DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 85     <-- 85 -->        PDF

je to važno u lovištima visokog lova —
lovištma jelena i divljih svinja. Razlozi:


— dosadanšja naša i strana iskustva, gdje
je ova grana privrede napredna, nepobitno
to dokazuje i potvrđuje. Uprava je u ovom
slučaju najbolja, najefikasnija, najnaprednija
i najjeftinija.
— Lovišta na visoku divljač su skupa,
jer zahtijevaju velike troškove za održavanje,
unapređenje i naknadu za štete drugim
privrednim granama: poljoprivredi i
šumarstvu u šumi ili okolini, Ikoje se izdaje
ili u vidu preventive (zaštite — čuvanja,
ograđivanja kultura i plantaža) ili
za asanaciju troškova za uspostavljanje
normalnog stanja biocenoze.
— Odvojene lovne organizacije u našim
uslovima u lovištima za visoku divljač posle
II svetskog rata nisu postigle one uspehe
za koje su bile organizovane radi
unapređenja lovstva, niti su ostvarile ciljeve
jedne napredne privredne grane, a
pored toga znatno su skuplje; što se tiče
kadrova nisu ostvarile stručniju upravu,
već se oslanjaju na priučena lica sa slabim
stručnim i ostalim opštim kvalifikacijama.
Uprava lovišta treba da je što ´bliže objekta
sa kojim gazduje, u blizini samog
lovišta. Razlozi:


— Glomazni administrativni aparat daleko
od lovišta birokratizira samu upravu
a stvarnu radnu jedinicu svodi na poslušnu
grupu; samoupravljanje postaje samo izvršni
organ bez ikakvih samoupravljačkih
funkcija.
— Pored navedenog glomazni administrativni
aparat daleko od objekta sa kojim
gazduje nesrazmerno poskupljuje upravu.
— U centralama, koje imaju određene
funkcije treba da su samo najnužnija lica
radi veze sa višim organom za reprezentativna
lovišta.
— Privredna lovišta, kao i šume, treba
da imaju potpune i sve organe samoupravljanja
u smislu važećih zakonskih propisa.
7.
Iz kataloga Međunarodne izložbe Jugoslavenskog
odelenja vdiljivo je, da se među
imenima lovaca nalaze i imena uzgajivača
jelenske divljači, koji su na ovoj izložbi
dobili medalje za lovačke trofeje odstreljenih
jelena, i to: zlatne, srebrne i brončane.
Sledeće trofeje su lovaca uzgajivača:
br. 68, br. 83, tor. 102, tor. 116, br. 119, tor.
129, 136, 142, 161, 164, 177, 180, 183, 214,
224, 235 i 238.
Smatram da je to jedna osnovna greška
i smetnja za pravilno unapređenje lovstva,
jer strastan lovac — strelac gübi osnovnu
polugu svoje objektivnosti u oilju stvaranja
šampiona, pošto postaje pretendent za tu
trofeju.


Kao eklatantan primjer navodim jednog
primernog lovca, Šaler Kolmana, koji je
do 1938. godine bio upravnik Šumske uprave
i lovišta Tikveš na državnom dobru
Belje, čije koncepcije i rad stvorile su i
uslove za uzgoj sadašnjeg svetskog šampiona
(vidi Ünnepnapok: Gröf Sečenji Zigmond,
1965, Budimpešta). On je u svojoj
dugotrajnoj lovačkoj karijeri odstrelio


2.800 komada jelenske divljači, ali ni jednog
lovnog jelena sa trofejnim rogovljem.
Isti lovac je imao trofeje, ali samo razne
abnormalne rogove, »razbojnike«, jelene u
opadanju i škart.
Da bi pojedine kapitalce za vreme rike
sačuvao od tada na glasu čuvenih krivolovaca
iz Aljmaša, Bačkog Monoštora i Belog
Brđa.vodio je sa svojim ljudima čitave
bitke sa tim krivolovcima. Isti lovni stručnjak
koji je bio sedma generacija čuvene
familije lovaca, nije mogao ni da zamisli
da se odstreli rasplodni bik ili jelen budućnosti.


Zaključak


Lovište u Baranji — Beljsko lovište je
ranije i sada glavno lovište za jelensku
divljač u SFRJ. Baranja je bila i ostala
prirodni centar i uzgajalište Podunavskog
jelena sa osnovnim rezervatom — užim rezervatom
u Tikvešu, a u taj uži rezervat
spadaju sve šume od Kazuka (pristanište
Kazuk na Dunavu na desnoj obali) do ušća
Drave u Dunav, odnosno do reke Drave.


Čuvajući taj osnovni rasadnik jelenske
divljači, sačuvaće se i osnovni soj i fond
te plemenite divljači. Ovo lovište je najveće
površinski, brojno najjače i najkvalitetnije.


Ostala lovišta u Podunavlju su pre II
svetskog rata bila periferna i sva jelenska
divljač imala je pravac kretanja — migracije
od severa i juga prema centru užeg
rezervata u Tikvešu.


Izgradnjom nasipa Siga—Kazuk u Bačkoj
(na levoj obali Dunava) životni uslovi kako
biljnog tako i životinjskog sveta su izmenjeni
bitno u tim šumama. Ti novi uslovi
nalažu, da se posebno i odvojeno svestrano
proučava život i uslovi života na levoj a
posebno na desnoj obali Dunava.


To je baš i omogućeno i ekonomski stručno,
a i politički, a i lako sprovodljavo na
bazi slobodnog razvoja savremene proizvodnje
i zdrave stručne utakmice u interesu
unapređenja proizvodnje, kako to načela
privredne reforme nalažu.


Što se tiče naučnog rada na unapređenju
i proučavanju života Podunavskog jelena
centar tog naučnog rada treba da se nalazi
u užem rezervatu, ali da deluje na bazi


83