DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1968 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Slabi rezultati ovih ispitivanja u prvoj seriji tj .nakon prvog dijela zamagljivanja mogli su se doduše, i očekivati i oni se lako mogu objasniti. Kako je već navedeno, kvaliteta prve serije zamagljivanja bila je slaba, iglice nisu bile dovoljno zatrovane. To su pokazala i kontrolna platna, na kojima nije bilo otrovanih leptira. Međutim iznenađuju slabi rezultati ispitivanja rezidualnog djelovanja insekticida nakon druge serije zamagljivanja. Ovoga puta rad je obavljen veoma dobro i na svim kontrolnim platnima nađeno je mnoštvo kontaminiranih leptira. To znači da je šuma bila dobro i jednolično zatrovana. Teško bi bilo povjerovati da je slučajno insekticidom slabije bilo zahvaćeno baš ono stablo s kojeg su uzimane zatrovane grančice. To se stablo nalazilo neposredno uz kont. platno br. 4, na koje su padali zatrovani leptiri. Istina, baš na ovom platnu i platnu br. 1 palo ih je najmanje, ali je to posljedica slabije zaraze u ovom dijelu šume. Nejasni rezultati najvjerojatnije su posljedica činjenice da se leptiri u relativno malim žicanim kavezima vrlo malo kreću. Oni su najčešće mirovali na stijenama kaveza, rijetko su sjedali na grančice i zbog toga su malo dolazili u priliku da se otruju. U ovim kavezima nikada nije primijećena ni kopulacija (ona je samo iznimno zapažena u nešto većim kavezima, koji su služili u druge svrhe). Do jednakih iskustava što se tiče mirovanja leptira u kavezima došao je i Brauns. Iz podataka tab. 4 vidi se ipak da je insekticid u šumi bio efikasan još barem 11—12 dana nakon tretiranja. Toliko su dugo, naime, još uvijek padali otrovani leptiri na kontr. platna. Uspoređujući podatke tab. 4 i graf. 1 vidi se da je insekticid zadržao efikasnost do kraja eklozije. 10. DUŽINA ŽIVOTA LEPTIRA Poznavanje dužine života leptira ima i naučnu i praktičnu važnost. Ovaj podatak utvrdio sam usput prigodom opažanja o rezidualnom djelovanju insekticida. U tu svrhu poslužili su mi kontrolni insektariji iz obje serije opažanja. U prvoj seriji promatrano je 40, a u drugoj 19 leptira. Prosječna dužina života leptira u prvoj seriji bila je 8,2 dana, a kretala se između 3—12 dana. U drugoj seriji prosječno trajanje života bilo je gotovo upola kraće, iznosilo je 4,4 dana, a kretalo se između 2—8 dana. Razlika je velika i ne može ju se sigurno objasniti. Najvjerojatnije uzrok ovoj činjenici treba tražiti u klimatskim prilikama jer su inače ostali uvjeti u kojima su živjeli leptiri bili jednaki. Prva serija razvijala se u vremenu između 7. VI — 23. VI. Srednja dnevna temperatura tog perioda iznosila je 12,4° C. Druga serija živjela je između 28. VI—7. VII, a srednja dnevna temperatura tog perioda bila je 18,2° C. Prema tome u vrijeme razvoja druge serije bilo je mnogo toplije. No to ne mora značiti da su baš povišene temperature djelovale na skraćenje života leptira. Može biti da je u tome važnu ulogu imala i vlaga zraka, koja je u toplom i sušnom periodu krajem juna—početkom jula bila manja nego u prvoj i drugoj dekadi juna kada je bilo mnogo oborina. Na važnost vlage za život leptira posebno upućuje i jedan — inače dosta neprecizan — podatak Braun s a (3). Ovaj autor spominje da su u njegovom uzgoju leptiri odmah po izlasku tražili kapljice tekućine odnosno da su rado sjedali na komadiće vate ili filter-papira, koji su bili natopljeni otopinom šećera. Brauns kaže da je na taj način uspio leptire održati na životu oko 3 tjedna. On ne spominje da li je u svom uzgoju vodio računa o svakom leptiru i da li |