DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1968 str. 33     <-- 33 -->        PDF

pilo podrobnijem proučavanju duglazije kao vrste brzog rasta, a u cilju podmirenja
deficitarnosti četinara, čija drvna masa ima mnogo odličnih kvaliteta
za tehnološku preradu. Ta su proučavanja u Evropi započeta na naučnoj osnovi
tek pre desetak godina. Od inicijatora je i Italija, koja je u Torinu osno-


Sl. 2. Rastilište u rasadniku Orno Brdo, kod Pećske Banje, gde su pikirane sadnice
potpuno promrzle u toku zime 1963/64.


vala Nacionalni institut za drvo, gde se proučava gajenje četinara brzog rasta.
Tom prilikom prof. Giacomo Piccarol o je izjavio ,da od uvezene drvne
mase iz inostranstva 85% predstavljaju sortimenti četinara, pa je jasno da
će deficit u odnosu na potrebe porasti vrlo brzo, jer se nacionalne zalihe smanjuju
(10). I u SSSR se posle rata duglaziji poklanja velika pažnja jer drvo duglazije
ima veliku vrednost (3).


Samo nešto kasnije i u Jugoslaviji osniva se naučna ustanova za proučavanje
četinara brzog rasta, u Jastrebarskom kod Zagreba.


Rad sa duglazijom u Zavodu za šumarstvo Peć, u saradnji sa Institutom
za četinjače u Jastrebarskom, započet je u proleće 1960. godine na dva načina:


a) Setvom semena u oglednom rasadniku Brežanik kod Peći, od semena
poreklom iz Oregona (SAD), koje je dobijeno u maloj količini, jer se tada seme
duglazije dobijalo samo distribucijom iz centra za semenarstvo u Ljubljani.


b) Pikiranjem-rasađivanjem jednogodišnjih sadnica, kupljenih iz šumskog
rasadnika Ribnica kod Kraljeva, i na Avali kod Beograda. Kupljene sadnicesejanci
duglazije rasađene su (pikirane) na tri lokacije: Brežanik kod Peći,
Crnuša kod Kosovske Mitrovice i u dvorištu Zavoda za šumarstvo u Peći.