DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 47 <-- 47 --> PDF |
na manje, karakteristične dijelove sastojina; ipak se klimatski utjecaji ne smiju ispustiti iz vida. Klima je doprinijela svoj dio pojavi ugibanja hrastova i to: — sušne godine oslabile su vitalitet sastojina; — topli i sušni proljetni mjeseci stvorili su povoljne okolnosti za prenamnožavanje defolijatora; — topli ljetni mjeseci pogodovali su pojavi i širenju pepelnice; — kasni mraz razara u mnogim šumama lišće drveća, što je jednako djelovanju defolijacije. Kako i u budućnosti možemo očekivati topla i suha proljeća (kao god. 1961) te kasne mrazeve postoji i dalje mogućnost, da za ugibanje hrastova nastupe povoljne klimatske prilike. 3. Iz analize geomorfoloških, pedoloških i hidroloških uvjeta proizlazi, da se ugibanje hrastova pojavljuje kod svih terenskih oblika (visoravni, proplanci, nizine, široki ili uski hrptovi brda). Ono se ipak pojavljivalo sa osobitim intenzitetom, na onim položajima, gdje su se mogle zapaziti u većem opsegu nepovoljne pedološke prilike, kao na pr. u dubokim ravnicama, niskim i zatvorenim depresijama, gdje se pojavio treset i zaslanjenje. Hrast kitnjak ugiba osobito na širokim razvodima, na podzolnim tlima sa jakim pseudoglejem; na zasjenjenim stranama i na tlima sa laganom teksturom mogla se bolest zapaziti samo rijetko i u manjoj mjeri. Ugibanje hrastova pojavilo se većinom na genetskim tipovima tla, gdje rastu hrastove šume, prvenstveno na tlima glinenasto-ilovaste do ilovaste teksture, gdje se unutarnjom drenažom kao i vanjskom odvodnjom zakasnilo. Tla terasa, visoravni i široka razvoda sa visokim sadržajem na glini sadrže gotovo 3 mjeseca u godini, od 15. jula do 15. oktobra, manje biljkama potrebne vode. U nekim godinama padne sadržaj vode za 1—7% ispod koeficijenta uvenuća što ovisi od pedoklimatskih prilika. U nekim područjima masovnog ugibanja hrastova kao na pr. u ravnici na zapadu i sjeverozapadu Transilvanije, na naplavljenim zemljištima i terasama Som e s-a i M u r e s-a, na visoravnima i terasama Subkarpata, te manjim naplavinama Olt a i Vlasi a dolazi povremeno do opetovane poplave šumskih tala. Ova pojava nastupa intenzivnije u ravnici S o m e s-a. U većini slučajeva uzrok poplavi i zamočvarenju su gornji glineni slojevi tla koji leže u dubini od 25—75 cm, te ne propuštaju lokalne oborine, kao i depresijama slične plitke ili manje nagnute terenske forme, koje su neprikladne za otjecanje vode. Iako voda temeljnica u većini šuma leži dosta blizu površine, ipak nastaju poplave koje uzrokuje nadolazak voda ili vode temeljnice — samo na malim površinama i u rijetkim slučajevima. Prolazne i opetovane poplave radikalno mijenjaju vegetaciju trava i bilja, vremenom degradiraju tlo i smanjuju njegovu trofiju podzoliranjem, stvaranjem pseudogleja i drugim anaerobiotičkim pojavama, što zajedno sa defolijacijom koja izazivlje fiziološko oslabljenje pridonosi ugibanju hrastova. Okolnost, da kod identičnih pedoloških i sastojinskih prilika istovremeno postoje šumske površine sa pojavama oboljenja pored drugih zdravih — dokazuje, da između geomorfoloških pedoloških i hidroloških okolnosti sa jedne strane i ugibanja hrastova sa druge strane ne postoji nikakova neposredna |