DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 61 <-- 61 --> PDF |
DK 634.0.114.67—01 VAŽNOST ISTRAŽIVANJA FAUNE U ŠUMSKOM TLU Ž. KOVACEVIC Kao što u poljoprivrednom tako još više u šumskom tlu dosada se nije posvećivala gotovo nikakva pažnja proučavanju i istraživanju zemljišne faune. Ukoliko su se vršila neka istraživanja, ona su se uglavnom odnosila na štetnike, i to najviše one, koji oštećuju vanjske dijelove drveća. O štetnicima u tlu vodila se izvjesna briga o onima u rasadnicima i mladim kulturama, ali o onima u šumskim sastojinama, osobito starijima, nije se vodilo računa, jer je tu vrlo rijetko dolazila do većeg izražaja šteta izazvana štetnicima koji žive u tlu. Sušenje drveća pripisivano je najviše pojavi štetnika kao što su gubar i slični štetnici u bjelogoričnim šumama, naročito hrastovim, te potkornjacima i još nekim štetnicima u crnogoričnim šumama. Manje je računa vođeno o posljedicama izvjesnih melioracija, kanalizacije, odvodnjavanja, cestogradnje i sličnih pothvata, koji dovode do promjene hidrotermičkog režima u tlu. Te promjene u izvjesnoj mjeri svakako ubrzavaju posljedice šteta koje čine različiti štetnici kad se masovno pojave. Jedna je od najobičnijih pojava sušenje stabala poslije napada gubara, koje često prati kao sekundarna pojava još i hrastova pepelnica. Takva sušenja u hrasticima kao i sušenja u crnogoričnim šumama srednje Evrope od strane gusjenica duvne (Lymantria monacha) i potkornjaka kao sekundarnih štetnika, poznata su unatrag nekoliko stoljeća. Ali o tim se pojavama ranije vodilo mnogo manje računa nego danas kad ima sve manje šumskih površina, a potreba drva postaje sve veća (mnogo više radi industrije nego kao ogrjev). Za razvoj biljnog pokrova posebno značenje ima biocenoza tla, i to ne samo za prirodne, već još više za kulturne biljne zajednice. U tlu živi velik broj biljnih i životinjskih organizama koji imaju kao biotički faktor najveće značenje za biološke procese, a napose za biološku aktivnost odnosno plodnost tla. Iako se ranije nije posvećivala veća pažnja biocenozi tla, izuzev mikroflore i gujavica, danas u svim zemljama sa razvijenom poljoprivredom i šumarstvom, radi se sve više na proučavanju zemljišne mikroflore, a još više na proučavanju faune tla. Kod proučavanja tla u novije vrijeme pretežu biološke metode istraživanja ekološke osnove tala, pa danas prevladava u nauci proučavanja zemljišta izraz pedobiologija , a ne kao do sada pedologija. Proučavanje zemlje sve se više veže uz proučavanje biocenoze tla. Razlike koje su poznate između pojedinih vrsta tala odražavaju se sve jasnije u razlikama sastava zemljišne biocenoze. Kod toga treba uzeti u obzir da su u sadanjim prilikama promjene biljnog pokrova podvrgnute ne samo u poljoprivredi već isto tako i u šumar 143 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 62 <-- 62 --> PDF |
stvu antropogenom utjecaju, što dovodi do promjena u hidrotermičkom režimu tla. To se opet odražava ne samo u razvoju biljnog pokrova već i u sastavu zemljišne biocenoze. Veliki broj stručnjaka biologa, agronoma i šumara posvetio je posebnu pažnju istraživanju zemljišne faune i flore. Istraživanja se vrše u dva pravca; jedni stručnjaci istražuju sastav zemljišne faune i flore po vrstama, a drugi nastoje da tim putem utvrde ulogu tih organizama u razvoju bioloških procesa u tlu. Ta su istraživanja toliko napredovala da se po sastavu zemljišnih beskralježnjaka želi utvrditi svojstva tla. Na bazi istraživanja zoocenoze tla postavlja se diagnostika tala (Giljarov 1965). U biocenozi tla najvažniju ulogu igraju životinjski organizmi, koji sačinjavaju zemljišnu faunu. Od tih organizama uglavnom dolaze u obzir kao aktivni činioci beskralježnjaci od kojih su najvažniji glistac i — Nema