DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Autohtoni crni bor je, dakle, rasprostranjen gotovo od mora do oko 1300 m n. v. U prosjeku, danas imamo najviše tih nalazišta od oko 400 do 700 m n. v. Značajno je da se crni bor na svojim staništima uglavnom veoma malo podmlađuje, a svuda veoma polagano raste i ne postizava velike debljine i, pogotovo, visine. Na otoku Hvaru smo opazili da se poslije požara crnoborove sastojine proširuje alepski bor. Navedeni orijentacijski podaci o disjunktnom arealu autohtonih nalazišta crnog bora dovoljan su pokazatelj o razlozima koji su iz bioekološkog i sjemenarskog gledišta utjecali na odluke da se tom vrstom bora što više pošumljuje u submediteranu. Ali, makar je crni bor, u odnosu na druge vrste roda Pinus, veoma prilagodljiv različitim klimatskim i pedosferskim okolnostima, na većini staništa, pogotovo u toplijoj zoni primorja, nedovoljno se razvija i ima malen prirast. U eumediteranu i u gotovo čitavoj toplijoj zoni submediterana crni bor nije ekonomičan za osnivanje kultura u bilo koju svrhu: šumskoprivrednu, turističku ili drugu. Crni bor može se racionalno upotrebljavati za pošumljavanje na najlošijim i lošim staništima submediterana (ako je to potrebno), kao što su ova: skeletna do veoma skeletoidna tla, predjeli veoma izloženi buri. Na bolja staništa, pogotovo u eumediteranu i u klimatski i pedološki umjerenijoj zoni submediterana, moraju se za pošumljavanja izabrati druge vrste drveća. Rezultati pregleda i ispitivanja postojećih kultura četinjača pokazali su da barem na boljim staništima submediterana i na mnogim staništima eubmediterana može brucijski bor dati veće privredne uspjehe nego crni bor i alepski bor. Takva postavka osniva se na komparativnim podacima o vitalnosti, prirasnom potencijalu, otpornosti i kakvoći stabala na raznim staništima. ZAKLJUČNE NAPOMENE Na temelju opažanja, ispitivanja i nedovršenih istraživanja o izboru glavnih vrsta drveća za potrebe šumske privrede, turističke i druge privrede, možemo, zasad orijentacijski, zaključiti ovo: iz ekološkog i ekonomskog gledišta mogu se za pošumljavanje izabrati ove glavne vrste roda Pinus: a) u eumediteranskom području — alepski, primorski i brucijski bor, b) u toplijoj zoni submediterana — brucijski bor, c) u hladnijoj zoni submediterana — crni bor, d) u vlažnijim tlima i uz obale voda (slatkih i slanih) — topole. Ovo su grubi prosjeci. Dublji studij će pokazati da, kad se ulažu veća sredstva za umjetno osnivanje sastojina, navedeni pokazatelji nisu dovoljni. Potrebno je da se podrobnije ispitaju bioekološka svojstva pojedinih vrsta drveća, pa i njihovih svojta i križanaca, i staništa na kojima za određene potrebe šumarstva, turizma i poljoprivrede treba intenzivnijim postupkom osnivati nove sastojine šumskog drveća. 152 |