DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 92 SVIBANJ—LIPANJ GODINA 1968. NEKA EKOLOŠKA OPAŽANJA I REZULTATI SUZBIJANJA MOLJCA JELINIH IGLICA (Argyresthia fundella F. R.) Dr IVAN SPAIC 1. PROBLEM Na području* šumarije Fužine u Gorskom kotaru zapažene su 1954. god. velike štete na jelama. Stabla su ostajala bez iglica, koje su otpadale jer su bile oštećene od nekon nepoznatog insekta. Na poziv tadanjeg upravitelja šumarije dipl. inž. D. Böhma pregledao sam oštećene sastojine i utvrdio da su štete nastale uslijed prenamnoženja moljca jelinih iglica Argyresthia fundella F. R. Ovaj insekt bio je našoj šumarskoj praksi potpuno nepoznat kao šumski štetnik. Međutim štete koje je on prouzrokovao bile su već tada veoma velike. Prema Androić u (1) koji je nastavio istraživati ovaj problem, samo u 1955. god. u napadnutim sastojinama bilo je posječeno oko 10.000 m3 suhih i polusuhih stabala. Oštećivanje je s izvjesnim oscilacijama u intenzitetu i dalje nastavljeno. Sastojina V. Mlaka djelovanjem moljca bila je konačno toliko devastirana da je 1966. god. morala biti posječena. Vjerojatno je to bio povod da se ovom problemu najzad pristupi s potrebnom pažnjom, u prvom redu da se utvrdi prisutnost i stanje zaraze jel. moljca i u drugim šumama Gorskog kotara izvan područja Fužina. Taj pregled je izvršen u proljeće 1967. god. Pokazalo se da su predviđanja stručnjaka bila ispravna, jaka zaraza jel. moljca pronađena je u mnogim šumama izvan Fužina. Na području Fužina, pak, u Bitoraju, zaraza je bila tako jaka da su se sa sigurnošću mogle prognozirati velike štete. Donesena je odluka da se ovog štetnika pokuša suzbiti aviokemijskim putem, što je i učinjeno. S obzirom na pomanjkanje iskustva u suzbijanju jel. moljca akcija je imala karakter pokusa U ovom radu u prvom se redu izvještava o rezultatima tih pokusa. Budući da se radi o praktički novom i nedovoljno poznatom štetniku, nastojalo se — koliko je to ovoga puta bilo moguće — utvrditi i druge podatke o biologiji i ekologiji A. fundella, posebno one koji mogu neposredno utjecati na uspjeh suzbijanja. Dobro poznavanje * Istraživačke radove, koji su ovdje opisani, financiralo je Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija iz Zagreba. Veliku pomoć u izvođenju terenskih radova pružio mi je upravitelj šumarije Fužine dipl. inž. M. Ostojić kao i osoblje te šumarije. Determinaciju parazita jel. moljca izvršili su dr Z. Bouček, Narodni muzeum, Prag i dr J. .Sedivy, Ustfedmi vyzkumny üstav rostlinne vyroby, Prag. Svima navedenim kao i drugim osobama i ustanovama, koje su mi na bilo koji način pomogle u ovdje opisanim radovima, izražavam svoju zahvalnost. 165 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 4 <-- 4 --> PDF |
života A. jundella osnovni je preduvjet za pronalaženje efikasnih metoda suzbijanja. Ovo uostalom vrijedi za sve gospodarski značajne insekte. Dosadašnje štete pokazuju da se radi o veoma opasnom štetniku jele, kojega je potrebno svestrano proučiti. U konkretnom slučaju u Gorskom kotaru štete od jel. moljca ne pogađaju samo šumsku privredu nego i elektroprivredu. Šume ugrožene od jel. moljca nalaze se u oborinskom području akumulacionih jezera kod Lokava i Fužina. Na temelju proračuna hidroenergetskog potencijala ovog oborinskog područja izgrađena je hidroelektrana »Nikola Tesla« Tribalj. Ako dođe do masovnog propadanja okolnih šumskih sastojina (kao što se to desilo u Mlaki i nekim drugim sastojinama), promijenit će se i retenciona moć oborinskog područja. To može dovesti do teških posljedica po elektroprivredu jer bi se iz osnova promijenilo hidrološko stanje na temelju kojega je kalkulirana i izgrađena spomenuta elektrana. U šumarskoj je struci već oko stoljeće i pol poznat problem masovnog sušenja jele. Ova pojava postoji i kod nas (Macelj, Papuk, Velebit). Mišljenja stručnjaka o uzrocima sušenja nisu ujednačena. Kao uzroci sušenja ističu se: nepovoljno stanje tla (nedostatak kalcija, smetnje u ishrani kalijem, nedostatna vlaga), zatim klimatske prilike (suša, mraz), šumskouzgojne mjere, otrovni plinovi, biljni i životinjski paraziti (posebno uš Dreifusia nüsslini) i dr. O uzročnicima sušenja jele postoji brojna literatura (v. npr. literaturu koju o tome problemu navodi Schwerdtfegerll, au nas Šafar 15). Ni u jednom od tih radova ne spominje se moljac jel. iglica A. jundella kao uzročnik sušenja. Očito ovaj insekt i nije bio od značaja za navedeni problem. Međutim isto je tako očito da se — barem na našem području — ostalim uzročnicima masovnog sušenja jele pridružio i jedan novi, veoma važan faktor — moljac jelinih iglica Argyresthia jundella. 2. PODACI IZ LITERATURE U šumarskoj literaturi moljac jel. iglica A. jundella veoma se malo spominje. Prvi i do unatrag 15-tak godina jedini podaci o ovom insektu kao šumskom štetniku potječu od H a r t i g a (6) iz 1896. god. Hartig je opisao masovnu pojavu jel. moljca na području šumarija Amberg i Freising u Bavarskoj. Ovaj donedavna jedini podatak o biologiji i štetama od A. jundella spominju u svojim djelima poznati autori kao npr. N ü s s 1 i n-Rhumbler (9), Escherich (5), Pfeffer (10) i dr., a kod nas Kovačević (8). G. 1952. Brauns je objavio dva rada o A. jundella. Prvi (B r a u n s 2) je u stvari bilješka o pojavi moljca kod mjesta Bredstedt u pokrajini Schleswig-Holstein u sjevernoj Njemačkoj i to na kavkaskoj jeli Abies Nordmanniana. Ovdje se također raspravlja o mono- odnosno oligofagiji ovog insekta. U drugom radu (Braun s 3) detaljno je opisan način oštećivanja iglica, a izneseni su i neki novi biološki podaci. Treći autor, koji je iznio originalne podatke o ovom insektu je A ndroi ć (1). On je 1955. god. u Fužinama vršio biološka opažanja i proveo pokuse suzbijanja gusjenica sistematičnim insekticidima, a 1959. god. prigodom nekih drugih radova došao do iskustva da se jel. moljca može suzbijati kontaktnim insekticidima u stadiju leptira. Prema tome Hartig, Brauns i Androić jedini su autori koji su iznijeli originalne podatke o jel. moljcu kao gospodarski štetnom insektu. Svi |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ostali autori s područja primijenjene tj. šumarske entomologije, koji spominju ovog insekta, pozivaju se na navedena tri autora, u prvom redu na H a r t i g a. Inače sistematičari, koji se bave grupom mikroleptira te faunisti češće spominju moljca A. fundella nego primijenjeni entomolozi. Međutim iz njihovih radova doznajemo uglavnom o rasprostranjenosti ovog insekta. Ovi autori navedeni su u literaturi kod B r a u n s a (1). Ipak u njihovim radovima (posebno Mitterber g er) nalazi se važan podatak za praktičnu zaštitu šuma. Radi se, naime, o informaciji da A. fundella osim na jeli kao glavnoj biljci-domaćinu može također doći na boru i smreki. Nisam sklon prihvatiti ove informacije kao gotove činjenice prije nego što budu eksperimentalno dokazane. Lako je moguće da je posrijedi zamjena npr. s vrstama Ocnerostoma piniariellaZli. i O. copiosella Frey, ili nekim drugim. H a r t i g doduše također navodi da se odrasle gusjenice A. fundella nakon prezimljenja mogu razviti i u iglici smreke, ako na nju slučajno dospiju. Sve su to međutim kratke usputne primjedbe bez sigurnije eksperimentalne verifikacije, koje bi svakako trebalo provjeriti. Radi se, naime, o veoma važnom praktičnom pitanju. Među šumarima Gorskog kotara već se čuju mišljenja da bi jelu zbog ugroženosti od A. fundella, trebalo zamijeniti smrekom. Međutim jedna ovako dalekosežna odluka bila bi sasvim promašena ako se A. fundella doista može lako adaptirati na smreku. Prema mojem iskustvu za sada o tome nema kod nas nikakvih znakova. 