DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 65     <-- 65 -->        PDF

DK 634.0.233:634.0.114.448 (262.3—11:210.5)


AKTUELNOST I PROBLEMI POŠUMLJIVANJA
PRIMORSKOG KRŠA


J. ŠAFAR
Unatoč mnogim nastojanjima i planski postavljenim operativnim i naučno-
istraživačkim programima, u toku posljednjih desetak godina pošumljavanje
i sistematska istraživanja za racionalnije osnivanje šuma na primorju
malo su se obavljali. Međutim, aktuelnost te problematike neprekidno traje,
a u novije doba još je i veća. Potreba za izvršavanjem tih radova pokazuje
se u tri vida:


Turistička privreda



problem bržeg stvaranja šumskog zelenila i guste sjene uz naselja, turističke
objekte, putove, kupališta i drugo,
— preporuke Ujedinjenih nacija za brži razvitak turizma u vezi s humanim
ciljevima Međunarodne godine turizma;


Šumska privreda



pomanjkanje drvne tvari na Mediteranu, uglavnom četinjača,

velika udaljenost Mediterana od sirovinskih baza drveta;
Druga privreda
— osnivanje vjetrobranih pojasa oko ratarskih zemljišta,



smirivanje i sprečavanje erozije na obalnom području,
— zaštita morskih luka od zemljanih nanosa i od vjetrova,
— zaštita važnijih saobraćajnica od loših utjecaja bure.
Sudeći po svima ekonomskim pokazateljima, u širem društveno-privrednom
planu, od svih tih potreba danas i u daljoj budućnosti najaktuelnije je
da turistička i šumska privreda nastoje istrasirati zajednički put za sistemsko,
brže i racionalnije ozelenjivanje goleti uz sadašnje i buduće turističke
objekte.


TURISTIČKO ZNAČENJE ŠUMA


Turizam je danas vrlo važna grana privrede. Prema približnim podacima
Međunarodne unije turističkih organizacija, utržak od međunarodnog turizma
iznosio je g. 1966. oko 12 milijardi 800 milijuna američkih dolara. U toku
posljednjih deset godina, utržak međunarodnog turizma rastao* je godišnje oko
11%, a svjetski izvoz rastao je godišnje samo 7%. Kad se tome doda i domaći
turizam, čitavo turističko tržište »vrijedilo« je godine 1966. ok 65 milijardi dolara,
ili 1/3 vrijednosti svjetske međunarodne trgovine.


147




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 66     <-- 66 -->        PDF

U takvom razvitku »turističke industrije« šume imaju sve važniju ulogu.
Evropska komisija za šumarstvo FAO, prema Radovčićevom izvještaju u Šumarskom
listu, na svojem zasjedanju g. 1967. konstatirala je da je, u vezi s
bržim razvitkom turističkog prometa, povećanje iskorišćavanja šuma za razonodu,
odmor i oporavak izrastalo u kvalitetno novu pojavu. Porast životnog
standarda, duži godišnji odmori, brži ritam suvremenog života, neuropsihosomatske
tegobe i oboljenja, sve to i mnogo drugo snažno utječe da se povećao
interes za predah u slobodnoj i čistoj šumskoj prirodi. Prema mišljenju
navedene komisije, turizam u mnogim evropskim zemljama, osobito u području
Sredozemnog mora, postao je vrlo značajan i rentabilan izvor deviza,
a u turističkim uslugama koje se danas mnogo traže šumama pripada vrlo velika
važnost.


