DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 33 <-- 33 --> PDF |
pilo podrobnijem proučavanju duglazije kao vrste brzog rasta, a u cilju podmirenja deficitarnosti četinara, čija drvna masa ima mnogo odličnih kvaliteta za tehnološku preradu. Ta su proučavanja u Evropi započeta na naučnoj osnovi tek pre desetak godina. Od inicijatora je i Italija, koja je u Torinu osno- Sl. 2. Rastilište u rasadniku Orno Brdo, kod Pećske Banje, gde su pikirane sadnice potpuno promrzle u toku zime 1963/64. vala Nacionalni institut za drvo, gde se proučava gajenje četinara brzog rasta. Tom prilikom prof. Giacomo Piccarol o je izjavio ,da od uvezene drvne mase iz inostranstva 85% predstavljaju sortimenti četinara, pa je jasno da će deficit u odnosu na potrebe porasti vrlo brzo, jer se nacionalne zalihe smanjuju (10). I u SSSR se posle rata duglaziji poklanja velika pažnja jer drvo duglazije ima veliku vrednost (3). Samo nešto kasnije i u Jugoslaviji osniva se naučna ustanova za proučavanje četinara brzog rasta, u Jastrebarskom kod Zagreba. Rad sa duglazijom u Zavodu za šumarstvo Peć, u saradnji sa Institutom za četinjače u Jastrebarskom, započet je u proleće 1960. godine na dva načina: a) Setvom semena u oglednom rasadniku Brežanik kod Peći, od semena poreklom iz Oregona (SAD), koje je dobijeno u maloj količini, jer se tada seme duglazije dobijalo samo distribucijom iz centra za semenarstvo u Ljubljani. b) Pikiranjem-rasađivanjem jednogodišnjih sadnica, kupljenih iz šumskog rasadnika Ribnica kod Kraljeva, i na Avali kod Beograda. Kupljene sadnicesejanci duglazije rasađene su (pikirane) na tri lokacije: Brežanik kod Peći, Crnuša kod Kosovske Mitrovice i u dvorištu Zavoda za šumarstvo u Peći. |