3. SADAŠNJE STANJE ZARAZE Kako je već naprijed spomenuto, na području Gorskog kotara pregledane su u maju 1967. god. sve gospodarske jedinice u kojima pridolazi jela s namjerom da se utvrdi stanje zaraze jel. moljca. Pregled je uglavnom obavilo lugarsko osoblje područnih šumarija. Kako u tome poslu nije bilo skoro nikakvog iskustva, a zbog pomanjkanja jedne objektivne metode stanje zaraze moralo se okularno ocijeniti, prethodno je s ovim osobljem održan sastanak u jednom jako zaraženom objektu. Bio je to Bitoraj na području Fužina, dakle upravo pokusni objekt u kom su obavljeni radovi koji se ovdje opisuju. Sastanak je imao svrhu da se po mogućnosti što više ujednači kriterij za procjenu stepena zaraze tj. da se što više eliminira subjektivni utjecaj. Rezultat ovog pregleda iskazan je u tab. br. 1. Unatoč poduzetim mjerama sasvim je sigurno da je subjektivni faktor imao određenu ulogu u prikupljanju ovih podataka i da ih se zbog toga ne bi moglo smatrati sasvim tačnim. Međutim uzevši u cjelini, oni po mom mišljenju ipak daju dovoljno pouzdanu sliku o veličini i jačini zaraze jel. moljca u Gorskom kotaru. Ovdje je potrebno napomenuti da u podacima tabele nije obuhvaćeno područje Nacionalnog parka »Risnjak« (površina 3.014 ha). Iz navedenih se podataka razabire da je u Gorskom kotaru jelinim moljcem zaraženo više od polovine površine svih gospodarskih jedinica u kojima pridolazi jela. Na cea polovini zaražene površine zaraza je slaba, a na polovini opet srednja do jaka. Prema tome na površini od dvadesetak hiljada hektara jelovih šuma u Gorskom kotaru mogu iduće godine nastati znatnije do veoma znatne štete. Ustvari oštećivanje je već u toku jer je zaraza ocijenjena po kokonima u maju 1967, a sada (zima 1967/1968) se u glicama nalaze gusjenice, proizašle iz tih kokona. Ovu štetu nemoguće je više spriječiti. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Tab. 1 Sadašnje stanje zaraze jel. moljca A. fundella u Gorskom kotaru (prema brojnosti kokona u maju 1987.) Gegenwärtiger Befallszustand der Tannennadelmotte A. fundella im Gebiet von Gorski Kotar (gemäss der Kokonzahl im Mai 1967). ŠumarijaForstamtPovršina gosp. .´ed. u kojima pridolazi jela Fläche d. WirtschaftsIntenzitet zaraze Befallsrate einheit wo die Tannevorkommt jak stark srednji mittelstark slab schwach ukupnagesamt zaražena befallen ha ha °/o ha ">/ ha V» ha «Vo Klana 5.354 2.513 47 1.263 23 846 16 404 8 Prezid 5.599 5.503 98 254 5 1.273 22 3.976 71 Mrkapalj Delnice 9.335 7.741 9.171 4.253 98 55 1.939 182 21 2 4.603 889 49 11 2.629 3.182 28 42 Tršće 4.375 3.042 70 3.042 70 Rijeka Fužine 1.551 5.645 294 3.888 19 69 977 17 920 16 294 1.991 19 36 Zalesina 550 100 18 100 18 Skrad 8.705 1.037 12 1.037 12 Ravna Gora 6.267 2.011 32 2.011 32 Crni Lug Gerovo 5.790 8.542 1.748 7.434 30 87 1.361 5.353 24 63 387 2.081 6 24 Sum. gosp. Delnice 69.454 40.994 59 4.615 7 15.245 22 21.134 30 4. POKUSNI OBJEKT Pokusi suzbijanja jel. moljca, kao uostalom i druga opažanja koja se ovdje opisuju, provedeni su na području šumarije Fužine i to u šum. predjelu Bitoraj, koji spada u gospodarsku jedinicu Kobiljak—Bitoraj. Čitava ova gosp. jedinica ima površinu od 2.640 ha. U šum. predjelu Bitoraj, naročito u odjelima 12, 13, 19, 20, 33, 39 i dr. zaraza je bila veoma jaka. Donja strana grančica na nekim stablima u ovim jako zaraženim odjelima gotovo se bijelila od velikog mnoštva kokona jel. moljca. Bilo je, međutim, odjela (npr. 16, 17, 36) u kojima je zaraza bila slaba tako da se na grančicama tek pomnijim pregledom mogao pronaći po koji kokon. Ipak, uzevši u cjelini, zaraza je u Bitoraju bila jaka tako da su jelama prijetile velike štete. Već prigodom planiranja radova bilo je odlučeno da se pokusi suzbijanja provedu na površini od oko 1.000 ha. Nakon pregleda stanja zaraze u Bitoraju je u tu svrhu određena suvisla površina od 1.137 ha. Na ovoj površini nalaze se srednjodobne i stare sastojine jele i bukve, koje se u pojedinim odjelima približavaju ili prebornom ili jednodobnom tipu. Uzevši u cjelini jele ovdje ima više od bukve, odnos je najčešće 0,8 : 0,2 u njenu korist, iako je u manjem broju odjela bukva zastupana sa 0,5 pa i 0,6. Na ovom području jela veoma dobro uspijeva tako da su to većim dijelom veoma lijepe sastojine. Unutar ove za pokusno tretiranje određene površine ima i sastojina tako dobre kvalitete da su one izdvojene kao sjemenska baza. Biljnosociološki ove sastojine pretežno pripadaju skupu bukovo-jelovih šuma Fagetum croaticum abietetosum Horv. (7). |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Čitava ova površina od 1.137 ha, odabrana za pokusno suzbijanje leptira jel. moljca, podijeljena je u 4 radna sektora. Ovo se kod aviotretiranja većih površina uvijek čini, kako bi piloti mogli obaviti rad što kvalitetnije. Granice pojedinih radnih sektora bile su označene zastavama od bijelog platna, koje su bile pričvršćene u vrhovima pojedinih visokih graničnih stabala. Pilotima su bile priređene karte ovog područja s ucrtanom pokusnom površinom i označenim mjestima na kojima su se nalazile granične zastave. Fot. 1 — Izgled stabala u jednoj jelinoj sastojini, oštećenoj od moljca jelinih iglica A. fundella (Vranjak, odj. 69 gosp. jed. Kobiljak—Bitoraj, šumarija Fužine). Baumaussehen in einem von der Tannennadelmotte A. fundella geschädigten Tannenbestand (Vranjak, Abt. 69, Wirtschaftseinheit Kobiljak—Bitoraj, Forstamt Fužine). Ovo je područje za aviotretiranje veoma teško zbog jake vertikalne razuđenosti s mnogobrojnim grebenima i dubokim udolinama. Najniža kota na pokusnom objektu je oko 720 m (malo iznad razine Ličkog polja), a najviša 1380 m (vrh Bitoraja). Uspjeh svake avioakcije uvijek uvelike ovisi o kvaliteti rada pilota. Ovom prilikom to je posebno došlo do izražaja jer je kvalitetan rad zahtijevao veliku letačku sposobnost i hrabrost. 5. OPĆENITO O SUZBIJANJU Jelin moljac odlikuje se posebnim načinom života. Njegove gusjenice žive u unutrašnjosti iglica, a na površinu izlaze samo prigodom prelaska iz uništene u novu, zdravu iglicu. Nije poznato koliko se dugo pri tome zadržavaju na površini, no vjerojatno to traje vrlo kratko jer duže zadržavanje izvan iglice značilo bi gladovanje. Zbog ovakvog načina života gusjenice najvjerojatnije nije moguće uništiti dodirnim insekticidima. Sama se po sebi nameće misao |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 8 <-- 8 --> PDF |
da bi se najbolji uspjeh mogao postići sistemičnim insekticidima. Androi ć (1) je 1955. god. proveo takve pokuse. Postigao je dobre rezultate s preparatima Parathion i Metasystox. Međutim s obzirom na veliku otrovnost ovih preparata, njihova primjena na velikim površinama ne bi se mogla preporučiti. God. 1959. Androi ć je proveo suzbijanje gusjenica jelinog savijača Cacaecia murinana i to u istim šumama u kojima je postojala i zaraza jel. moljca. Bila je primijenjena topla aerosol metoda ručnim zamagljivačem, a kao insekticid poslužio je domaći DDT-prepaparat »Pantakan«. Tom prilikom primijećeno je da su leptiri moljca padali na tlo i ugibali u ogromnom broju. Bio je to veoma vrijedan podatak koji je ukazivao da se jel. moljca može uspješno suzbijati u stadiju leptira. Međutim postoji razlika između suzbijanja gusjenica i suzbijanja leptira. Suzbijanje gusjenica može se obaviti jednokratnim tretiranjem napadnute površine. U tu svrhu potrebno je pričekati da se izlegu sve (ili gotovo sve) gusjenice, bez bojazni od većih šteta i tada provesti tretiranje. Kod suzbijanja leptira je drugačije. Ovdje se takoreći mora uništiti i prvog i zadnjeg leptira jer se ne smije dopustiti odlaganje jaja. Tu međutim nastaju teškoće. Iako trajanje eklozije leptira jel. moljca ne poznajemo dovoljno, po analogiji s drugim leptirima moglo se zaključiti da je ona razvučena i da vjerojatno traje oko mjesec dana. Pri tome se imalo u vidu da visinska razlika te tople i hladne ekspozicije još znatno više utječu na produženje eklozije nego što je to slučaj sa štetnicima u nizinskom području. S druge strane iz višekratnih opažanja (S p a i ć 12, 13, 14) poznato je da insekticid (DDT) u šumi zadržava efikasnost najviše dvadesetak dana, obično još manje. Prema tome već unaprijed se moralo računati barem s dvokratnim tretiranjem, računajući da će insekticid u šumi nakon tretiranja zadržati efikasnost oko 15 dana. Koliko će tretiranja doista biti potrebno trebala su pokazati što je moguće točnija opžanja o početku i trajanju eklozije leptira te o rezidualnom djelovanju insekticida. 6. TOK POJAVE LEPTIRA Poznavanje toka eklozije leptira predstavlja dakle jedan od osnovnih uvjeta za uspjeh suzbijanja. Kontroli eklozije leptira posvećena je zbog toga posebna pažnja. U tu svrhu bila su u pokusnom objektu odabrana tri opažačka mjesta. Prvo se nalazilo u odj. 72 tzv. Bajti, na nadm. visini od oko 730 m. Bajta je sasvim blagi brežuljak, koji se izdiže iz Ličkog polja i gotovo da predstavlja zaravanak bez posebno izražene ekspozicije. Drugo opažačko mjesto nalazilo se u odj. 30 na 950 m nadm. visine i to na izrazitoj južnoj ekspoziciji. Treće opažačko mjesto nalazilo se u odj. 12 također na nadm. visini od 950 m, ali na izrazitoj sjevernoj ekspoziciji. Na ovim mjestima pregledano je svakog drugog dana po 100 kokona jel. moljca i utvrđeno koliko je leptira izašlo. Na taj način prikupljeni su više-manje sigurni podaci o početku, toku i završetku eklozije. Ovi podaci prikazani su u tab. 2 i graf. 1. Iz podataka tabele i grafikona kao najvažnije razabire se ovo: Eklozija leptira jel. moljca u Bitoraju 1967 god. trajala je, baš kao što se i predviđalo, mjesec dana. Prvi leptir primijećen je u Bajti 3. VI, a 4. VII nigdje više nije bilo neizleženih kokona. Početak i tok eklozije ovise o nadmorskoj visini i ekspoziciji tj. o toplini. U Bajti je eklozija bila veoma intenzivna, u roku od 8—10 dana izleglo se više od 90% leptira. Ovdje je ona zavr |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 10 <-- 10 --> PDF |