Za unapređivanje turističkog prometa na goletima našeg primorskog Krša
šume imaju izvanredno veliko značenje, jer:


1.
sve veća je potreba za šumskom sjenom u kampovima, plažama, vidikovcima
i odmaralištima, osobito zbog sve bržeg razvitka nomadskog
tipa turizma;
2.
račun rentabiliteta pokazao je (Golub ović-Meštrović, 1966.)
da je godišnji prihod turističke eksploatacije priobalnih campingšuma
oko 280 puta veći od brutto prihoda koji bi se dobio godišnjim
prirastom šume;
3.
orijentacijska ispitivanja pokazala su da je prihod u jednoj godini turističke
eksploatacije camping-šume mnogo veći nego što iznosi investicija
za osnivanje takve šume.
RAZVITAK POŠUMLJAVANJA


Na području sjevernog Jadrana, prva su pošumljavanja izvršena u današnjem
Slovenskom primorju. Na području Istre i Kvarnera, nakon izdatih
uredaba o ozelenjivanju Krša, donesen je zakon o pošumljavanju krša g.
1886., pa je osnovan razmjerno velik broj šumskih kultura, za vrijeme talijanske
uprave mnogo manje. Isprva su se mnogo unosile listače, a zatim sve
više četinjače: alepski, crni i brucijski bor, malo korzički bor i dr. U bivšoj
Jugoslaviji postojao je desetak godina vrlo jak centralni »Fond za pošumljavanje
krša i goleti« iz kojega su stalno pritjecala sredstva za osnivanje i održavanje
šumskih kultura.


Na području Dalmacije prva pošumljavanja obavljena su u XIX stoljeću.
Najprije su se unosile uglavnom listače, a zatim sve više četinjače. Kasnija
pošumljavanja bila su sve više namjenska: da se smiruju bujična područja,
da se razviju bolje životne okolnosti oko naselja i za unapređivanje turističke
privrede i šumske privrede.


U prvim godinama socijalističke Jugoslavije obavljana su masovna pošumljavanja,
a uspjeh takvog rada bio je prosječno malen. Kasnije, pošto je
osnovan i dok je postojao »Fond za unapređivanje šumarstva«, pošumljavanje
je dobilo jak i kvalitetno dobar zamah. Kad je fond ukinut i provedena
sve veća decentralizacija, pošumljavanja su veoma smanjenja, jer za osnivanje
šumskih kultura primorske šumarije mogu izdvajati veoma malena sredstva
iz svojih prihoda.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Nakon opsežnijih iskustava, šumske kulture bile su osnivane uglavnom na


ovakvim položajima:
a) za umirivanje erozije, u području većih bujica i si.
b)u okolici priobalnih i bližih zaobalnih naselja,
c) na boljim staništima za stvaranje sirovinske baze.


SI. 1. Stablo crne topole u Omišu kod Splita. Posađena uz rub morske obale,
ova topola iskorišćava filtriranu morsku vodu.


Pošumljavanja što ih danas na obalnom području Jadrana obavljaju šumarije,
odnosno šumska gospodarstva, odraz su uglavnom lokalnih estetskosentimentalnih,
ili turističkih, etičkih i sličnih poticaja, a malo zbog općih
privrednih i ekološko-meliorativnih potreba. Šumsko-privredna pošumljavanja
izvršavaju se veoma malo.


U doba jačeg razvitka turizma, priobalne kulture šumskog drveća mnogo
se eksploatiraju za kampove, weekend-naselja i dr., a prihodi od tog iskorišćavanja
idu u blagajne turističke privrede koja te kulture nije osnovala a
ponajviše ih ni ne održava. Zbog preopterećenosti turističkom eksploatacijom
šumske sastojine se degradiraju, oštećuju mehanički, i ponegdje, požarima.
Turistička privreda ulaže posve neznatna sredstva za osnivanje novih turističkih
šuma, pa se već danas grade turistički objekti na obešumljenim ili slabo
ošumljenim zemljištima.


VRSTE DRVEĆA


Na jadranskom području naše zemlje pošumljavalo se najviše četinjačama.
Standardne vrste četinjača bile su crni bor i alepski bor, manje primorski
bor i mnogo brucijski bor. Crni bor unosio se na području submediterana.
počesto i u eumediteranu. Alepski bor bio je glavna vrsta drveća za pošumljavanja
eumediteranskog područja, ali se ponegdje introducirao i u subme




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 68     <-- 68 -->        PDF

diteran-u. Alepski bor, primorski bor i čempres najviše su se sadili u Dalmaciji,
brucijski bor pretežno u Istri i na kvarnerskim otocima. Veoma malo su
unošene druge vrste četinjača: borovi (pinj i korzički), jele (grčka i španjolska),
cedrovi, tuje, duglazija i dr.


