DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 72 <-- 72 --> PDF |
ga je sprovođenje tehničke reforme logički namijenilo tehničkoj inteligenciji na području tehnologije, nastave i nauke. Druga veoma složena faza društvene i privredne reforme u koju ulazimo, tražit će od nas potpuno opravdano maksimalnu aktivnost na virio sirotom prostoru. To je faza koja zahtijeva dublje analize pojava i zbivanja, izučavanje tendencija te poduzimanja konkretnih mjera. To je faza u kojoj će se svi faktori društva morati angažirati (pa tako i naši članovi) na objašnjavanju, da bez rješenja akumuliranih problema prethodne faze ne možemo dalje naprijed. Ne možemo i dalje gomilati zalihe, ne osjećajući puls tržišta, ne možemo i dalje dijeliti ono što nismo efektuirali. Ne možemo dalje bez dobre informiranosti, savremene organizacije i najneposrednije široke sarađnje sa naučnim institucijama, foez dugoročnog programa, bez plana i dogovora, jer sloboda tržišta je objektivno ograničena ekonomskim zakonitostima. Privredne organizacije moraju postati organizatori terci jalnog sektora, jer je on kao komplementaran proizvodnji svojim povratnim djelovanjem utječe na razvoj materijalne proizvodnje. Morat ćemo se boriti protiv nezainteresiranosti privrede za razvoj i sudbinu društvenih službi kao i protiv izoliranosti i autarhizma društvenih službi, jer povezanost privrede i društvenih službi je u obostranom interesu. Pitanje zapošljavanja, ne satno naših kolega već općenito otvaranje novih radnih mjesta je krupno društveno-cikonomsko pitanje i taj će problem dugoročno biti prisutan. Sadašnja situacija rezultat je nasljeđa. Reforma je viškove radne snage učinila evidentnima. Pošto sredstva za proširenu reprodukciju prelaze stalno i postepeno sve više od države na radne organizacije, one time postaju i osnovni nosioci zapošljavanja. A modernizacija i nova tehnologija (kao dugoročni zadatak reforme traži stalno prestrukturiranje kadrovskog sastava radnih organizacija, jer kadrovska osnova privrede je najpresudniji faktor ekonomskog uspješnog razvoja. Modernizacija i unapređenje tehnologije je stalan i sistematski proces koji se naročito ubrzano vrši u već razvijenim zemljama. Zaostajati u tome na ionako nižoj startnoj osnovi, ne ići tu ubrzanim intenzitetom, značilo bi sigurno ispadanje iz međunarodne podjele rada. Osnovni dugoročni zadaci ove faze reforme jesu rekonstrukcija i modernizacija privrede, te udruživanje i samoorganiziranje privrede. U tim procesima svatko treba da preuzme i ponese svoj maksimalni stepen odgovornosti. A mi inženjeri i teh ničari saglasno stepenu obrazovanja i u- loge u tehnologiji i samoupravljanju — mi naročito. Osim odgovornosti i uloge u tehničkoj revoluciji naša je odgovorna uloga u daljnjem razvoju samoupravljanja. Menadžerska i tehnokratska shvatanja koja nosimo u sebi svijesno ili podsvjesno, kao sastavni dio tehničkog obrazovanja moraju nestati kao stil rada, jer je to nespojivo i jer je u suprotnosti sa samoupravljanjem. Naše mjere i akcije moraju biti izrađene sa, a ne bez kolektiva, sa a ne bez naših najbližih suradnika u sprovođenju tehničke reforme. U analizi proteklih obustava rada trebali bismo potražiti — nije li taj naš, podsvjesno ili nesvjesno prisutan tehnoikratski način mišljenja pored ostalog pridonio tome, da kolektiv nije razumio neke akcije u toku, jer mu ih nije nitko rastumačio i jer ga nitko nije pozvao na suradnju. Naiša uloga u funkcioniranju i daljnjem razvijanju samoupravljanja postaje vrlo delikatna. Otvorila se u punoj svojoj žestini nova faza u samoupravljanju, gdje proizvođač počinje borbu za vlastiti interes, gdje se pojavljuje u svom pravom ekonomskom i društvenom obliku. Sukobljavaju se interesi unutar kolektiva, između neposrednih proizvođača i uprave, te tehničkih kadrova. Unapređivanjem tehnologije i funkcioniranjem raspodjele prema radu, otvara se neminovno drugi proces viška radne snage, bolje reći njene zamjene, jer ovaj dio taj proces uslijed nedovoljne obrazovanosti ili nedovoljnog zalaganja nemože da prati. Inženjeri i tehničari morat će istom pažnjom i brigom koju posvećuju tehničkoj racionalizaciji, da prate i da se bore i za adekvatnu kadrovsku strukturu. Da završim — u razmatranju specifičnih problema sa aspekta reforme inženjeri i tehničari imaju koliko delikatan, toliko odgovoran zadatak provođenja tehničke reforme u okvirima samoupravnih odnosa, a da bi to mogli uspješno da rade, treba u sebi da spoje u jednu novu konkretnu ličnost tehničko obrazovanje i društvenu aktivnost. Kako se osposobiti za tako odgovorno djelovanje u sve složenijim uslovima? Da li svaki pojedinac u specifičnim uslovima svega radnog kolektiva rnože sam sebe u tom smislu izgrađivati i kojim tempom mijenjati stil rada, način mišljenja i ucpće cjelokupnu svoju ličnost u jedan novi, viši kvalitet. Mislim da ćete se složiti, da samo kroz aktivan rad J, široko djelovanje naših or ganizacij-a SITH-a mogu naši članovi do biti one temeljne kvalitete, usvojiti one principe, na koje se kasnije nadograđuju |