šila već 26. VI, a ukupno je trajala dvadesetak dana. Na ostala dva mjesta na nadm. visini od 950 m krivulje izlaska leptira imale su sasvim drugačiji tok u odnosu na Bajtu, ali su međusobno bile gotovo paralelne s tim što je na sjevernoj ekspoziciji eklozija započela 6 dana,kasnije. Ipak eklozija je na oba mjesta završila istovremeno, 4. VII svi su kokoni i na južnoj i na sjevernoj ekspoziciji bili prazni. TF I 2. * % i^o w/nm iprezuMo 9*a ^ .—*^ -´ V 100 "T2 0 m/1" V wy / >* ,,* ´* r i s f 5 90 \,t \ \/ \ i \ 5 80 / r \ 60 5» i \ I? 5 70 / ?´ ! i sv b »50 _^7 Č / ´ 40 / >» i I | 30 / ,/ *! »1 ^ i i ´ 95( Oft » // ""*95u´ -H 5> f Š! 20 s ** / S* ^ <-s\ev 10 * / """" /: u InÖ´ r* ^ —— SO"" 1 14 16 20 22 26 28 30 2 4 Juni Juli 1. serija zamagljivanja 2. serija zamagljivanja 1. Serie d Vernebelung 2. Serie d Vernebelung Graf. 1 — Tok pojave leptira (izjednače ne krivulje) na tri opažačka mjesta u Bitoraju 1967. god. Verlauf des Falterausschlüpfens (ausgeglichene Kurven) an drei Beo bachtungsstellen in Bitoraj im Jahre 1967. Na tok eklozije svakako je znatno utjecao veliki pad temperature između cea 10—16. VI. Da nije bilo tog pada najvjerojatnije bi krivulje toka eklozije na južnoj i sjevernoj ekspoziciji imale drugačiji izgled, sličniji krivulji eklozije u Bajti. S druge strane pad temperature nije znatnije utjecao na izgled krivulje toka eklozije u Bajti, jer se ovdje prije tog pada izleglo već blizu 90% leptira. Bez tog jakog pada temperature vjerojatno bi eklozija općenito trajala nekoliko dana kraće. U tab. 3 navedene su minimalne, maksimalne i srednje dnevne temperature te dnevne količine oborina od 1. V do kraja opažanja tj. 4. VII 1967. Srednje dnevne temperature i količine oborina u vrijeme eklozije leptira vidljive su, doduše, i iz graf. 1. Međutim na zapocimanje eklozije svakako utječu temperature prethodnog 172 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 12 <-- 12 --> PDF |
razdoblja (maj)t koje iz grafikona nisu vidljive pa su stoga navedene u tabeli. Vje rujem da će to korisno poslužiti prigodom budućih sličnih opažanja za objašnjenje eventualne razlike u započimanju eklozije leptira. Podaci tabele prikupljeni su na meteorološkoj stanici III reda ,koja se nalazi u mjestu Fužine na nadm. visini od oko 720 m. Ona je u zračnoj liniji udaljena oko 3 km od početka, a oko 8 km od središta pokusnog objekta. Razumljivo je da su temperature u samom pokusnom šumskog objektu bile drugačije od onih u Fuži nama s obzirom na utjecaj nadmorske visine, ekspozicije, šum. sastojine i dr. Među tim opći tok kretanja temperatura svakako je na oba mjesta bio isti. Prigodom svake buduće akcije protiv leptira jel. moljca bit će neophodno pratiti tok eklozije jer o tome ovisi početak akcije i broj tretiranja. S tim u vezi smatram korisnim upozoriti na ovo: Nakon početka eklozije teoretski bi se sukcesivno svakog dana moralo naći sve više praznih kokona ili eventualno jednako kao i prethodnog dana, ali nikako manje. Praktički moglo bi se dogoditi da se ponekad ipak nađe ma nje praznih kokona nego prethodnih dana, no razlika ne bi smjela biti velika. Iz podataka tab. 2 vidi se da je u odj. 12 i 72 zaista bilo tako. U ovim odje lima broj praznih kokona stalno se povećavao, a samo 1—2 puta desila su se manja odstupanja. Međutim u odj. 30 odstupanja je bilo više, a razlike su bile veće. Objašnjenje ovome vjerojatno je u mikroklimi. Kokoni su traženi na više stabala kao i na podstojnim stabalcima na potezu od pedesetak metara. Na sjevernoj ekspoziciji (odj. 12 stalna sjena) i na zaravanku (odj. 72) tempe rature su na ovolikom potezu jednoličnije nego na južnoj ekspoziciji (odj. 30) gdje postoje veće temperaturne razlike između osunčanog i zasjenjenog dijela krošnje. Činjenica da su na južnoj ekspoziciji utvrđene češće i veće oscilacije u broju praznih kokona vjerojatno je uzrokovana time što je na pojedine dane pregledano znatno više kokona ili iz osunčanog ili iz zasjenjenog dijela krošnje. 7. ORGANIZACIJA I PROVEDBA SUZBIJANJA Kao što je već navedeno, bilo je odlučeno da se suzbijanje obavi zamagljivanjem (toplom aerosol metodom) iz aviona i to u dva navrata: prvi puta čim započne eklozija leptira, a drugi puta nakon cea 15 dana. Nakon toga odlučilo bi se o eventualnoj potrebi trećeg tretiranja. Kao insekticid upotrebljen je 20%-tni DDT-preparat »Pantakan« zagrebačke tvornice »Chromos«. Bilo je predviđeno da se deponira 3 lit./ha ovog preparata, a to znači 600 g/ha aktivne insekticidne materije. Ovo je nešto veća doza od one koju najčešće upotrebljavamo protiv raznih gusjenica u hrastovim nizinskim šumama. U prvoj seriji zamagljivanja utrošeno je međutim 3,72 lit/ha insekticida i to zbog ponavljanja nekih neuspjelih lijetova (v. dalje). U drugoj seriji utrošak insekticida iznosio je 2,94 lit/ha dakle onoliko koliko je bilo planirano. S obzirom na pokusni značaj akcHe i reljef ovog gorskog područja htjelo se provjeriti da li su za obavljanje tretiranja pogodniji veći ili manji avioni. Zbog toga je prvo tretiranje obavljeno s velikim avionom AN> sovietske proizvodnje, a drugo s malim avionom P´per-Paunnee američke proizvodnje. Za uzletište se koristio uređeni aerodrom na Grobničkom polju. Zračna udaljenost ovog aerodroma do središta pokusnog objekta iznosila je oko 25 km. (Uz sam pokusni objekt nalazi se nrostrano Ličko polje. Ono se, nažalost, nije moglo koristiti za uzletište zbog neravnog terena, čije bi uređenje bilo odviše skupo. Osim toga vrlo česte jutarnje magle na Ličkom polju onemogućile bi pravovremeno dovršenje tretiranja). Dne 3. VI primijećeni su u Bajti prvi leptiri. Bio je to signal za početak akcije, koja je odmah započela. Prva serija tretiranja obavljena je u vremenu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 13 <-- 13 --> PDF |
3—5. VI s avionom AN2. Mora se odmah naglasiti da kvaliteta rada ovog aviona nije zadovoljila. Osim toga dva dana nakon završetka prve serije zamagljivanja nastalo je kišovito vrijeme. Na dane 8, 9. i 10. VI palo je svakog dana oko 30 mm kiše (v. graf. 1), koja je vjerojatno sprala s iglica određeni dio insekticida. U svakom slučaju nakon završetka prve serije zamagljivanja nije primijećen nikakav efekt, o čemu će u slijedećim poglavljima biti više riječi. Druga serija zamagljivanja obavljena je između 22.—25. VI avionom Pi- per-Paunnee. Na dan započimanja druge serije zamagljivanja (22. VI) u Bajti je eklozija praktički već bila završila. Međutim na južnoj ekspoziciji na 950 m/n. m. bilo se tada izleglo oko 40%, a na sjevernoj svega oko 17% leptira. Kvaliteta rada aviona u drugoj seriji zamagljivanja bila je veoma dobra. Osim toga u vrijeme zamagljivanja kao i osam dana nakon završetka rada nije bilo kiše (s izuzetkom 28. VI kada je palo 2,2 mm). Ovoga puta rezultat tretiranja bio je očit. Na kontrolnim mjestima kao i posvuda po šumi mogli su se naći otrovani leptiri jelinog moljca. 8. REZULTATI SUZBIJANJA I DISKUSIJA Uspjeh suzbijanja utvrđivan je pomoću kontrolnih ploča, tačnije kontrolnih platna. Na drvene okvire bilo je nategnuto i pričvršćeno platno dimenzija 0,8X0,8 m. Okvir je bio visok oko 10 cm tako da vjetar nije mogao lako odpuhati s platna otrovane insekte. Šest ovakvih kontrolnih platna bilo je jednoliko raspoređeno po čitavom pokusnom objektu, a još dva su bila postavljena u Bajti. Platna su postavljana pod krošnje stabala na 4 stupa oko 1 m iznad zemlje. Svakog dana u isto vrijeme na platnima su bili prebrojani mrtvi odnosno otrovani leptiri jel. moljca. Nakon prve serije zamagljivanja, koje je obavljeno u vremenu između 3.