DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 71     <-- 71 -->        PDF

(3)cuMi9ene aija&tl


VI REDOVNA SKUPŠTINA
SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA
HRVATSKE


Skupština je održana dne 4. studena 1967.
u dvorani Saveza u Berislavićevoj 6, koja
je jedva mogla da primi brojne priiutne
delegate sa cijelog područja Republike.
Kao posebno svečan trenutak možemo zabilježiti
izbor dr Vladimira Njegovan a
za počasnog člana Saveza. Profesor Njegovan
je društveno aktivan već 55 godina
(od 1912. g.) i posebno zaslužan za osnivanje
Tehničke Visoke škole u Zagrebu,
sadašnjeg Tehničkog fakulteta. Osim u ovom
slučaju, skupština je odala priznanje
još dvadesetorici inženjera i tehničara za
njihov rad u stručnim društvima i u struci,
a među njima i ovim našim članovima:


za počasnog Slana Saveza IT Hrvatske


izabrani su drugovi:


Ante Lovrić, dipl. ing. šumarstva, di


rektor Instituta u Jastreibarsikcm


Dragan Tonković, dipl. ing. šumarstva,


direktor »Spačve« Vinkovci.


za zaslužnog člana Saveza IT Hrvatske


izabrani su drugovi:


Josip Petarnel, dipl. ing. šumarstva,


Poslovno udruženje vodnih zajednica


Hrvatske, Zagreb


Vladimir Špoljarić, dopl. ing. šumar


stva, šum. inspektor SI. Brod.


Ovim je izborom ponovno dato priznanje
našim članovima a time i radu naših stručnih
društava i radu našeg Saveza.


Iz rada Skupštine donosimo ovdje govor
predsjednika Saveza IT Hrvatske, druga
Borisa Bakrača a iza toga zaključke skupštine.


INŽINJERI I TEHNIČARI —
ODGOVORNI NOSIOCI TEHNIČKE
REFORME


Uloga, mjesto i daljnja izgradnja organizacija
inženjera i tehničara u skladu sa
razvojem našeg društva, postala je standardna
tema naših sastanaka. I to je pravilno.
Standardni jedino niisu uslovi i okviri
u kojima radimo te ciljevi kojima
težimo, jer se oni .stalno mijenjaju prema
krajnjem cilju koga si je društvo postavilo
za svoj daljnji razvoj. Izvršavajući
zadatke sadašnjeg trenutka maksimalno i
optimalno, stvaramo istovremeno solidnu
bazu za naš budući rad. U kojoj se to
situaciji naše organizacije i naši članovi
nalaze, kako izvršavaju svoje zadatke i
kako opravdavaju povjerenje radnih ljudi


u tehničku inteligenciju, može se vidjeti
kroz analizu koja pokazuje dokle smo stigli
i kakve smio rezultate postigli u provođenju
privredne i društvene reforme.


Prva faza reforme je pri kraju. Vidljivi
rezultati su većinom pozitivni. U primijenjenim
uslovima privređivanja koje je reforma
inaugurirala, većina radnih organizacija
se je »uklopila« koristeći relativno
visoke rezerve (jer neki neugodni instrumenti
su kasno stupili na snagu), rješavajući
se suviška radne snage i koristeći
se u raspodjeli ikoji put i onim sredstvima,
koja nisu bila zarađena. Uklapali smo
se u reformu iskorišćujući one pozitivne
instrumente koji su narn momentano´ konvenirali
i braneći se istodobno da primijenimo
one neugodne. Time smo njihovu
primjenu samo odgodili a njihove
efekte akumulirali.


U drugu fazu reforme ulazimo, pošto
smo iscijedili rezerve sa kojima je privreda
raspolagala, noseći u svijesti prilično
ostataka etatističkog načina mišljenja.


Kako smo se mi inženjeri i tehničari ponašali
u tom periodu? Uglavnom identično,
uz časne iznimke, kao i ostale kategorije
u kolektivu. U borbi za uklapanje pod
svaku d´jeniu potpomagali smo i mi dnevne
kratkoročne interese kolektiva, učestvovali
smo u povećanju produktivnosti smanjenima
radne snage ali na staroj tehnološkoj
osnovi. Relativno malo bilo je dugoročnih
poteza, kvalitativnih promjena u tehnologiji.
Isto tako bilo je relativno malo šireg
poveziiva-nja sa naučnim institucijama, fakultetima,
srodnim ili komplementarnim
organizacijama.


