DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 23 <-- 23 --> PDF |
stirane sastojine morale su biti posječene. Postalo je očito da je A. jundella vrlo opasan primarni štetnik jele. U maju 1967. god. obavljen je pregled stanja zaraze ovog insekta u svim gospodarskim jedinicama Gorskog kotara, u kojima pridolazi jela. Utvrđeno je da je 59% ove površine zaraženo. Jaka zaraza postoji na 4615 ha, srednja na 15.245 ha, a slaba na 21.134 ha (tab. 1). S tim u vezi bilo je odlučeno da se izvrše pokusi suzbijanja leptira jel. moljca aviokemijskim putem i to metodom toplog zamagljivanja. Pokusi su obavljeni na području Fužina u šum. predjelu Bitoraj na površini od 1137 ha. Bilo je to prvi puta da se pristupa suzbijanju leptira, do sada smo u šumama aviokemijskim putem gotovo uvijek suzbijali gusjenice. Budući da se moralo, tako reći, uništiti prvog i posljednjeg leptira, ekloziji leptira posvećena je posebna pažnja. Na tri opažačka mjesta (720 n. m. brežuljak, gotovo zaravanak; 950 n. m. južna ekspozicija i 950 n. m. sjeverna ekspozicija) pratilo se izlazak leptira iz kokona. Eklozija je započela 3. VI, a završila 4. VII. Detalji su vidljivi iz tab. 2 i graf. 1. Zamagljivanje je provedeno u dvije serije: prva između 3.—5. VI, a druga između 22.—25. VI. Svaki puta deponirano je 3 lit/ha 20%-tnog DDT-preparata »Pantakan« (= 600 g/´ha aktivne materije DDT-a). Kvaliteta prvog tretiranja bila je slaba tako da nije bilo vidljivog uspjeha. Drugo tretiranje, međutim, bilo je vrlo kvalitetno i uspješno. Na kontrolnim platnima kao uostalom posvuda po šumi ležalo je veliko mnoštvo uništenih leptira (tab. 4). Time je potvrđena efikasnost ove metode suzbijanja jel. moljca. Na temelju broja uništenih leptira pokušalo se utvrditi veličinu spriječene štete. Kao elementi za ovaj obračun uzeti su: štetnost jednog leptira (broj budućih uništenih iglica) i broj iglica potrebnih za proizvodnju 1 m3 jelovine. Iz tab. 5 se vidi da bi gusjenice, proizašle iz uništenih leptira, prouzrokovale štetu od 0,23—4,46 m3/ha. S obzirom na nesigurnost elemenata u obračunu, navedene brojke imaju samo orijentacioni karakter. Broj tretiranja ovisi o trajanju eklozije leptira i rezidualnom djelovanju insekticida. Rezultati istraživanja o rezidualnosti insekticida nisu bili jasni, kako je to inače ranije uvijek bilo prigodom suzbijanja gusienica u nizinskim šumama. Nejasni rezultati vjerojatno su posljedica činjenice da su leptiri uglavnom mirovali na stijenama žicanih kaveza u kojima su se nalazile zatrovane grančice i tako su rijetko dolazili u kontakt s insekticidom. Iz podataka tab. 4 i graf. 1 ipak se vidi da je insekticid djelovao još barem 11—12 dana nakon tretiranja. Dužinu života leptira istraživalo se u dvije serije. U prvoj ona je prosječno iznosila 8,2 dana, a kretala se između 3—12 dana. U drugoj je trajala svega 4,4 dana (2—8). Razlika je možda uzrokovana znatnim razlikama u temperaturi (i rel. zr. vlazi?) u vrijeme prvog i drugog opažanja. Paraziti jel. moljca A. jundella nisu do sada bili poznati. Iz cea 2.000 kokona držanih u staklenkama izašlo je svega 10 kom. parazita i to: Dicladocerus euryalus Haliday (Hym., Eulophidae), 2 ženke; Tetrastichus spec. (Hym., Eulophidae), 5 ženki — po mišljenju dr Boučeka vjerojatno se radi o novoj vrsti; Gelis providus Forst. (Hym., Ichneumonidae), 1 ženka i 2 mužjaka — po mišljenju dr Sedivyja radi se o hiperparazitu. Efekt parazita u gušenju gradacije jel. moljca na području Fužina u 1967. godini bio je, dakle, praktički beznačajan. |