DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 20 <-- 20 --> PDF |
čije jel. moljca. O tome se, međutim, za sada ništa određenije ne može reći jer prije svega o gradologiji jel. moljca A. fundella znamo veoma malo, a s druge strane o njegovim parazitima tek smo sada nešto malo doznali. 12. UTVRĐIVANJE STANJA ZARAZE Činjenice pokazuju da je jelin moljac veoma opasan štetnik, s kojim će se ubuduće morati ozbiljno računati. Činjenica je također da problem nije lokalnog značaja tj. da nije od važnosti samo za uže fužinsko područje, kako se to do sada smatralo, nego u najmanju ruku za veći dio Gorskog kotara i susjedno slovensko područje. Budući da je ovaj štetnik našoj operativi gotovo nepoznat, lako se može desiti da iznenada nastanu od njega štete i u ostalim područjima jele odakle do sada nemamo o njemu podataka. U svakom slučaju o stanju zaraze jelinog moljca morat će se ubuduće mnogo više voditi računa. S tim u vezi nameće se potreba za jednom po mogućnosti objektivnom, a ipak jednostavnom metodom utvrđivanja stanja zaraze. Ovdje predlažem jednu takvu metodu, za koju mi se čini da ima oba ova uslova. Prisustvo jel. moljca najlakše se i najsigurnije može utvrditi po kokonima. Jaja do sada ne poznajemo, a po gusjenicama i leptirima to je mnogo teže i nesigurnije. Istina, prisustvo jel. moljca lako se poznaje i po svojevrsno oštećenim iglicama. Međutim utvrđivanje stanja zaraza po oštećenim iglicama ima i velikih nedostatka. Imao sam prilike vidjeti neke sastojine, koje su bile jako napadnute od jel. moljca (npr. šum. predjel Suho, šumarija Klana) sredinom maja i krajem jula. Izgled napadnutih sastojina bio je oba puta sasvim različit. U maju sastojine su bile žućkastosive boje od veoma brojnih oštećenih i posušenih iglica. Krajem jula te iste sastojine bile su tamno zelene, naizgled potpuno zdrave, jer su oštećene i posušene iglice bile opale, a ponovno napadnute iglice još su bile zelene. Prema tome utvrđivanje stanja zaraze (i numeričko iskazivanje njenog intenziteta) po oštećenim iglicama bilo bi nepouzdano budući da one opadaju. Kokoni se nikada ne nalaze na oštećenoj iglici nego uvijek na zelenoj i oni na njoj dugo ostanu, često puta i do novih kokona. Ipak, stari i novi kokoni lako se razlikuju. Okularna procjena stanja zaraze (brojnosti kokona) subjektivna je i nepouzdana. Zbog toga predlažem pregledavanje stabala i utvrđivanje broja kokona na 1000 iglica. Koliko stabala u odjelu i koja stabla da se pregledaju? Najjednostavnije je poslužiti se pri tome metodom polaganja linija, ali nikako onako precizno kao što se to čini prigodom taksacijskih radova. Dovoljno je da kontrolor pođe dijagonalno iz jednog kraja odjela u suprotni i da pregleda sva stabla i stabalca na koja naiđe. Ništa ne smeta ako se on pri tome ponekad kreće u cik-cak liniji, više pregledanih stabala dat će sigurniji rezultat. Na svakom stablu na koje naiđe potrebno je pregledati 1000 iglica i utvrditi broj kokona na njima. Kontrolor neće na svakom stablu odbrojavati 1000 iglica, bio bi to mučan i dugotrajan posao. Dovoljno je da prije početka rada na nekoliko stabala prebrojavanjem stekne iskustvo, koliko ima iglica na 10 cm dužine grančice. Tada će znati koliko decimetara neke dohvatljive grane treba pregledati na svakom stablu.* Podatke sa svakog stabla treba pribilježiti, a zatim izračunati srednjak za cijeli odjel. Uobičajeno je da zaraze štetnika razvrstavamo u tri kategorije i to slabu, srednju i jaku. Koliki broj kokona jel. moljca na 1000 iglica da smatramo slabom, srednjom odnosno jakom zarazom? * Pri mojim probnim prebrojavanjima na 1 dm nalazilo se oko 80 iglica. Prema tome 1000 iglica nalazilo se na ukupnoj dužini od oko 12—13 dm. S obzirom na postrane izbojke ovaj broj iglica obično se nalazi na vršnom dijelu grančice dugom svega 2—3 dm. Naravno to ovisi o broju i dužini postranih izbojaka. 182 |