Naša društvena uloga tehničkog suradnika
u akcijama komune isto je tako slabo
dolazila do izražaja ili barem ne u većom
opsegu. Nije bilo ni jače povezanosti
sa društveno-političkom organizacijom, nismo
se dovoljno angažirali da bi uplivali
na obrazovanje i svojih budućih kolega i
svojih suradnika, radnika u kolektivima.
Malo smo se borili za prihvat novih kadrova,
za kvalitetno prestrukturiranje organizacija
u kojima radimo i zato naše
organizacije SITH-a u pravilu nemaju mlađih
članova jer se i ne bave njihovim životnim
problemima. Da ne nabrajam dulje;
ocjena našeg rada dala bi se formulirati
ukratko: iskorištavali smo stare šablonizirane
forme rada, zatvorili smo se
u okvire naše formalne organizacije a nismo
ispunili širok manevarski pirostor ko


69




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 72     <-- 72 -->        PDF

ga je sprovođenje tehničke reforme logički
namijenilo tehničkoj inteligenciji na
području tehnologije, nastave i nauke.


Druga veoma složena faza društvene i
privredne reforme u koju ulazimo, tražit
će od nas potpuno opravdano maksimalnu
aktivnost na virio sirotom prostoru. To je
faza koja zahtijeva dublje analize pojava
i zbivanja, izučavanje tendencija te poduzimanja
konkretnih mjera. To je faza
u kojoj će se svi faktori društva morati
angažirati (pa tako i naši članovi) na objašnjavanju,
da bez rješenja akumuliranih
problema prethodne faze ne možemo dalje
naprijed. Ne možemo i dalje gomilati zalihe,
ne osjećajući puls tržišta, ne možemo
i dalje dijeliti ono što nismo efektuirali.
Ne možemo dalje bez dobre informiranosti,
savremene organizacije i najneposrednije
široke sarađnje sa naučnim


institucijama, foez dugoročnog programa,
bez plana i dogovora, jer sloboda tržišta
je objektivno ograničena ekonomskim zakonitostima.
Privredne organizacije moraju
postati organizatori terci jalnog sektora,
jer je on kao komplementaran proizvodnji
svojim povratnim djelovanjem utječe
na razvoj materijalne proizvodnje. Morat
ćemo se boriti protiv nezainteresiranosti
privrede za razvoj i sudbinu društvenih
službi kao i protiv izoliranosti i autarhizma
društvenih službi, jer povezanost
privrede i društvenih službi je u obostranom
interesu.


Pitanje zapošljavanja, ne satno naših kolega
već općenito otvaranje novih radnih
mjesta je krupno društveno-cikonomsko pitanje
i taj će problem dugoročno biti prisutan.
Sadašnja situacija rezultat je nasljeđa.
Reforma je viškove radne snage
učinila evidentnima. Pošto sredstva za proširenu
reprodukciju prelaze stalno i postepeno
sve više od države na radne organizacije,
one time postaju i osnovni nosioci
zapošljavanja. A modernizacija i nova
tehnologija (kao dugoročni zadatak reforme
traži stalno prestrukturiranje kadrovskog
sastava radnih organizacija, jer
kadrovska osnova privrede je najpresudniji
faktor ekonomskog uspješnog razvoja.
Modernizacija i unapređenje tehnologije je
stalan i sistematski proces koji se naročito
ubrzano vrši u već razvijenim zemljama.
Zaostajati u tome na ionako nižoj
startnoj osnovi, ne ići tu ubrzanim intenzitetom,
značilo bi sigurno ispadanje iz
međunarodne podjele rada.