—5. VI na kontrolnim platnima uopće nije bilo leptira jel. moljca. Mali izuzetak bio je jedino kont. platno 4 na kojem je 10. i 11. VI nađen po jedan uginuli leptir. Praktički prva serija zamagljivanja bila je potpuno bezuspješna. Neuspjeh je u prvom redu posljedica slabog rada aviona. Moglo bi se, doduše, tvrditi da je u to vrijeme u šumi bilo još premalo izleženih leptira (kako to pokazuju podaci tab. 2 i graf. 1), a da bi se rezultat tretiranja mogao pokazati na kontrolnim platnima. Ipak, da je tretiranje dobro obavljeno moralo bi biti barem nešto otrovanih leptira na onim kont. platnima koja su se nalazila na južnoj ekspoziciji. Ako u šumi u vrijeme tretiranja i 10—15 dana nakon toga i nije bilo mnogo leptira jel. moljca, bilo je mnogo drugih insekata. Međutim na kontr. platnima tek tu i tamo našao se poneki insekt (uglavnom sitni opnokrilci i dvokrilci) koji je ispoljavao očite znakove otrovanja DDT-em. Prema tome pokusni objekt nije bio dovoljno pokriven insekticidom. Ne bi stajala ni eventualna primjedba da je tretiranje dobro obavljeno, ali da su kiše isprale insekticid. Kako se razabire iz podataka s kontrolnih platna, nakon druge serije zamagljivanja (tab. 4) odmah nakon tretiranja na platnima je nađen veliki broj leptira. Nakon prve serije zamagljivanja to nije bio slučaj iako je kiša pala .tek trećeg dana po završetku ove serije zamagljivanja. Prema tome neuspjeh u prvoj seriji uzrokovan je u prvom redu slabom kvalitetom zamagljivanja. U drugoj seriji zamagljivanja koja je započela 17 dana po završetku prve i obavljena u vremenu 22.—25. VI uspjeh je bio očit. To pokazuju podaci tab. 4. Iz ovih se podataka vidi da su na svim kontrolnim platnima pronađeni otrovani leptiri jel. moljca. Pored leptira na platnima se nalazilo veoma mnogo 175 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 15 <-- 15 --> PDF |
raznih drugih otrovanih insekata. Osim na kontrolnim platnima masovno uništenje leptira jel. moljca moglo se zapaziti svuda po šumi na tlu bez trave ili na lokvama vode. Na čistinama u jako zaraženim odjelima tamno tlo bilo je ponekad išarano bjelkastim leptirićima kao da je bio počeo promicati snijeg. Iz podataka tab. 4 razabire se da je broj ukupno pronađenih mrtvih leptira na pojedinim, kontr. platnima veoma različit. To je odraz stanja zaraze u pojedinim odjelima. Napominje se da su platna bila veličine 0,8 X 0,8 m = 0,64 m2. U tab. 5 ovi su podaci preračunati na površinu od 1 m2. Podaci o broju uništenih leptira prikupljeni na kontr. platnima kao i opaženo golemo mnoštvo uginulih leptira u šumi bez sumnje pokazuju da se jelinog moljca može uspješno suzbijati opisanim načinom. S druge strane iz njih se ne može razabrati koliki je stvarno postignuti uspjeh. Može biti da je znatan dio leptira preživio tretiranje i produžio zarazu. S obzirom na neuspjeh u prvoj seriji zamagljivanja to je čak i vrlo vjerojatno. Postignuti uspjeh bio bi jasniji kad bi se broj uništenih leptira mogao izraziti postotkom od ukupnog broja leptira prije tretiranja. Mi znamo broj uništenih leptira, ali ne znamo koliko je bilo leptira, što je za takav obračun neophodno potrebno. Pitanje je da li će se takav podatak ikada moći dovoljno pouzdano utvrditi. Međutim postoji i jedan drugi put da se postignuti uspjeh brojčano izrazi. To je pokušaj da se utvrdi koliku opasnost po šumu predstavljaju uništeni leptiri odnosno kolika je šteta spriječena njihovim uništenjem. Pokušao sam to izračunati. Odmah napominjem da elementi, koje sam pri tome uzimao u obračun, predstavljaju vrlo široke prosjeke i da su nesigurni. Prema tome i krajnji rezultati isto su tako nepouzdani i služe više za orijentaciju. Čini mi se, međutim, da je put ispravan. Kad bi se bolje poznavalo elemente koji su uzeti u obračun, a njih bi se daljnjim istraživanjima moglo pobliže i pouzdanije utvrditi, rezultati bi bili mnogo sigurniji. Proračun efekta suzbijanja temelji se na dva osnovna pitanja i to: 1) kolika se buduća šteta može očekivati od jednog leptira tj. koliko će jelinih iglica biti uništeno od gusjenica koje će dati leptir i 2) koliko je iglica potrebno za proizvodnju 1 m3 jelovine. Već pri odgovoru na prvo pitanje nailazi se na poteškoće. Bilo bi potrebno znati koliko jaja prosječno odloži jedna ženka jel. moljca. Osim toga za preciznije proračune trebalo bi još znati omjer spolova u populaciji leptira protiv kojih je provedeno suzbijanje, zatim mortalitet odloženih jaja odnosno gusjenica. Biologija jel. moljca općenito je nedovoljno proučena pa se nigdje ne može naći podatak o tome koliko jaja odloži ženka ovog insekta. Ovo se, dakle, moralo ocijeniti prema drugim vrstama, srodnim jel. moljcu. Međutim takav podatak ne postoji ni za druge vrste roda Argyresthia pa čak ni za vrste drugih rodova podfamilije Hyponorneutinae. S obzirom na neke druge mikroleptire smatram prihvatljivim da ženka jel. moljca odlaže četrdesetak jaja. Računajući s omjerom spolova 1 : 1 te uzevši u obzir mortalitet (paraziti su izgleda praktički bez djelovanja — v. dalje) u kalkulacijama sam uzeo da jedan leptir u budućnosti znači 15 gusjenica. Na teemlju nekih opažanja* zaključio * Nekoliko puta tokom juna nastojao sam utvrditi u šumi na koliko uništenih iglica dolazi prosječno jedan kokon. (= 1 odrasla gusjenica). Rezultat brojanja bio je različit, ali gotovo uvijek veći od 15. Pri tome treba uzeti u obzir da je u to vrijeme određeni, možda i znatan broj uništenih iglica bio već otpao. Gusjenice su tokom svog života aktivne barem 3 mjeseca u jesen i 1 mjesec u proljeće tj. barem 120 dana. Kad bi se u jednoj iglici zadržale samo 6 dana značilo bi to oko 20 uništenih iglica. Doduše može biti da mlada gusjenica u jesen ostaje i znatno duže u jednoj iglici. No Androi ć (1) je primijetio u proljeće da je gusjenica ostala u iglici svega jedan dan. Iz svega ovoga zaključujem da broj od 15 uništenih iglica tokom čitavog života jedne gusjenice nije prevelik. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 16 <-- 16 --> PDF |
sam da jedna gusjenica u toku svog života uništi barem 15 iglica. Prema ovome izlazi — zaokružujući iz razloga opreznosti na niže — da jedan leptir znači u budućnosti oko 200 uništenih iglica. Ovu brojku sam uzimao u daljnjim proračunima. Odgovor na drugo osnovno pitanje tj. koliko je iglica potrebno za proizvodnju 1 m3 jelovine, našao sam u Burger u (4). I ovdje sam se morao služiti vrlo širokim prosjecima. Do njih sam došao na ovaj način: Prema Burger u jedna 56-godišnja jednodobna jelova sastojina imala je 29.000 kg/ha svježih iglica, koje su godišnje proizvodile 19,4 m:i deblovine. Za proizvodnju 1 m:i trebalo je dakle u ovom slučaju 1.500 kg/ha svježih iglica. U jednoj drugoj i to prebornoj mješovitoj sastojini jele-smreke-bukve ukupni prirast iznosio je 6,7 m3 od čega je 81% otpalo na jelu. U ovom slučaju za proizvodnju 1 m3 jelovine bilo je potrebno 3.200 kg/ha jelinih iglica. Ovo su jedini meni poznati brojčani podaci o vezi između količine iglica i prirasta. Uzeo sam prosjek iz ova dva slučaja veoma dobrog i dosta slabog prirasta jele. Prema tome za proizvodnju 1 m3 jelovine u vrlo širokom prosjeku potrebno je 2.400 kg/ha iglica. U Burger u se mogu naći i podaci o tome koliko svježih iglica jele ima u 1 kg. I ovdje je raspon širok, kreće se između 70.000—170.000 komada. Sam Burger navodi prosjek od 95.000 kom/kg. Iz ovih podataka proizlazi da je za proizvodnju 1 m3 jelovine potrebno 228,000.000 iglica. Povezavši ovu brojku s onom o_ štetnosti jednog leptira (= 200 uništenih iglica) i s brojem otrovanih leptira nađenih na kontrolnim platnima, mogao sam izračunati kolika je šteta spriječena tretiranjem. Podaci o tome iskazani su u tab. 5. Tab. 5 Orijentacioni proračun spašenog prirasta Orientierungsberechnung des geretteten Massenzuwachses Kontrolno Odjel Broj uništenih Broj spašenih iglica Spašeni prirast platno br. br. leptira po 1 m-po 1 ha Geretteter KontrollAbteiAnzahl vernichteter Anzahl geretteter Massenzuwachs tafel Nr. lung Nr. Falter je m-Nadeln je ha nr´/ha 1 26 26 52,000.000 0,23 2 12 SOS 1.018,000.000 4,46 3 13 42! 842,000.000 3,69 4 50 100,000.000 0,44 :n 5 33 131 262,000.000 1,15 6 39 59 118,000.000 0,52 Kako se iz podataka tabela razabire, spašeni prirast u pojedinim odjelima iznosi 0,23—4,46 m:!/ha. Ponovno napominjem da su ove brojke rezultat vrlo nesigurnog posrednog obračuna nekih širokih prosjeka i čak procijenjenih vrijednosti. Kad bi se elementi za ovakav obračun neposredno utvrđivali u svakom konkretnom slučaju, rezultati bi bili mnogo pouzdaniji. 9. REZIDUALNO DJELOVANJE INSEKTICIDA Za uspješno suzbijanje leptira jel. moljca veoma je važno znati koliko dugo insekticid u šumi zadržava efikasnost. Već je ranije navedeno da se zbog razvučenosti eklozije leptira unaprijed znalo da će se tretiranje morati sprovesti barem u dva navrata. Pri tome se računalo da će insekticid u šumi biti dovoljno efikasan oko 15 dana nakon tretiranja. Prigodom suzbijanja gubara |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 17 <-- 17 --> PDF |
