanja) bili npr. na početku četvrte vegetacije, konstatovali smo da
su stabla pucala u sva tri prethodna vegetaciona perioda. Neka su stabla u
tim zasadima napukla posle prve, a neka posle druge i treće vegetacije.


Da pojava pucanja stabala u savremenim plantažama topola nije vezana
samo na specifične temperaturne uslove i na određenu starost stabala poka


* Stabla koja su rasla jednu godinu u plantažama.
** Zimotrenost: pukotine koje se javljaju u biljci u radialnom smeru prema srcu
i zahvataju znatan deo građe u uzdužnom smeru. Nastaju za vreme velike i nagle
studeni. (JUS DBO 021).