Od listača sadili su se nekad hrastovi (medunac, česmina, cer), bagrem,
rašeljka, crni jasen, crni grab, pajasen, koprivić, kesten, dud, platane i dr.
Uspjeh je bio prosječno malen. Po debljini, visini i volumenu stabala, od svih
unesenih vrsta listača najznačajnije su topole: crna, bijela, siva, eurameričke
sorte, ponegdje i jasika (trepetljika). Ima stabala debelih do 50, 100, pa i do
150 cm u prs. visini; broj stabala debljine 40—60 cm nije nalen. Na temelju
izvršene inventure, na području Istre, Hrv. primorja i Dalmacije ima u priobalnom
pojasu oko 100.000 odraslijih topolovih stabala. Makar pejzažno neprikladne,
unosile su se topole prvenstveno zbog bržeg stvaranja zelenila i
sjene, zatim za podizanje burobranih pojasa uz poljoprivredna zemljišta i dr.


Za pošumljavanje može se upotrijebiti veći broj vrsta četinjača u eumediteranu
nego u submediteranu. Razlog je taj što su u eumediteranskom području
manji ekstremi klime, valovi temperature razmjerno su spljošteni,
prosječno je veća dubina i bolji sastav tla, autohtona vegetacija uglavnom se
bolje održala, biogeocenoza je općenito bogatija. Zato rezultati pošumljavanja
mogu u tom području biti prosječno bolji. U submediteranu mogu se uspješno
osnivati kulture uglavnom od dviju vrsta četinjača. To su crni bor i brucijski
bor, ali i primorski bor ponegdje ;da bi se introdukcijom tih vrsta četinjača
postigao što veći uspjeh, treba prema njihovim ekološkim zahtjevima izabrati
odgovarajuća staništa, ali to je zadatak posebne studije. Na bolja staništa
submediterana mogu se uspješno unositi i topole; osobito uz obale voda, bile
one slatke, slane ili boćate (brakične).


ZAŠTO SE MNOGO POŠUMLJAVALO CRNIM BOROM?


Dosadašnja iskustva pokazuju da su za šumsko ozelenjivanje primorskog


krša najbolje četinjače. Prvenstveno borovi. Od roda Pinus, za pošumljavanje


sjevernog i srednjeg primorskog područja najviše se uzimao crni bor. Ta se


vrsta bora prosječno dobro prilagođuje veoma raznovrsnim staništima, od


hladnije zone eumediterana i raznih položaja submediterana do zone primor


ske šume bukve i toplijih položaja areala jele-bukve. Makar razmjerno vrlo


polagano raste, zbog velike klijavosti sjemena, jednostavne proizvodnje sad


nica, male osjetljivosti kod manipulacije biljkama i sadnje te dobre ekološke


adaptivnosti, crni bor je bio gotovo standardna vrsta drveća za pošumljavanje


u pojedinim krajevima primorskog područja.


Razlog da je crni bor često bio najglavnija četinjača za osnivanje šum


skih kultura jest vjerojatno i taj što je on razmjerno mnogo autohtono ras


prostranjen na zapadnim obroncima Dinarida. Disjunktno je raširen u visin


skoj amplitudi širine oko 1000 m, kako to pokazuju ostaci ostataka nekadaš


njih borovih šuma. Paleobotanički, to su relikti iz prijašnjih geoloških doba.