u hrastovim nizinskim šumama više puta su provedena opažanja o rezidualnom djelovanju insekticida. (S p a i ć 12, 13, 14). DDT je obično pokazivao punu efikasnost još nakon 18—22 dana, a samo u veoma vlažnim godinama 8 dana. Računali smo dakle, s prosječnim trajanjem od oko 15 dana. Posebnim opažanjima u toku same akcije trebalo je utvrditi koliko će dugo insekticid stvarno zadržati punu efikasnost. Metodika ovih opažanja načelno je bila ista kao i prigodom ranijih opažanja na gubaru. Međutim kako se ovoga puta radilo o suzbijanju leptira, a ne gusjenica, bile su nužne neke preinake. Kontrola dugotrajnosti djelovanja insekticida vršena je na ovaj način: Iz okolnih šuma izvan pokusnog objekta sabirani su kokoni jel. moljca i donošeni u poljski laboratorij u Fužinama zbog uzgoja leptira. Svaki kokon bio je zasebno stavljen u maleni stakleni flakon. Na taj način tačno se znala starost izleženih lepiira, a i manipulacija s njima bila je jednostavna. Počev od dana zamagljivanja s prethodno odabranog stabla u pokusnom objektu svakog drugog dana uzeta je jelina grančica, donesena u laboratorij i stavljena u žičani insektarij dimenzija 15X15X25 cm, U insektarij je istovremeno stavljeno i 10 leptira starih 1 dan. Svakom insektariju sa zatrovanom grančicom (pokusni insektarij) istovremeno je postavljen i kontrolni s nezatrovanom grančicom iz netretiranih šuma, u koji je također dodano 10 leptira. (Zbog pomanjkanja dovoljnog broja leptira odgovarajuće starosti — 1 dan — u drugoj seriji opažanja u insektarije je stavljeno po 5 leptira). Polazilo se od pretpostavke da će u početku leptiri u pokusnim insektarijima sa zatrovanim grančicama uginuti, dok će u kontrolnim živjeti mnogo duže. Kasnije kad insekticid u šumi počne gubiti efikasnost, smanjivat će se i mortalitet leptira u pokusnim insektarijima i konačno se izjednačiti s onim u kontroli. To će značiti da je insekticid izgubio efikasnost. Ovakva metodika prigodom ranijih eksperimenata s gusjenicama dala je uvijek jasne i sigurne rezultate. Ovoga puta, međutim, nije bilo tako. Opažanja su vršena i nakon prve i nakon druge serije zamagljivanja. Rezultati su oba puta bili nejasni, ni približno tako izraziti kao prigodom rada s gusjenicama. Doduše u pokusnim insektarijima leptiri su gotovo uvijek uginuli nešto ranije nego u kontrolnim, ali razlika nije bila sigurno i oštro izražena. Uostalom to pokazuju podaci tab. 6. Tab. 6 Rezidualno djelovanje insekticida nakon druge serije zamagljivanja Residuelle Wirkung des Insektizides nach der zweiten Vernebelungsserie Iglice uzete iz šume . . . dana nakon tretiranja Nadeln entnommen aus dem Walde ... . Tage nach der Behandlung Iglice Nadeln Juni 29 30 1 2 Broj Anzahl 3 živih Jul i 4 5 leptira 6 lebendiger Falter 7 8 6 tj. 28. VI 8 tj. 30. VI 10 tj. 2. VII 12 tj. 4. VII otrovane vergiftete neotrovane unvergiftete otrovane vergiftete neotrovane unvergiftete otrovane vergiftete neotrovane unvergiftete otrovane vergiftete neotrovane unvergiftete 5 5 4 5 3 5 5 5 3 4 3 4 1 3 0 3 4 5 0 2223 1 1 1 2 4 4 0 1 1 2 2 2 0 0 1 0 1 0 0 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Slabi rezultati ovih ispitivanja u prvoj seriji tj .nakon prvog dijela zamagljivanja mogli su se doduše, i očekivati i oni se lako mogu objasniti. Kako je već navedeno, kvaliteta prve serije zamagljivanja bila je slaba, iglice nisu bile dovoljno zatrovane. To su pokazala i kontrolna platna, na kojima nije bilo otrovanih leptira. Međutim iznenađuju slabi rezultati ispitivanja rezidualnog djelovanja insekticida nakon druge serije zamagljivanja. Ovoga puta rad je obavljen veoma dobro i na svim kontrolnim platnima nađeno je mnoštvo kontaminiranih leptira. To znači da je šuma bila dobro i jednolično zatrovana. Teško bi bilo povjerovati da je slučajno insekticidom slabije bilo zahvaćeno baš ono stablo s kojeg su uzimane zatrovane grančice. To se stablo nalazilo neposredno uz kont. platno br. 4, na koje su padali zatrovani leptiri. Istina, baš na ovom platnu i platnu br. 1 palo ih je najmanje, ali je to posljedica slabije zaraze u ovom dijelu šume. Nejasni rezultati najvjerojatnije su posljedica činjenice da se leptiri u relativno malim žicanim kavezima vrlo malo kreću. Oni su najčešće mirovali na stijenama kaveza, rijetko su sjedali na grančice i zbog toga su malo dolazili u priliku da se otruju. U ovim kavezima nikada nije primijećena ni kopulacija (ona je samo iznimno zapažena u nešto većim kavezima, koji su služili u druge svrhe). Do jednakih iskustava što se tiče mirovanja leptira u kavezima došao je i Brauns. Iz podataka tab. 4 vidi se ipak da je insekticid u šumi bio efikasan još barem 11—12 dana nakon tretiranja. Toliko su dugo, naime, još uvijek padali otrovani leptiri na kontr. platna. Uspoređujući podatke tab. 4 i graf. 1 vidi se da je insekticid zadržao efikasnost do kraja eklozije. 10. DUŽINA ŽIVOTA LEPTIRA Poznavanje dužine života leptira ima i naučnu i praktičnu važnost. Ovaj podatak utvrdio sam usput prigodom opažanja o rezidualnom djelovanju insekticida. U tu svrhu poslužili su mi kontrolni insektariji iz obje serije opažanja. U prvoj seriji promatrano je 40, a u drugoj 19 leptira. Prosječna dužina života leptira u prvoj seriji bila je 8,2 dana, a kretala se između 3—12 dana. U drugoj seriji prosječno trajanje života bilo je gotovo upola kraće, iznosilo je 4,4 dana, a kretalo se između 2—8 dana. Razlika je velika i ne može ju se sigurno objasniti. Najvjerojatnije uzrok ovoj činjenici treba tražiti u klimatskim prilikama jer su inače ostali uvjeti u kojima su živjeli leptiri bili jednaki. Prva serija razvijala se u vremenu između 7. VI — 23. VI. Srednja dnevna temperatura tog perioda iznosila je 12,4° C. Druga serija živjela je između 28. VI—7. VII, a srednja dnevna temperatura tog perioda bila je 18,2° C. Prema tome u vrijeme razvoja druge serije bilo je mnogo toplije. No to ne mora značiti da su baš povišene temperature djelovale na skraćenje života leptira. Može biti da je u tome važnu ulogu imala i vlaga zraka, koja je u toplom i sušnom periodu krajem juna—početkom jula bila manja nego u prvoj i drugoj dekadi juna kada je bilo mnogo oborina. Na važnost vlage za život leptira posebno upućuje i jedan — inače dosta neprecizan — podatak Braun s a (3). Ovaj autor spominje da su u njegovom uzgoju leptiri odmah po izlasku tražili kapljice tekućine odnosno da su rado sjedali na komadiće vate ili filter-papira, koji su bili natopljeni otopinom šećera. Brauns kaže da je na taj način uspio leptire održati na životu oko 3 tjedna. On ne spominje da li je u svom uzgoju vodio računa o svakom leptiru i da li |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 19 <-- 19 --> PDF |