todes, gujavice — Lumbricidae, pa onda člankonošci — Arthropod a: grinje — Acarina, stonoge — Myriapoda, beskrilni kukci — skokunci — Collembola i larve dvokrilaca — Diptera i kornjaša — Coleoptera. Za određivanje biološke aktivnosti tla najvažnije su gujavice, a među člankonoscima grinje i skokunci. Zbog toga što su grinje i skokunci redovno u najvećem broju zastupljeni u tlu njih se danas sve više uzima kao glavne indikatore plodnosti tla. Navedene grupe životinjskih organizama u tlu predstavljaju grupu humifikatora, a vrlo mali broj poznat je kao štetnici (neki Nematodi i larve nekih kornjaša) i to pretežno samo u šumskim rasadnicima, dok inače u šumskom tlu treba ih ubrojiti među vrlo korisne zemljišne biofaktore. Potrebno je i interesantno naglasiti da u prosječno plodnom tlu trebaju na m2 biti zastupljeni: grinje i skokunci sa 20.000 primjeraka, a gujavice sa 50. To se uglavnom odnosi na šumsko tlo i prirodne livade, ali tu postoje i vrlo velika odstupanja, jer se radi o vrsti tla i biljnom pokrovu. Najveće razlike postoje između šume, prirodne livade i oranice, gdje je antropogeni utjecaj najjači. Najprirodniju biocenozu ima svakako prirodna šuma jednako na površini kao i u tlu. Ali kad iskrčimo šumu i odnosnu površinu pretvorimo u livadu ili oranicu, onda nastaju velike promjene kod površinske entomofaune, a do postepenih dolazi kod entomofaune tla kao i ostalih članova zemljišne faune. Razlike će biti vidljive u kvantitativnom i kvalitativnom sastavu faune tla, što će zavisiti o biotičkom elasticitetu pojedinih vrsta životinjskih organizama. Međutim utjecaj vanjskih faktora na sastav zemljišne faune pojedinih biotopa je uvijek slabiji kod zemljišne faune nego kod površinske. Na faunu tla ima svakako najjači utjecaj vlaga i temperatura, dok je vrsta tla faktor najvažniji za sastav zemljišne faune određenog biotopa. Promjena hidrotermičkog režim izaziva i promjene u sastavu faune tla. S obzirom na to što su stanovite grupe životinjskih organizama u tlu zastupljene u velikom broju i što su po svom kvalitativnom sastavu usko1 povezane sa vrstom i plodnošću tla, veliki broj stručnjaka, koji se bave proučavanjem faune tla, pripisuju sastavu te faune naročito značenje (Van der Drift, Franz H., Gisin, Giljarov, Höller-Land, Karg, Naglitsch, Tischler, Törne i dr.). Istraživanja zemljišne faune pokazala su da zemljišni beskralježnjaci mogu poslužiti kao indikator vrste tla, biološke aktivnosti i kao faktor formiranja 144 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 63 <-- 63 --> PDF |
zemljišnog profila. Osim toga sastav zemljišne faune može poslužiti kao indikator životnih uslova šumskog tla kao i promjena bioloških procesa u tlu U zemljišnoj fauni kao humifikatori najjače su zastupljeni nematodi, velike (Lumbricidae) i male gujavice (Enchytraeidae), grinje (Acarina) i skokunci (Collembola). Ove grupe organizama važne su za stvaranje humusa, fertilizaciju tla, aeraciju i prema tome i za sam sastav tla. Gujavice utječu na količinu dušika, a isto tako i pancirne grinje obogaćuju tlo dušikom, rastvaranjem organskih tvari u tlu grinje, skokunci kao i mnoge Nematode obogaćuju tlo fosfatima, nitratima, kalijem, magnezijem i drugim hranljivim mineralnim tvarima. Bez tih i sličnih životinjskih organizama ne bi se mogla provoditi izmjena tvari u tlu. U neplodnom je tlu broj tih organizama minimalan ili nikakav. U svakom šumskom tlu naći ćemo sve spomenute organizme u različitoj gustoći populacija, što zavisi u prvom redu o količini organskih tvari, koje služe kao hrana fauni tla. Svi se ti organizmi hrane u prvom redu biljnim i životinjskim otpacima, a ima među njima pored saprofaga detritofaga, koprofaga još i parazita i predatora, koji napadaju druge životinjske organizme u