DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 68 <-- 68 --> PDF |
diteran-u. Alepski bor, primorski bor i čempres najviše su se sadili u Dalmaciji, brucijski bor pretežno u Istri i na kvarnerskim otocima. Veoma malo su unošene druge vrste četinjača: borovi (pinj i korzički), jele (grčka i španjolska), cedrovi, tuje, duglazija i dr. Od listača sadili su se nekad hrastovi (medunac, česmina, cer), bagrem, rašeljka, crni jasen, crni grab, pajasen, koprivić, kesten, dud, platane i dr. Uspjeh je bio prosječno malen. Po debljini, visini i volumenu stabala, od svih unesenih vrsta listača najznačajnije su topole: crna, bijela, siva, eurameričke sorte, ponegdje i jasika (trepetljika). Ima stabala debelih do 50, 100, pa i do 150 cm u prs. visini; broj stabala debljine 40—60 cm nije nalen. Na temelju izvršene inventure, na području Istre, Hrv. primorja i Dalmacije ima u priobalnom pojasu oko 100.000 odraslijih topolovih stabala. Makar pejzažno neprikladne, unosile su se topole prvenstveno zbog bržeg stvaranja zelenila i sjene, zatim za podizanje burobranih pojasa uz poljoprivredna zemljišta i dr. Za pošumljavanje može se upotrijebiti veći broj vrsta četinjača u eumediteranu nego u submediteranu. Razlog je taj što su u eumediteranskom području manji ekstremi klime, valovi temperature razmjerno su spljošteni, prosječno je veća dubina i bolji sastav tla, autohtona vegetacija uglavnom se bolje održala, biogeocenoza je općenito bogatija. Zato rezultati pošumljavanja mogu u tom području biti prosječno bolji. U submediteranu mogu se uspješno osnivati kulture uglavnom od dviju vrsta četinjača. To su crni bor i brucijski bor, ali i primorski bor ponegdje ;da bi se introdukcijom tih vrsta četinjača postigao što veći uspjeh, treba prema njihovim ekološkim zahtjevima izabrati odgovarajuća staništa, ali to je zadatak posebne studije. Na bolja staništa submediterana mogu se uspješno unositi i topole; osobito uz obale voda, bile one slatke, slane ili boćate (brakične). ZAŠTO SE MNOGO POŠUMLJAVALO CRNIM BOROM? Dosadašnja iskustva pokazuju da su za šumsko ozelenjivanje primorskog krša najbolje četinjače. Prvenstveno borovi. Od roda Pinus, za pošumljavanje sjevernog i srednjeg primorskog područja najviše se uzimao crni bor. Ta se vrsta bora prosječno dobro prilagođuje veoma raznovrsnim staništima, od hladnije zone eumediterana i raznih položaja submediterana do zone primor ske šume bukve i toplijih položaja areala jele-bukve. Makar razmjerno vrlo polagano raste, zbog velike klijavosti sjemena, jednostavne proizvodnje sad nica, male osjetljivosti kod manipulacije biljkama i sadnje te dobre ekološke adaptivnosti, crni bor je bio gotovo standardna vrsta drveća za pošumljavanje u pojedinim krajevima primorskog područja. Razlog da je crni bor često bio najglavnija četinjača za osnivanje šum skih kultura jest vjerojatno i taj što je on razmjerno mnogo autohtono ras prostranjen na zapadnim obroncima Dinarida. Disjunktno je raširen u visin skoj amplitudi širine oko 1000 m, kako to pokazuju ostaci ostataka nekadaš njih borovih šuma. Paleobotanički, to su relikti iz prijašnjih geoloških doba. Sjeme našeg crnog bora sabiralo se ne samo za domaće potrebe, nego se i mnogo izvozilo, najviše u Austriju. Nalazišta crnog bora na sjevernom Vele bitu A n i ć je svrstao u zajednicu Pinetum nigrae submediteraneum, nala zište kod Grobničkog polja iznad Rijeke Horva t je uvrstio u zajednicu Chamaebuxo-Pinetum croaticum, a sastojine dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica) determinirane su, po Horvatiću , u fitocenoze Geni |