je navedeni podatak srednjak pojedinačnih opažanja ili je možda općenito imao žive leptire u periodu od oko tri tjedna. Čini se da se radi o ovom posljednjem jer Braun s navodi da se u njegovim laboratorijskim opažanjima prvi leptir izlegao 14. V, a posljednji oko 28. V. U prirodi je izlazak leptira mnogo više razvučen što je i razumljivo. 11. PARAZITI Paraziti jel. moljca bili su do sada potpuno nepoznati. To je, uostalom, i razumljivo jer kao što je naprijed navedeno, o njemu kao gospodarskom štetniku postoje svega četiri i to ne baš opsežna rada. Braun s (3) izričito navodi da u svom uzgoju jel. moljca nije dobio ni jednog jedinog parazita. Ipak i Brauns i Kovačević (8) pretpostavljaju da jel. moljac slično kao i druge Argyresthia vrste ima mnogo prirodnih neprijatelja, naročito među osama najeznicama iz porodica Ichneumonidae i Chalcididae. U toku ovdje opisanih radova imao sam u staklenkama oko 2.000 kokona jelinog moljca. Iz tog materijala, koji je potjecao iz okolice Fužina, dobio sam ukupno 10 parazita i to 7 iz porodice Eulophidae i 3 iz porodice Ichneumonidae. Materijal je bio poslan na determinaciju u Čehoslovačku. Dr. Z. Bouček je odredio ove vrste: DicladoceruS´ euryalus Haliday (Hymenoptera, Eulophidae) — 2 ženke. Prema saopćenju dr Boučeka, halcidologa svjetskog glasa, koji najbolje poznaje faunu Chalcidoidea Jugoslavije i o tome upravo priprema jednu radnju, ova vrsta do sada nije u Jugoslaviji bila utvrđena. (Tačnije: upravo ju je dr Bouček kod nas konstatirao još prije nekoliko godina no nije poznavao domaćina; u svakom slučaju podatak o tome nije do sada publiciran). Ovu vrstu dr Bouček poznaje također iz Švicarske kao parazita moljca Ocnerostoma copiosella Frey., koji izgriza iglice limbe na sličan način kao i A. fundella iglice jele. Tetrastichus spec. (Hym., Eulophidae) — 5 ženki. Po mišljenju dr Boučeka vrlo vjerojatno se radi o novoj, do sada neopisanoj vrsti, koja spada u skupinu evonymellae i bliska je vrsti galactopus Ratz. U tu skupinu spadaju vrste koje se često razvijaju kao hiperparaziti. Međutim prema pismenom saopćenju dr Boučeka, ovu vrstu dobio je u Slovačkoj i Čapek i to također kao primarnog parazita iz kukuljica A. fundella. Najvjerojatnije će dr Bouček opisati ovu vrstu. Gelis providus Forst. (Hym., Ichneumonidae) — 1 ženka i 2 mužjaka. Vrstu je odredio dr J. Sedivy. Rod Gelis (syn.: Pezomachus) ima veoma mnogo vrsta (samo u Čehoslovačkoj preko 150), koje su sve hiperparaziti raznih insekata. Domaćin vrste G. providus nije do sada poznat. Dr Sedivy misli da je ova vrsta hiperparazitirala nekog parazita jel. moljca, možda koju Apantheles vrstu. Međutim ne bi trebalo isključiti mogućnost da je G. providus i primarni parazit jel. moljca slično kao i spomenuta Tetrastichus vrsta. No bez obzira na to ostaje činjenica da je parazitiranost kukuljica A. fundella 1967. god. na inače jako zaraženom području Fužina bila veoma malena. Prema tome i akcija parazita u gušenju gradacije jel. moljca do sada je praktički bila beznačajna. To nikako ne znači da će tako biti i iduće godine. Poznato je da krivulja gradacije parazita kulminira u vrijeme kada se štetnik- domaćin nalazi već u stadiju retrogradacije. Po zakonima gradologije insekata iduće godine trebalo bi očekivati jače učešće parazita u redukciji popula 181 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 20 <-- 20 --> PDF |
čije jel. moljca. O tome se, međutim, za sada ništa određenije ne može reći jer prije svega o gradologiji jel. moljca A. fundella znamo veoma malo, a s druge strane o njegovim parazitima tek smo sada nešto malo doznali. 12. UTVRĐIVANJE STANJA ZARAZE Činjenice pokazuju da je jelin moljac veoma opasan štetnik, s kojim će se ubuduće morati ozbiljno računati. Činjenica je također da problem nije lokalnog značaja tj. da nije od važnosti samo za uže fužinsko područje, kako se to do sada smatralo, nego u najmanju ruku za veći dio Gorskog kotara i susjedno slovensko područje. Budući da je ovaj štetnik našoj operativi gotovo nepoznat, lako se može desiti da iznenada nastanu od njega štete i u ostalim područjima jele odakle do sada nemamo o njemu podataka. U svakom slučaju o stanju zaraze jelinog moljca morat će se ubuduće mnogo više voditi računa. S tim u vezi nameće se potreba za jednom po mogućnosti objektivnom, a ipak jednostavnom metodom utvrđivanja stanja zaraze. Ovdje predlažem jednu takvu metodu, za koju mi se čini da ima oba ova uslova. Prisustvo jel. moljca najlakše se i najsigurnije može utvrditi po kokonima. Jaja do sada ne poznajemo, a po gusjenicama i leptirima to je mnogo teže i nesigurnije. Istina, prisustvo jel. moljca lako se poznaje i po svojevrsno oštećenim iglicama. Međutim utvrđivanje stanja zaraza po oštećenim iglicama ima i velikih nedostatka. Imao sam prilike vidjeti neke sastojine, koje su bile jako napadnute od jel. moljca (npr. šum. predjel Suho, šumarija Klana) sredinom maja i krajem jula. Izgled napadnutih sastojina bio je oba puta sasvim različit. U maju sastojine su bile žućkastosive boje od veoma brojnih oštećenih i posušenih iglica. Krajem jula te iste sastojine bile su tamno zelene, naizgled potpuno zdrave, jer su oštećene i posušene iglice bile opale, a ponovno napadnute iglice još su bile zelene. Prema tome utvrđivanje stanja zaraze (i numeričko iskazivanje njenog intenziteta) po oštećenim iglicama bilo bi nepouzdano budući da one opadaju. Kokoni se nikada ne nalaze na oštećenoj iglici nego uvijek na zelenoj i oni na njoj dugo ostanu, često puta i do novih kokona. Ipak, stari i novi kokoni lako se razlikuju. Okularna procjena stanja zaraze (brojnosti kokona) subjektivna je i nepouzdana. Zbog toga predlažem pregledavanje stabala i utvrđivanje broja kokona na 1000 iglica. Koliko stabala u odjelu i koja stabla da se pregledaju? Najjednostavnije je poslužiti se pri tome metodom polaganja linija, ali nikako onako precizno kao što se to čini prigodom taksacijskih radova. Dovoljno je da kontrolor pođe dijagonalno iz jednog kraja odjela u suprotni i da pregleda sva stabla i stabalca na koja naiđe. Ništa ne smeta ako se on pri tome ponekad kreće u cik-cak liniji, više pregledanih stabala dat će sigurniji rezultat. Na svakom stablu na koje naiđe potrebno je pregledati 1000 iglica i utvrditi broj kokona na njima. Kontrolor neće na svakom stablu odbrojavati 1000 iglica, bio bi to mučan i dugotrajan posao. Dovoljno je da prije početka rada na nekoliko stabala prebrojavanjem stekne iskustvo, koliko ima iglica na 10 cm dužine grančice. Tada će znati koliko decimetara neke dohvatljive grane treba pregledati na svakom stablu.* Podatke sa svakog stabla treba pribilježiti, a zatim izračunati srednjak za cijeli odjel. Uobičajeno je da zaraze štetnika razvrstavamo u tri kategorije i to slabu, srednju i jaku. Koliki broj kokona jel. moljca na 1000 iglica da smatramo slabom, srednjom odnosno jakom zarazom? * Pri mojim probnim prebrojavanjima na 1 dm nalazilo se oko 80 iglica. Prema tome 1000 iglica nalazilo se na ukupnoj dužini od oko 12—13 dm. S obzirom na postrane izbojke ovaj broj iglica obično se nalazi na vršnom dijelu grančice dugom svega 2—3 dm. Naravno to ovisi o broju i dužini postranih izbojaka. 182 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Odgovor na ovo pitanje povezao sam s veličinom štete. Jakom zarazom smatram onu kod koje nastaje gubitak veći od 1 m3/ha drvne mase, srednjom ako je taj gubitak između 0,1—1 m3/ha, a slabom ako je gubitak manji od 0,1 m3/na. Ovako razlučene stepene zaraze iskazao sam brojem kokona na 1000 iglica, do kojeg sam pak došao računskim putem na isti način kako je to prikazano u poglavlju 8. Po tome obračunu gubitak od 1 m3/ha nastaje ako se na 1000 iglica nalazi prosječno 5 kokona.* Prema tome predlažem da se jakom zarazom smatra onu kada se na 1000 iglica nađe više od 5 kokona, srednjom između 0,5—5 kokona, a slabom manje od 0,5 kokona na 1000 iglica. Po svoj prilici su ove brojke preniske. S obzirom na prirodni mortalitet za uništenje 1000 iglica vjerojatno je potrebno više od 5 kokona. Međutim o toku prirodnog mortaliteta kod jel. moljca ne znamo gotovo ništa. Opreza radi bolje je neku zarazu precijeniti nego potcijeniti. Kad jelinog moljca budemo bolje proučili, moći ćemo navedene brojke tačnije odrediti. 