DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 80 <-- 80 --> PDF |
ci´tcana Mcuctia litecatuca Zycha H. i Weisberger H.: The susceptibility of different species and Hybrids of Leuce poplars for Pollacia radio- sa (Otpornost različitih vrsta i hibrida Leuce-topola prema Pollacia radiosa). — Zasjedanje IUFRO, Sect. 22 i 24, München, 1967. U sred. Evropi je Pollacia radiosa jedna od najvažnijih bolesti Leuce-topola. P. r. (= Fusicladium radiosum) ima i savršenu plodnu formu Venturia tremulae. Napadajući listove dovodi do nekrotičnih pjega, a isto tako i sušenja izboja. Višekratni napadi dovode do sušenja stabla. Veću ulogu u širenju bolesti imaju konidije nego askopore. Populus alba je malo napadnuta od Poli. r., naprotiv P. tremula jako. Križanac te dvije vrste, P. x canescens pokazuje različitu otpornost. Stoga križanje P. alba x P. tremula pruža mogućnost postizavanja resistentnosti ,a drvo križanca je tehnički vrednije od P. alba. Preduslov za takovo križanje je poznavanje otpornosti različitih klonova i hibrida. Istraživanja su izvršena na 13 eksper. ploha s 5—10 g. starim P. alba. P. tremula i P. xcanescens. Pokusne plohe su se nalazile u Hessenu na različitim tipovima tala i u do izvjesne mjere različitim klimatskim položajima. Svaka je pok. ploha imala 3 repeticije. Data je i metoda ocjenjivanja otpornosti. Rezultati su pokazali da postoje velike razlike u otpornosti Leuce-topola prema Pollacia radiosa što pruža velike mogućnosti rada — u saradnji s fitopatolozima — genetičarima. Prof., dr J. Kišpatić Zycha H.: Verluste durch Waldkrankheiten. Die Lage in Europa. — (Gubici od bolesti šumskog drveća, situacija u Evropi). — Zasjedanje IUFRO, Sect. 24, München, 1967. Autor navodi da u Evropi ima mnogo podataka o nadolaženju velikog broja bolesti na šumskom drveću, ali vrlo malo podataka o visin i štete koju one uzrokuju. Na pr. u srednjoj Evropi nalazimo 48 parasitskih gljiva na četinjačama od kojih bar 9 uzrokuju velike štete, a na listačama 19 vrsta, od kojih 6 posebno štetnih. Takovi podaci postoje i za pojedine zemlje, ali opet nemamo podataka o visini štete. Ipak, autor je pokušao na temelju iz svih zemalja (i iz Zavoda za zaštitu šuma našeg Šumarskog fakulteta) dobivenih podataka dati bar neke procjene veličine šteta pojedinih bolesti šumskog drveća. Konstatira da su naročito velike šteie u šum. rasadnicima. Stoga, prema podacima, gotovo sve zemlje provode rigorozne mjere zaštite od bolesti u šum. rasadnicima, u prvom redu protiv »klične padavice«, te osipa iglica (Lophodermium pinastri) hrastove pepelnice (Microsphaera alphitoides). Od osatlih bolesti treba posebno istaknuti one, koje ugrožavaju egzistenciju pojedinih vrsta. Tu se ne radi samo o sušenju većeg ili manjeg broja stabala, nego o tom da te ugrožene vrste ne možemo više kultivirati. To se odnosi na Scleroderris lagebergii na Pinus nigra, Ceratocystis (Ophiostoma) ulmi na Ulmus spp., Cronartium ribicola na Pinus strobus i, zatim, Rhabdocline pseudotsugae i Phaeocryptopus (Adelopus) gäumanii. Te ćemo bolesti moći suzbiti samo uzgojem resisten´nih vrsta odn. rasa dotičnih vrsta. Međutim, Evropa na tom polju nije, s izuzetkom Holandije kod brijesta, gotovo ništa postigla. Armillaria mellea — ČSSR daje podatke da je cea 2,5% sastojina smreke od te gljive teško ugroženo — (a kako stoji stvar s našim hrastom lužnjakom, koji u mnogim sastojinama masovno suši?). Autor ističe da je A. m. u stvari sekundarna bolest koja dokrajčuje od bilo kojeg — biotskog (gubar!) ili abiotskog (suša!) — uzroka oslabljena stabla odn. sastojine. Veće štete izaziva u posljednje vrijeme Rhizina inflata koja u mnogo zemalja uništava mlade sastojine četinjača, naročito ako su iste zasađene na paljevinama. Štete od Fomes annosus su u posljednje vrijeme manje ier su bolje poznati uslovi zaraze i biologije gljiva. U red vrlo opasnih bolesti topola u Evropi autor nabraja Dothichiza oopulea (ali je opasnost otpornim kultivarima smanjena). Zatim bakterijski rak (Aplanobacterium populi) gdje se baš sada vrše ispitivanja otpornosti klonova. Treća je Marssonina brunea, koja se sve više širi, te gdje rješenje još nije nađeno. Najočiglednije su štete od gljiva koje direktno uništavaju samo drvo, kao na or. arišev rak, Trichoscyphella willkommii na Larix decidua i Melampsorella caryophyllacearum na jeli. Još su veće štete od gljiva koje razaraju drvo tj. uzrokuju trulež u deblu. |