tlu. Kod nas se tek u najnovije vrijeme počeli neki stručnjaci baviti proučavanjem zemljišne faune u šumskom tlu (Stevanović, Tarman, Živadinović) proučavajući kvalitativni sastav te faune na pojedinim staništima, ali uloga faune tla u vezi sa plodnošću nalazi se tek u početku istraživanja. Međutim u poljoprivredi i u šumarstvu u današnjim je prilikama potrebno proučavati zemljišnu faunu u vezi sa biološkom aktivnošću tla. U našim šumama ne vrše se zasada zahvati kao što su različite agrotehničke mjere u poljoprivredi, ali ima i tu zahvata koji poremećuju hidrotermički režim, što može biti od presudnog značenja za razvoj šume, naročito onda, kada uz te promjene dođe do masovne pojave nekog štetnika. Golobrst drveća, ako pored primarnog štetnika prati pojava sekundarnog, nepovoljne klimatske prilike, osobito suša, može imati katastrofalan karakter osobito u onim. slučajevima, gdje je radi izvedene kanalizacije ili nekih melioracijskih radova došlo do sniženja nivoa podzemne vode, što može dovesti do slabijeg razvoja drveća, pa i do sušenja pogotovu ako je u sastojini došlo do oštećivanja ili brštenja lišća i zelenih dijelova biljaka. Međutim, u biološkim procesima, koji se zbivaju u tlu, može doći do poremećenja u izmjeni tvari vezanih sa promjenama u biocenozi tla. Stoga je potrebno u svim takvim slučajevima pristupiti biološkom istraživanju tla i ispitati sastav zemljišne faune, jer je ona najbolji indikator života u tlu, što se opet odražava u zdravstvenom stanju biljaka naročito drveća. S obzirom na to, što je na raznim mjestima u šumama došlo do sušenja većih razmjera, a uzroci te pojave nisu razjašnjeni, ukazala se potreba da se pristupi biološkoj analizi tla. Kod toga bi bilo najpotrebnije utvrditi kvantitativni i kvalitativni sastav zemljišne faune na ugroženim površinama. Prema gustoći populacija utvrdila bi se biološka aktivnost tla, što bi moglo biti od osnovnog značenja za sušenje stabala. Ako se utvrdi da je zastupljenost gujavica, skokunaca i grinja slaba, znači da u tlu nema dovoljno hranljivih elemenata, a to može biti jedan od glavnih razloga sušenja stabala. Kod toga je potrebno povesti računa i o kvaliteti sastava zemljišne faune, jer obično na |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 64 <-- 64 --> PDF |
lazimo u mršavim tlima druge vrste nego u bogatim humoznim. Razlike koje će se pokazati u sastavu faune u šumskoj stelji, površinskom sloju ili ferni i u horizontu A bit će dovoljne da se utvrdi biološka kvaliteta tla. Tu se može dogoditi da naiđemo na velike razlike između različitih vrsta tala i različitih šumskih sastojina, ali kvaliteta i sastav populacija faune tla bit će dovoljan indikator za kvalitetu odnosnog šumskog tla. Uspoređivanjem faune u uzorcima zemlje iz različitih šumskih sastojina, moći će se utvrditi kakve su se promjene zbile u tlu. Metoda istraživanja faune tla danas je već prilično usavršena, pa se nakon biološke analize stanovitog tla mogu sa priličnom sigurnošću utvrditi pozitivne i negativne karakteristike pojedinih vrsta tala, kao i eventualni uzroci sušenja stabala. ZAKLJUČAK Ovim člankom autor upozoruje na to da se u današnjim prilikama treba posvetiti pažnja biološkom proučavanju šumskog tla, jer različiti zahvati čovjeka dovode ne samo u vanjskoj strukturi pojedinih šumskih sastojina do većih i manjih promjena već se te promjene zbivaju i u šumskom tlu. Ako te promjene dovode do fizikalnih i bioloških promjena u tlu onda se to manifestira i u fiziološkoj kondiciji drveća. Utvrđivanje bioloških promjena u tlu možemo najsigurnije odrediti istraživanjem biocenoze tla, a naročito faune, koja je najsigurniji indikator biološkog stanja u tlu. Biocenoza, odnosno sastav zemljišne faune, odraz je biološke aktivnosti tla. |