13. TROŠKOVI SUZBIJANJA U svakoj akciji suzbijanja visina troškova ima odlučnu važnost. Opće je pravilo da troškovi suzbijanja ne smiju biti veći od štete koja bi nastala da suzbijanje nije provedeno. Od ovog pravila odustaje se samo u iznimnim slučajevima i to iz posebnih razloga. U tab. 7 iskazani su troškovi ovdje opisanih radova na suzbijanju jel. maljca. Oni su razvrstani na tri glavne grupe izdataka. Ako se ukupni troškovi suzbijanja (91.800 n.din) podijele s ukupno tretiranom površinom (1137 ha) izlazi da dvokratno tretiranje po 1 ha stoji 80,47 n.din. U tablici je naveden i postotak s kojim pojedina grupa izdataka sudjeluje u ukupnim troškovima. Ovdje je potrebno napomenuti da u podacima o troškovima ima manjih odstupanja od očekivanih troškova. Tako je npr. s poduzećima privredne avijacije cijena aviousluga utanačena sa 17,50 n.din/ha. Za dvokratno tretiranje to bi iznosilo 35,00 n.din/ha, a u tabeli stoji 38,02 n.din/ha, koliko je stvarno izdano. Do toga je došlo zbog priznavanja troškova ponavljanja neuspjelih lijetova u prvoj seriji zamagljivanja. Osim toga prigodom obračuna s ovim poduzećima veličina tretirane površine zaokružena je na pune desetice hektara, što ovdje nije učinjeno. Ipak, radi se o manjim odstupanjima koji ne utječu znatnije na iznos i relativni odnos pojedinih glavnih stavki troškova suzbijanja. Ukupni troškovi suzbijanja leptira jel. moljca iznosili su dakle 80,47 n.din/ha. To je veliki iznos koji pokazuje da je aviokemijsko suzbijanje leptira jel. moljca više nego dvostruko skuplje od suzbijanja gusjenica u hrastovim šumama. U kakvom je odnosu taj izdatak prema spriječenoj šteti? U tab. 5 prikazani su podaci orijentacionog proračuna štete, koja je ovom akcijom spriječena. Kako se razabire veličina spašenog prirasta kreće se između 0,23—4,46 nr´Vha. Bilo bi teško izračunati prosječni spašeni prirast po 1 ha za čitavu tretiranu površinu. Poznavajući stanje zaraze i imajući u vidu navedene brojke vjerujem da on iznosi najmanje 1 m3/ha. Prosječna vrijednost 1 m3 jelovine u ovim kvalitetnim sastojinama sigurno iznosi barem 80 n.din. S druge strane treba imati u vidu da troškove suzbijanja treba raspo * Da bude uništeno 228,000.000 iglica (= 1 m1) potrebno je 1,140.000 kokona. Prema tome za uništenje 1000 iglica treba 5 kokona. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 22 <-- 22 --> PDF |
dijeliti na nekoliko (barem 2—3) godina. Ukoliko je, naime, suzbijanje dobro obavljeno i zaraza likvidirana, insektu koji ima jednogodišnju generaciju treba najmanje nekoliko godina da se ponovno masovno pojavi. Prema tome uložena sredstva rentiraju se jer su manja od vrijednosti spašenog prirasta. Kad bi se u obračun uzele i druge moguće štete, a ne samo spašeni prirast (masovno sušenje stabala i čitavih sastojina, troškovi umjetne obnove, štete po elektroprivredu zbog promjene hidroloških prilika i dr.), onda bi rentabilnost uloženih sredstava za suzbijanje jel. moljca još više došla do izražaja. Tab. 7 Ukupni troškovi suzbijanja Gesamtkosten der Bekämpfungsaktion Ukupno Po 1 ha Insgesamt °/o Je 1 ha N.Din. N.Din. Insekticid 28.018,80 31 24,64 Insektizid Aviousluge 43.225,00 47 38,02 Beflugskosten Ostalo 20.556,20 22 18,08 Übriges 91.800,00 100 80,74 Iz tab. 7 se vidi da oko polovine svih troškova suzbijanja otpada na plaćanje usluge poduzećima privredne avijacije. Ne znam da li je ovu značajnu stavku izdataka moguće sniziti bilo na koji način. Međutim u stavci izdataka za insekticid možda bi se to moglo učiniti. U tu svrhu bili bi potrebni daljnji eksperimenti kojima bi trebalo ispitati mogućnost smanjenja doze insekticida po 1 ha, smanjenja koncentracije aktivne insekticidne materije i si. Isto tako vjerojatno bi se boljom organizacijom mogli nešto sniziti troškovi stavke »ostalo«, koja vrlo široko obuhvaća sve ostale mnogobrojne i različite izdatke osim aviousluga i insekticida. Svakako bi se najznačajnije sniženje troškova postiglo u onom slučaju kada bi se jel. moljca uspjelo uništiti jednokratnim tretiranjem. Za sada za to postoje mali izgledi. Međutim ne treba smetnuti s uma da jel. moljca slabo poznajemo i da ćemo daljnjim proučavanjem njegove biologije i ekologije možda pronaći mogućnost da se i u tome uspije. No isto tako treba računati i s mogućnošću da će ponekad iz bilo kojih razloga biti potrebno ne samo dvokratno nego i trokratno tretiranje. Ukoliko se radi o suzbijanju leptira, onda će na to u prvom redu utjecati vremenske prilike (razvučena eklozija leptira). Troškovi suzbijanja, prema sadašnjim cijenama, podigli bi se u tom slučaju na oko 120 n.din/ha. Meni izgleda da bi još i ti izdaci imali svoje opravdanje. Ipak, čitavu akciju trebalo bi tada planirati još rigoroznije i studioznije. 14. REKAPITULACIJA U jelinim šumama na području Fužina u Gorskom kotaru primijećene su 1954. god. znatne štete na jelama, koje je prouzrokovao moljac jelinih iglica Argyresthia fundella F. R. Ovaj insekt bio je do tada kod nas praktički nepoznat kao šumski štetnik pa je i poznavanje njegove biologije, ekologije i načina suzbijanja bilo oskudno. Štete su se i dalje povećavale, a neke deva |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 23 <-- 23 --> PDF |
stirane sastojine morale su biti posječene. Postalo je očito da je A. jundella vrlo opasan primarni štetnik jele. U maju 1967. god. obavljen je pregled stanja zaraze ovog insekta u svim gospodarskim jedinicama Gorskog kotara, u kojima pridolazi jela. Utvrđeno je da je 59% ove površine zaraženo. Jaka zaraza postoji na 4615 ha, srednja na 15.245 ha, a slaba na 21.134 ha (tab. 1). S tim u vezi bilo je odlučeno da se izvrše pokusi suzbijanja leptira jel. moljca aviokemijskim putem i to metodom toplog zamagljivanja. Pokusi su obavljeni na području Fužina u šum. predjelu Bitoraj na površini od 1137 ha. Bilo je to prvi puta da se pristupa suzbijanju leptira, do sada smo u šumama aviokemijskim putem gotovo uvijek suzbijali gusjenice. Budući da se moralo, tako reći, uništiti prvog i posljednjeg leptira, ekloziji leptira posvećena je posebna pažnja. Na tri opažačka mjesta (720 n. m. brežuljak, gotovo zaravanak; 950 n. m. južna ekspozicija i 950 n. m. sjeverna ekspozicija) pratilo se izlazak leptira iz kokona. Eklozija je započela 3. VI, a završila 4. VII. Detalji su vidljivi iz tab. 2 i graf. 1. Zamagljivanje je provedeno u dvije serije: prva između 3.—5. VI, a druga između 22.—25. VI. Svaki puta deponirano je 3 lit/ha 20%-tnog DDT-preparata »Pantakan« (= 600 g/´ha aktivne materije DDT-a). Kvaliteta prvog tretiranja bila je slaba tako da nije bilo vidljivog uspjeha. Drugo tretiranje, međutim, bilo je vrlo kvalitetno i uspješno. Na kontrolnim platnima kao uostalom posvuda po šumi ležalo je veliko mnoštvo uništenih leptira (tab. 4). Time je potvrđena efikasnost ove metode suzbijanja jel. moljca. Na temelju broja uništenih leptira pokušalo se utvrditi veličinu spriječene štete. Kao elementi za ovaj obračun uzeti su: štetnost jednog leptira (broj budućih uništenih iglica) i broj iglica potrebnih za proizvodnju 1 m3 jelovine. Iz tab. 5 se vidi da bi gusjenice, proizašle iz uništenih leptira, prouzrokovale štetu od 0,23—4,46 m3/ha. S obzirom na nesigurnost elemenata u obračunu, navedene brojke imaju samo orijentacioni karakter. Broj tretiranja ovisi o trajanju eklozije leptira i rezidualnom djelovanju insekticida. Rezultati istraživanja o rezidualnosti insekticida nisu bili jasni, kako je to inače ranije uvijek bilo prigodom suzbijanja gusienica u nizinskim šumama. Nejasni rezultati vjerojatno su posljedica činjenice da su leptiri uglavnom mirovali na stijenama žicanih kaveza u kojima su se nalazile zatrovane grančice i tako su rijetko dolazili u kontakt s insekticidom. Iz podataka tab. 4 i graf. 1 ipak se vidi da je insekticid djelovao još barem 11—12 dana nakon tretiranja. Dužinu života leptira istraživalo se u dvije serije. U prvoj ona je prosječno iznosila 8,2 dana, a kretala se između 3—12 dana. U drugoj je trajala svega 4,4 dana (2—8). Razlika je možda uzrokovana znatnim razlikama u temperaturi (i rel. zr. vlazi?) u vrijeme prvog i drugog opažanja. Paraziti jel. moljca A. jundella nisu do sada bili poznati. Iz cea 2.000 kokona držanih u staklenkama izašlo je svega 10 kom. parazita i to: Dicladocerus euryalus Haliday (Hym., Eulophidae), 2 ženke; Tetrastichus spec. (Hym., Eulophidae), 5 ženki — po mišljenju dr Boučeka vjerojatno se radi o novoj vrsti; Gelis providus Forst. (Hym., Ichneumonidae), 1 ženka i 2 mužjaka — po mišljenju dr Sedivyja radi se o hiperparazitu. Efekt parazita u gušenju gradacije jel. moljca na području Fužina u 1967. godini bio je, dakle, praktički beznačajan. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 24 <-- 24 --> PDF |
