DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 39 <-- 39 --> PDF |
31,3° C. Ovakvi temperaturni uslovi, kakvi se ranije nisu pojavljivali u Baranji po recima autora, produžili su vegetacioni period jednogodišnjih stabala*, pa su ona nepripremljena ušla u zimski period koji se karakteriše ovim vrednostima: u decembru 1963 godine srednja mesećna temperatura vazduha naglo pada na —3,9" C, a apsolutni minimum se spustio čak na —23,2° C. Januar 1964 godine odlikuje se daljim naglim snižavanjem temperatura i srednja mesečna temperatura je iznosila —7,7° C, a apsolutni minimum —23,0° C. Februar 1964 godine je bio daleko topliji i njegova vrednost temperature vazduha iznosila je 0,0° C. Nastajanje pukotina u takvim temperaturnim uslovima kod mladih — jednogodišnjih stabala, autor tumači mehanizmom nastajanja mrazopuca** (zimotrenost) s tim što, tome klasičnom tumačenju dodaje još i uticaj, koji je ostvario topli novembar 1963 godine na produžetak vegetacije, te veću akumulaciju vode u spoljnjem drvetu. Premda su kroz vladajuće temperaturne uslove, uz takođe produženu vegetaciju u 1963 godini prošle i starije plantaže klona 1-214 i ostalih topola, stabla u njima nisu popucala, jer su po predpostavci M. Vasića prema toj pojavi bila predisponirana samo mlada — jednogodišnja stabla*. Ova predpostavka o pucanju topola, kao posledici pojave specifičnih temperaturnih uslova u vanvegetacionom periodu, mogla se prihvatiti samo do proleća 1965 godine. Toga proleća, a i dalje u proleće 1966 i proleće 1967 godine proizvođači koji su prihvatili italijansku tehnologiju uzgoja, mogli su konstatovati u svojim plantažama nove pukotine na stablima različite starosti (1—5 godina). Tako u časopisu Topola br. 61—64 od 1967 godine nalazimo da je krajem zime 1964/65 godine u nekim plantažama L. S. P. G. »Jelen« zabeležena pojava mrazopuca intenziteta od 13—24% na klonu 1-214 i 11—12i0/o na P. robusti. Iz članka M. Vasića vidi se da je srednja mesečna temperatura vazduha od oktobra 1964 do februara 1965 godine (kritični meseci) u postepenom padu. Mesec novembar 1964 godine nije bio topao i imao je srednju vrednost temperature 7,4° C. (Najhladniji je bio mesec februar sa srednjom temperaturom oko — 2,0" C). Kada smo u proleće 1966 godine, detaljnije izučavali pojavu pucanja stabala klona 1-214, (podaci izneti na pomenutom savetovanju) na mnogim lokalitetima u Vojvodini, Hrvatskoj i Sloveniji, nismo istovremeno tu pojavu dovodili u vezu sa temperaturnim uslovima jer se kao što vidimo ispoljila u različitim klimatskim područjima (Vojvodina, Slovenija). Sem toga, u mnogim zasadima koji su u proleće 1966 godine (kada smo vršili istraživanja) bili npr. na početku četvrte vegetacije, konstatovali smo da su stabla pucala u sva tri prethodna vegetaciona perioda. Neka su stabla u tim zasadima napukla posle prve, a neka posle druge i treće vegetacije. Da pojava pucanja stabala u savremenim plantažama topola nije vezana samo na specifične temperaturne uslove i na određenu starost stabala poka * Stabla koja su rasla jednu godinu u plantažama. ** Zimotrenost: pukotine koje se javljaju u biljci u radialnom smeru prema srcu i zahvataju znatan deo građe u uzdužnom smeru. Nastaju za vreme velike i nagle studeni. (JUS DBO 021). |