DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pretežno dvogodišnjim sadnicama s približnim razmakom 2X2 m (oko 2500 do 3500 biljaka po ha), dok su u kulturi Točak posađene dobro razvijene 3—4 godišnje sadnice sa razmakom sadnje 2X2 m. B. Tla i edafske značajke kultura 1. Sistematsko pedološka pripadnost istraživanih tala U našim krajevima ispod asocijacije Alnus glutinosa-Carex brizoides Horv., na težim glinenim i glinasto-ilovastim sedimentima te na nešto lakšim poplavnim terenima Save i pritoka ispod zajednice lužnjaka (Querco-genistetum elatae Horv.) pojavljuje se prema Gračaninu (1951) šumsko-minerogeno močvarno tlo. Prema spomenutom autoru osnovni pedogenetski proces u razvoju ovog tla kao i u razvoju minero-organogenog močvarnog tla je proces hidrogenizacije uslovljen povremenim prekomjernim navlaživanjem tla površinskom stagnirajućom vodom ili povremeno do trajno prekomjernim navlaživanjem tla donjom vodom. Poslejdica hidrogenizacije je anaerobna humifikacija i humizacija tla. S obzirom na plodnost ova tla pokazuju često znatnu potencijalnu plodnost ako sadrže veliku količinu biljnih hraniva ali je njihova efektivna plodnost redovno niska. Ovo u prvom redu poradi nepovoljnih fizikalnih svojstva koja onemogućuju aeraciju tla a može se pojaviti i porast sadržaja nekih fiziološki aktivnih tvari do granice toksiciteta u pojedinim slojevima tla. Proučavajući melioraciono područje Kupe i Kupčine utvrdio je Pušić (1954) da su na području šumsko gospodarske jedinice Draganićki Lugovi više od 80% površine zastupljena netom opisana tla. Podataka o tlima na području Draganićkih Lugova, i to onog dijela koji se nalazi pod kulturama američkog borovca, nalazimo i u izvještaju Orlića (1965). Iz podataka u ovom izvještaju razabiremo da prema Raczu i Vrankoviću tla u kulturi Karabno pripadaju grupi pseudoglejnih tala čija je morfologija karakterizirana A-Bg građom profila, ddk tla u kulturi Sušje pripadaju glejnom (zamočvarenom) tlu koje se nalazi pod dvojnim utjecajem hidrogenizacije od gornje (oborinske) i podzemne vode. Vlastitim proučavanjem morfološkog izgleda tala i načina vlaženja došli smo do zaključka da se tla u proučavanim kulturama američkog borovca Sušje i Karabno veoma razlikuju u pogledu vodnog režima i stratigrafije profila. U godini promatranja oscilirala je donja voda u kulturi Sušje (ploha 1) od 204 do 63 cm dubine tla. Nadalje, stagnirala je ovdje površinska voda početkom travnja u trajanju od 10 dana. U kulturi Karabno (ploha 3) nije utvrđena pojava podzemne vode u profilu tla (0 do 250 cm). Na osnovu naprijed izloženog u smislu nove klasifikacije tala Jugoslavije (Neugebauer, Čirić, Filipovski, Škorić i Živković, 1963) te novih radova koji se tiču klasifikacije tala u nizinskom području Save (Pušić i Škorić, 1966, i Kovačević, Kalinić i Pavlić, 1967) i podataka o fiziografiji proučavanih tala koje ovdje donosimo mogu se u sistematsko pedološkom pogledu tla u kulturi Sušje, ploha 1 i 2 označiti kao minero-organogeno močvarno tlo, a tlo u kulturi Karabno, ploha 3 kao pseudoglej nizinski recentno-reliktni. 2. Morfološke osobine tala Sve tri pokusne plohe imaju jednak, i to ravan reljef. Mikroreljef pokazuje samo slabije razvijena tanjurasta udubljenja veličine 50—150 cm i dubine do 10 cm. Endomorfološke osobine tala u kulturama Sušje 1 i Sušje 2 veoma 88 |