Osnovni dugoročni zadaci ove faze reforme
jesu rekonstrukcija i modernizacija
privrede, te udruživanje i samoorganiziranje
privrede. U tim procesima svatko treba
da preuzme i ponese svoj maksimalni
stepen odgovornosti. A mi inženjeri i teh


ničari saglasno stepenu obrazovanja i u-
loge u tehnologiji i samoupravljanju — mi
naročito. Osim odgovornosti i uloge u tehničkoj
revoluciji naša je odgovorna uloga
u daljnjem razvoju samoupravljanja. Menadžerska
i tehnokratska shvatanja koja
nosimo u sebi svijesno ili podsvjesno, kao
sastavni dio tehničkog obrazovanja moraju
nestati kao stil rada, jer je to nespojivo
i jer je u suprotnosti sa samoupravljanjem.
Naše mjere i akcije moraju biti izrađene
sa, a ne bez kolektiva, sa a ne bez
naših najbližih suradnika u sprovođenju
tehničke reforme. U analizi proteklih obustava
rada trebali bismo potražiti — nije
li taj naš, podsvjesno ili nesvjesno prisutan
tehnoikratski način mišljenja pored ostalog
pridonio tome, da kolektiv nije razumio
neke akcije u toku, jer mu ih nije
nitko rastumačio i jer ga nitko nije pozvao
na suradnju.


Naiša uloga u funkcioniranju i daljnjem
razvijanju samoupravljanja postaje vrlo
delikatna. Otvorila se u punoj svojoj žestini
nova faza u samoupravljanju, gdje
proizvođač počinje borbu za vlastiti interes,
gdje se pojavljuje u svom pravom
ekonomskom i društvenom obliku. Sukobljavaju
se interesi unutar kolektiva, između
neposrednih proizvođača i uprave,
te tehničkih kadrova. Unapređivanjem tehnologije
i funkcioniranjem raspodjele prema
radu, otvara se neminovno drugi proces
viška radne snage, bolje reći njene
zamjene, jer ovaj dio taj proces uslijed
nedovoljne obrazovanosti ili nedovoljnog
zalaganja nemože da prati. Inženjeri i tehničari
morat će istom pažnjom i brigom
koju posvećuju tehničkoj racionalizaciji,
da prate i da se bore i za adekvatnu kadrovsku
strukturu.


Da završim — u razmatranju specifičnih
problema sa aspekta reforme inženjeri
i tehničari imaju koliko delikatan, toliko
odgovoran zadatak provođenja tehničke
reforme u okvirima samoupravnih odnosa,
a da bi to mogli uspješno da rade, treba
u sebi da spoje u jednu novu konkretnu
ličnost tehničko obrazovanje i društvenu
aktivnost.


Kako se osposobiti za tako odgovorno
djelovanje u sve složenijim uslovima? Da
li svaki pojedinac u specifičnim uslovima
svega radnog kolektiva rnože sam sebe u
tom smislu izgrađivati i kojim tempom
mijenjati stil rada, način mišljenja i ucpće
cjelokupnu svoju ličnost u jedan novi,
viši kvalitet.


Mislim da ćete se složiti, da samo kroz


aktivan rad J, široko djelovanje naših or


ganizacij-a SITH-a mogu naši članovi do


biti one temeljne kvalitete, usvojiti one


principe, na koje se kasnije nadograđuju




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 73     <-- 73 -->        PDF

specifičnosti njegovog- radnog mjesta i njegovog
radnog kolektiva. Vraćamo se natrag
na standardnu temu »uloga, mjesto i
daljnja izgradnja organizacija SITH-a«.
Većinu osnovnih problema dali smo vam u
obavijesti za saziv Skupštine krajem lipnja
1967. godine. Sve te tačke morat ćemo
danas detaljnije pretresti i vidjeti ima
li i novih momenata.


Potrebi da naša organizacija bude što
elastičnija i što šira, treba dodati, da ona
mora da ostvari što tješnju povezanost sa
svim faktorima društva, svim društvenopolitičkim
organizacijama, naročito sa organima
samoupravljanja u radnim organizacijama.


Problemima, koji stoje pred nama, a koje
smo naveli kao skupštinske teze ja nemam
šta dodati, no vjerujem, da ćete vi
koji dolazite sa terena, iz naših osnovnih
organizacija ne samo razraditi te zadatke
nego iznijeti i neke nove. Naša Skupština
treba da donese takve zaključke o organizaciji
i metodu rada, koji će biti adekvatni
složenosti faze društvene reforme
koja je pred nama, koji će biti dokaz da
su inženjeri i tehničari potpuno svjesni
svoje odgovornosti za naš daljnji tehnički,
a time i ekonomski i društveni razvoj.


