DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 6     <-- 6 -->        PDF

pretežno dvogodišnjim sadnicama s približnim razmakom 2X2 m (oko 2500 do
3500 biljaka po ha), dok su u kulturi Točak posađene dobro razvijene 3—4 godišnje
sadnice sa razmakom sadnje 2X2 m.


B. Tla i edafske značajke kultura
1. Sistematsko pedološka pripadnost istraživanih tala
U našim krajevima ispod asocijacije Alnus glutinosa-Carex brizoides
Horv., na težim glinenim i glinasto-ilovastim sedimentima te na nešto lakšim
poplavnim terenima Save i pritoka ispod zajednice lužnjaka (Querco-genistetum
elatae Horv.) pojavljuje se prema Gračaninu (1951) šumsko-minerogeno
močvarno tlo.
Prema spomenutom autoru osnovni pedogenetski proces u razvoju ovog
tla kao i u razvoju minero-organogenog močvarnog tla je proces hidrogenizacije
uslovljen povremenim prekomjernim navlaživanjem tla površinskom stagnirajućom
vodom ili povremeno do trajno prekomjernim navlaživanjem tla
donjom vodom. Poslejdica hidrogenizacije je anaerobna humifikacija i humizacija
tla. S obzirom na plodnost ova tla pokazuju često znatnu potencijalnu
plodnost ako sadrže veliku količinu biljnih hraniva ali je njihova efektivna
plodnost redovno niska. Ovo u prvom redu poradi nepovoljnih fizikalnih svojstva
koja onemogućuju aeraciju tla a može se pojaviti i porast sadržaja nekih
fiziološki aktivnih tvari do granice toksiciteta u pojedinim slojevima tla. Proučavajući
melioraciono područje Kupe i Kupčine utvrdio je Pušić (1954) da su
na području šumsko gospodarske jedinice Draganićki Lugovi više od 80% površine
zastupljena netom opisana tla. Podataka o tlima na području Draganićkih
Lugova, i to onog dijela koji se nalazi pod kulturama američkog borovca,
nalazimo i u izvještaju Orlića (1965). Iz podataka u ovom izvještaju razabiremo
da prema Raczu i Vrankoviću tla u kulturi Karabno pripadaju grupi
pseudoglejnih tala čija je morfologija karakterizirana A-Bg građom profila,
ddk tla u kulturi Sušje pripadaju glejnom (zamočvarenom) tlu koje se nalazi
pod dvojnim utjecajem hidrogenizacije od gornje (oborinske) i podzemne vode.


Vlastitim proučavanjem morfološkog izgleda tala i načina vlaženja došli
smo do zaključka da se tla u proučavanim kulturama američkog borovca Sušje
i Karabno veoma razlikuju u pogledu vodnog režima i stratigrafije profila.
U godini promatranja oscilirala je donja voda u kulturi Sušje (ploha 1) od 204
do 63 cm dubine tla. Nadalje, stagnirala je ovdje površinska voda početkom
travnja u trajanju od 10 dana. U kulturi Karabno (ploha 3) nije utvrđena pojava
podzemne vode u profilu tla (0 do 250 cm).


Na osnovu naprijed izloženog u smislu nove klasifikacije tala Jugoslavije
(Neugebauer, Čirić, Filipovski, Škorić i Živković, 1963) te novih radova koji
se tiču klasifikacije tala u nizinskom području Save (Pušić i Škorić, 1966, i
Kovačević, Kalinić i Pavlić, 1967) i podataka o fiziografiji proučavanih tala
koje ovdje donosimo mogu se u sistematsko pedološkom pogledu tla u kulturi
Sušje, ploha 1 i 2 označiti kao minero-organogeno močvarno tlo, a tlo u kulturi
Karabno, ploha 3 kao pseudoglej nizinski recentno-reliktni.


2. Morfološke osobine tala
Sve tri pokusne plohe imaju jednak, i to ravan reljef. Mikroreljef pokazuje
samo slabije razvijena tanjurasta udubljenja veličine 50—150 cm i dubine
do 10 cm. Endomorfološke osobine tala u kulturama Sušje 1 i Sušje 2 veoma


88