Sjeme našeg crnog bora sabiralo se ne samo za domaće potrebe, nego se i


mnogo izvozilo, najviše u Austriju. Nalazišta crnog bora na sjevernom Vele


bitu A n i ć je svrstao u zajednicu Pinetum nigrae submediteraneum, nala


zište kod Grobničkog polja iznad Rijeke Horva t je uvrstio u zajednicu


Chamaebuxo-Pinetum croaticum, a sastojine dalmatinskog crnog bora (Pinus


nigra ssp. dalmatica) determinirane su, po Horvatiću , u fitocenoze Geni




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 69     <-- 69 -->        PDF

sto-Ericetum verticillatae pinetosum dalmaticae i Erico-Rosmarinetum pinetosum
dalmaticae. Jovančevi ć je opisao crnoborove sastojine otoka Korčule.


SI. 2. Sastojina brucijskog bora u fazi dovršnog sijeka i prirodnog obnavljanja.
Predjel Vrh kod Poreča u Istri.


Da bi se areal prirodne rasprostranjenosti crnog bora mogao jasnije pregledati,
radi orijentacije iznosimo, po podacima navedenih pisaca i naših orijentacijskih
ispitivanja, pokazatelje o značajnijim autohtonim sastojinama tog
bora po geografskim okolišima i približno po nadmorskim visinama.


Autohtone sastojine crnog bora na zapadnim obroncima Dinariđa


Područje
Okoliš Predjel


Nadm.
visina m


Rječina Grobničko polje Borija (Kilavac) 450
Vratnik Senjska draga Borovo, Borova glavica,
Rončevića dolci, Sijaset 400


S. Velebit Jurjevo
Ilijaševica, Borova draga i dr. 5—600
S. Velebit Jablanac Visibaba, Budimvrh,
700—1250
Plančice, Lisac i dr. i više


J.
Velebit Zadar-Starigrad Nacionalni park V. i M.
Paklenica
500—1000


Dinara Knin Surdup, Crni tavani 250—900
Dalm. Zagora Sinj-D, Muć Borovača 600
Biokovo Makarska Nevistine i dr.


500—700
Pelješac Orebić Sv. Ilija 60O—750


o. Brač Nerežišće Or´lovica, Borova glava 600—700
o. Hvar Plitve
Borovik
500


o.
Korčula Pupnat Progana, Idro, Prvodraža
lokva 450—550
15!




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Autohtoni crni bor je, dakle, rasprostranjen gotovo od mora do oko 1300
m n. v. U prosjeku, danas imamo najviše tih nalazišta od oko 400 do 700 m


n. v. Značajno je da se crni bor na svojim staništima uglavnom veoma malo
podmlađuje, a svuda veoma polagano raste i ne postizava velike debljine i,
pogotovo, visine. Na otoku Hvaru smo opazili da se poslije požara crnoborove
sastojine proširuje alepski bor.
Navedeni orijentacijski podaci o disjunktnom arealu autohtonih nalazišta
crnog bora dovoljan su pokazatelj o razlozima koji su iz bioekološkog i
sjemenarskog gledišta utjecali na odluke da se tom vrstom bora što više pošumljuje
u submediteranu. Ali, makar je crni bor, u odnosu na druge vrste
roda Pinus, veoma prilagodljiv različitim klimatskim i pedosferskim okolnostima,
na većini staništa, pogotovo u toplijoj zoni primorja, nedovoljno se razvija
i ima malen prirast. U eumediteranu i u gotovo čitavoj toplijoj zoni submediterana
crni bor nije ekonomičan za osnivanje kultura u bilo koju svrhu:
šumskoprivrednu, turističku ili drugu.


Crni bor može se racionalno upotrebljavati za pošumljavanje na najlošijim
i lošim staništima submediterana (ako je to potrebno), kao što su ova:
skeletna do veoma skeletoidna tla, predjeli veoma izloženi buri. Na bolja staništa,
pogotovo u eumediteranu i u klimatski i pedološki umjerenijoj zoni
submediterana, moraju se za pošumljavanja izabrati druge vrste drveća.