U radu je predložena metoda za utvrđivanje i određivanje intenziteta zaraze jel. moljca. Ona se temelji na broju kokona na 1.000 iglica. Jakom zarazom smatralo bi se onu kada se na 1.000 iglica nalazi više od 5 kokona, srednjom između 0,5—5, a slabom manje od 0,5 kokona. Ovakvo razgraničenje pojedinih stepena zaraze povezano je s veličinom štete. Jakom zarazom smatram, naime, onu kod koje nastaje gubitak na prirastu drvne mase veći od 1 m3/ha, srednjom ako je gubitak između 0,1—1 m´Vha, a slabom gubitak manji od 0,1 m3/ha. Pomoću istih elemenata, koji su naprijed spomenuti, izračunao sam koliki je broj kokona (budućih gusjenica) na 1.000 iglica potreban da nastanu štete navedene veličine pa sam na temelju tog obračuna došao do navedenog broja kokona u pojedinim stepenima zaraze. Ukupni troškovi suzbijanja iznosili su 80,74 n.din/ha. Od ovog iznosa 47% otpada na plaćanje usluge poduzećima privredne avijacije, 31% na insekticid, a 22% na razne ostale troškove u vezi s akcijom suzbijanja. LITERATURA 1. Androi ć M. (1960): Argyresthia fundella F. R. (Tineidae) — moljac jelinih iglica — uzročnik sušenja jele u Gorskom kotaru. Šum. list br. 7/8. 2. B r a u n s A. (1952): Auftreten der Tannennadelmotte in Norddeutschland. Holz- Zentralbl. 78, Nr. 84. 3. Braun s A. (1952): Beitrag zur Biologie der Tannennadelmotte Argyresthia fundella F. R. (Tineidae, Hyponomeutinae). Nachrichtenblatt d. deutschen Pflanzenschutzdienstes, Nr. 12. 4. Burge r H. (1951): Holz, Blattmenge und Zuwachs. Mitteilungen d. Schweiz. Anstalt f. d. forstl. Versuchswesen, Bd. XXVII, Zürich. 5. Escheric h K. (1931): Die Forstinsekten Mitteleuropas. Bd. III. Berlin. 6. Har t ig R. (1896): Die Tannennadelmotte Argyresthia fundella F. R. Tubeufs Forstlich- Naturwissenschaftliche Zeitschrift. 5. Jhg. 7. Hör vat I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Zagreb. 8. KovačevićŽ . (1956): Primijenjena entomologija. III. knjiga. Šumski štetnici. Zagreb. 9. Nüssli n O. — Rhumbler L. (1927): Forstinsektenkunde. IV Aufl. Berlin. 10. Pfeffe r A. (1961): Ochrana lesu. Praha. 11. Schwerdtfege r F. (1944): Die Waldkrankheiten. Berlin. 12. Spai ć I. (1952): Suzbijanje gubara aviometodom. Dopunski pokusi. Institut za šum. istr., sv. 9. Zagreb. 13. Spai ć I. (1959): Suzbijanje gubara aviometodom u slavonskim šumama 1957. godine. Zaštita bilja br. 52—53, Beograd. 14. S p a i ć I. (1965): Pokusi suzbijanja gusjenica prskanjem šuma iz aviona. U: Rezultati naučnih istraživanja u akciji suzbijanja gubara (Lymantria dispar L.) 1964 .godine. Poslovno udruženje šum.-priv. organizacija. Zagreb. 15. Šafa r J. (1965): Problem sušenja jele i način gospodaren;a na Macelj gori. Šum. list br. 1/2. EINIGE ÖKOLOGISCHE BEOBACHTUNGEN UND ERGEBNISSE DER BEKÄMPFUNG VON TANNENNADELMOTTE (Argyresthia fundella F. R.) Zusammenfassung In den Tannenwäldern im Gebiet von Fužine (Gorski Kotar, Kroatien) wurden im Jahre 1954 beträchtliche Schäden auf Tannenbäumen beobachtet, durch die Tannennadelmotte Argyresthia fundella F. R. verursacht. Bis zu jener Zeit war dieses Insekt in diesem Land als Forstschädling praktisch unbekannt und die Kennt |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 25 <-- 25 --> PDF |
nis über seine Biologie, Oekologie und Bekämpfung nur begrenzt. Die Schäden waren nunmehr immer grösser, und einige der devastierten Tannenbestände mussten eingeschlagen werden. Es wurde klar, dass A. fundella einen sehr gefährlichen primären Schädling der Tanne darstellt. Im Mai 1967 wurde eine Kontrolle in bezug auf den Befallszustand dieses Schadinsekts in allen Wirtschaftseinheiten des Waldgebietes von Gorski Kotar, wo die Tanne vorkommt, durchgeführt. Man stellte fest, dass 5S%> dieser Fläche befallen war. Auf 4.615 ha war der Befall stark, auf 15.245 ha mittelstark, auf 21.134 ha schwach (Tab. 1). In diesem Zusammenhang wurde beschlossen, dass man die Bekämpfung der Falter der Tannennadelmotte mit chemischen Mitteln vom Flugzeug aus und zwar vermittels der Methode der Heissvernebelung durchführt. Die Bekämpfungsversuche fanden im Walddistrikt Bitoraj, Forstamt Fužine auf einer Fläche von 1.137 ha statt. Das war das erste Mal, dass man an die Bekämpfung der Falter selbst herantrat ,da es bis dahin fast stets Raupen waren, die in den Wäldern mit chemischen Mitteln vom Flugzeug aus bekämpft wurden. Da man dabei, sozusagen, den ersten und letzten Falter vernichten musste, wurde dem Ausschlüpfen der Falter besondere Aufmerksamkeit zugewandt. An drei Beobachtungsstellen (720 m ü. M., eine Anhöhe; 950 m ü. M., südliche Exposition; und 950 m ü. M., nördliche Exposition) wurde das Ausschlüpfen der Falter aus den Kokons beobachtet. Das Aussclüpfen begann am 3. VI. und endete am 4. VII. Einzelheiten sind aus Tab. 2 und Graph. 1 ersichtlich. Die Vernebelungsaktion wurde in zwei Serien durchgeführt: die erste fand vom 3. bis 5. VI., und die zweite vom 22. bis 25. VI. statt. Jedesmal wurden 3 1 ha des 20»/o DDT-Präparats »Pantakan« (= 600 g ha des DDT-Wirkstoffes) ausgebracht. Die Qualität der ersten Behandlung war unzulänglich, so dass kein Erfolg zu verzeichnen war. Die zweite Behandlung dagegen war sehr qualitätsmässig und erfolgreich. Auf den Kontrolltafeln ,wie überall im Walde, lag eine grosse Menge von vernichteten Faltern (Tab. 4). Dadurch lag die Wirksamkeit dieser Methode der Tannennadelmottebekämpfung klar auf der Hand. Auf Grund der Anzahl der vernichteten Falter versuchte der Autor die Grösse des verhinderten Schadens zu ermitteln. Für diese Berechnung nahm der Autor die folgenden Elemente in Betracht: die Schädlichkeit eines Falters (Anzahl der in der Zukunft der Vernichtung ausgesetzten Nadeln) und die Zahl der Nadeln, die zur Produktion von 1 m3 Tannenholz nötig sind. Aus Tabelle 5 ist ersichtlich, dass die aus den vernichtenten Faltern zu entwickelnden Raupen einen Schaden (Verlust) von 0.23 bis 4,46 m3/ha verursacht hätten. Mit Rücksicht auf die Unsicherheit der einkalkulierten Elemente haben die erwähnten Ziffern nur einen Orientierugscharakter. Die Anzahl der Behandlungen hängt von der Dauer des Ausschlüpfens und der residuellen Wirkung des Insektizids ab. Die Resultate der Untersuchung über die Residualität des Insektizids waren nicht klar, wie es früher immer bei der Bekämpfung der Raupen in Auenwäldern gewesen ist. Die unklaren Resultate sind vermutlich die Folge der Tatsache, dass die Falter hauptsächlich ruhten an den Wänden der Drahtkäfige, wo sich die vergifteten Zweige befanden, so dass sie selten mit dem Insektizid in Berührung kamen. Aus den Angaben (Tab. 4 und Graph. 1) ist jedoch ersichtlich, dass das Insektizid noch mindestens 11—12 Tage nach der Behandlung wirkte. Die Lebensdauer der Falter wurde in zwei Serien untersucht. In den ersten betrug sie durchschnittlich 8,2 Tage und schwankte zwischen 3 und 12 Tagen. In den zweiten betrug sie nur 4.4 Tage (2—8). Die Differenz wurde wahrscheinlich durch bedeutende Unterschiede in der Temperatur (und der relativen Luftfeuchtigkeit ?) zur Zeit der ersten und zweiten Beobachtung verursacht. Die Parasiten der Tannennadelmotte A. funđella waren bisher nicht bekannt. Aus den ungefähr 2.000 Kokons in Glassgefässen gingen nur 10 Exemplare von Parasiten aus und zwar: Dicladocerus euryalus Haliday (Hym., Eulophidae), 2 Weibchen; Tetrastichus sp. (Hym., Eulophidae), 5 Weibchen — nach der Ansicht von Dr. Bouček handelt es sich hier wahrscheinlich um eine neue Art; Gelis providus Forst. (Hym., Ichneumonidae) 1 Weibchen und 2 Männchen — nach Dr. Sedivy handelt es sich um einen Hyperparasit. Jedenfalls war der Effekt der Parasiten in der Eindämmung der Massenvermehrung der Tannennadelmotte im Gebiet von Fužine in 1967 praktisch bedeutungslos. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 26 <-- 26 --> PDF |
In der Arbeit wurde eine Methode zur Ermittlung und Bestimmung der Befallsrate der Tannennadelmotte vorgeschlagen. Sie beruht auf der Anzahl der Kokons auf je 1.000 Nadeln. Als starken Befall sollte man denjenigen anzusehen, wobei auf 1.000 Nadeln mehr als 5 Kokons anzutreffen sind, mittelstarken mit 0.5—5 Kokons und schwachen unter 0,5 Kokon je 1.000 Nadeln. Solche Gliederung einzelner Befallsraten ist mit dem Ausmass des Schadens verbunden. Als starken Befall betrachtet, nämlich, der Autor denjenigen, wobei ein Zuwachsverlust an Masse über 1 nr´Vha entsteht, mittelstark beim Verlust von 0,1—1 m3/ha und schwach beim Verlust unter 0,1 mVha. Vermittels derselben Elemente, welche vorher erwähnt sind, berechnete der Autor die Anzahl der Kokons (zukünftiger Raupen) auf 1.000 Nadeln, die nötig sind, dass der Schaden angeführter Grösse entsteht, und auf Grund derselben Kalkulation kam er zur erwähnten Kokonszahl in einzelnen Befallsraten. Die Gesamtausgaben für die Bekämpfungsaktion betrugen 80,74 N.Din/ha. Von diesem Betrag entfallen: 4Ti,/<> auf die Bezahlung der Dienstleistungen des Unternehmens für wirtschaftliches Luftfahrtwesen, 3 Wo auf das Insektizid und 22D/o auf verschiedene übrige Kosten im Zusammenhang mit der Bekämpfungsaktion. |