Rezultati pregleda i ispitivanja postojećih kultura četinjača pokazali su
da barem na boljim staništima submediterana i na mnogim staništima eubmediterana
može brucijski bor dati veće privredne uspjehe nego crni bor i
alepski bor. Takva postavka osniva se na komparativnim podacima o vitalnosti,
prirasnom potencijalu, otpornosti i kakvoći stabala na raznim staništima.


ZAKLJUČNE NAPOMENE


Na temelju opažanja, ispitivanja i nedovršenih istraživanja o izboru glavnih
vrsta drveća za potrebe šumske privrede, turističke i druge privrede, možemo,
zasad orijentacijski, zaključiti ovo: iz ekološkog i ekonomskog gledišta
mogu se za pošumljavanje izabrati ove glavne vrste roda Pinus:


a) u eumediteranskom području — alepski, primorski i brucijski bor,


b) u toplijoj zoni submediterana — brucijski bor,


c) u hladnijoj zoni submediterana — crni bor,


d) u vlažnijim tlima i uz obale voda (slatkih i slanih) — topole.


Ovo su grubi prosjeci. Dublji studij će pokazati da, kad se ulažu veća
sredstva za umjetno osnivanje sastojina, navedeni pokazatelji nisu dovoljni.
Potrebno je da se podrobnije ispitaju bioekološka svojstva pojedinih vrsta
drveća, pa i njihovih svojta i križanaca, i staništa na kojima za određene potrebe
šumarstva, turizma i poljoprivrede treba intenzivnijim postupkom osnivati
nove sastojine šumskog drveća.


152




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 71     <-- 71 -->        PDF

LITERATURA


A n i ć, M.: Crni bor na sjevernom Velebitu. Glasnik za šumske pokuse Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Zagrebu. 1957.
H o r v a t, I.: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Jugosl. akademija znanostiumjetnosti. Acta biologica II. Prirodoslovna istraživanja. 1962.


Horvatić , S.: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih
jedinica Hrvatskog primorja. Jugosl. akademija znanosti i umjetnosti. Acta biologica
IV. Prirodoslovna istraživanja. 1963.


Glubović, U. -Meštrović, S.: Turistička renta kao funkcija šumskih sastojina
uz Jadransko more i magistralu. Šumarski list, 1966.
Jovančević , M.: Prirodna nalazišta crnog bora (Pinus nigra ssp. dalmatica Vis.)
na otoku Korčuli. Narodni šumar, 1961.
Š a f a r, J.: Sjemenske baze crnog bora na području Hrvatske. Obavijesti Instituta
za šumar, i lovna istraživanja. Zagreb, 1959.
Š a f a r, J.: Problemi proizvodnosti kultura crnog bora u submediteranskoj zoni.
Šumarski list, 1962.


PROBLEMS OF AFFORESTATION OF THE LITTORAL KARST


Summary


In the afforestation of the Karst area are interested mainly the following three
Dranches of the economy: forestry, tourism and agriculture. The most important of
these is tourism, a fact testified by the author by the dala of the International
Union of Tourist Organizations and Europsan Commission for Forestry (FAO), and
especially by data on an excessive tourist exploitation and high tourist rent of
forests established on the coasts af the Adriatic sea.


On the basis of a historical review of the Karst afforestation and an analysis
of the ecologic and economic significance of the forest tree species, the author comes
in connexjpn with his previous studies to the preliminary conclusion that for afforestation
purposes the following principal species of the genus Pinus may be chosen:
a; in the eu-Mediterranean area P. halepensis, P. pinaster (maritima) and P. brutia,
b) in the warmer zone of the sub-Mediterranean area P. brutia, c) in the colder zone
of the sub-Mediterranean area P. nigra, d) in more humid soils and along the coast
bf fresh and salt waters the genus Populus.


Those are rough averages. When larger invesments are made for an artificial
establishment of forest stands, deeper, exhaustive investigations of the tree species
and their varieties and of individual sites are neccessary.