ZAKLJUČCI
VI redovne Skupštine Saveza inženjera
i tehničara Hrvatske


Na temelju izvještaja Predsjedništva, referata
— »Inženjeri i tehničari — nosioci
tehničke reforme« — kao i diskusija delegata,
Skupština Saveza inženjera i tehničara
Hrvatske održana 4. studenog 1967. u
Zagrebu donosi slijedeće


Zaključke


U razdoblju između V i VI redovne skupštine
Saveza inženjera i tehničara Hrvatske
naša Zajednica stupila je u novu etapu
društvenog i privrednog razvoja, koji
bi se mogao okarakterizirati energičnim
provođenjem prelaza sa ekstenzivnog na
intenzivno privređivanje, daljnjim razvojem
i afirmacijom samoupravljanja na
svim područjima privredne i društvene
djelatnosti, sa ciljem da istakne našeg radnog
čovjeka u središte svih zbivanja na
putu potpunog oslobođenja rada. No prije
toga treba da se svladaju prepreke koje
stoje na putu društvu, da postigne u svome
razvoju novi kvalitet u području produikcionih
odnosa proizvodnje i raspodjele.
Na progresivnom pravcu razvoja i izgradnje
socijalizma, reforma označuje završetak
jedne i početak nove faze u kojoj
su osnovni i dugoročni zadaci rekonstruk


cija i modernizacija privrede, te njeno
udruživanje i samoorganiziranje.


II


Sagledavajući ulogu i odgovornost inženjera
i tehničara u navedenim privrednim
i društvenim kretanjima, SITH-e konstatira,
da je kao cjelina koja okuplja veliki
broj inženjera i tehničara naše Republike,
u dosadašnjem radu razvio veoma
korisnu stručnu i društvenu aktivnost, ali
je u narednom periodu u vezi sa zadacima
privredne i društvene reforme potrebno
još više angažirati snage, naročito
na onome dijelu aktivnosti u kojoj inženjeri
i tehničari predstavljaju onaj faktor
koji treba da krči put naučno-tehničkoj
revoluciji. Modernizacija privrede, njena
rekonstrukcija i nova tehnologija neki su
od dugoročnih zadataka reforme koji zahtijevaju
stalno prestrukturiranje kadrovskog
sastava radnih organizacija jer je kadrovska
osnova najznačajniji faktor koji
garantira uspješni ekonomski i društveni
razvoj. Polazeći od niže startne osnove na
kojoj se nalazi naša privreda danas, inžnjeri
i tehničari u procesu modernizacije
i unapređenja tehnologije moraju ići ubrzanim
tempom, jer bi svako zaostajanje
značilo ispadanje iz međunarodne podjele
rađa.


III


Ovim osnovnim zadacima moraju biti
podređene i organizacijske forme koje unutar
Saveza okupljaju inženjere i tehničare.
Radi lakšeg okupljanja članstva one
moraju biti što je moguće više elastične
i prilagoditi se konkretnim uslovima. Na
prvo mjesto dolazi raid i aktivnost bez obzira
da li se ona odvijala u stručnim ili
općim društvima, stručnim podružnicama
pri lokalnim društvima, specijaliziranim
komitetima, odborima ili sekcijama, komisijama
ili društvima pri poduzećima. Treba
naglasiti, da se organizacije inženjera
i tehničara moraju formirati svagdje, gdje
za to postoje uslovi i gdje je stvaranje
organizacije u skladu sa potrebama društva
i interesima inženjera i tehničara. Pri
tome treba nastojati, da se organizacije
formiraju na takav način, da se što bolje
mogu uklopiti u sistem samoupravnog
Društva.


IV


Uloga inženjera i tehničara u funkcioniranju
i daljnjem razvijanju samoupravnog
sistema predstavlja odgovoran i delikatan
zadatak organizacija i pojedinaca.
U fazi privrednog sukobljavanja interesa
proizvođača unutar nekih kolektiva, te
uprave i tehničkih kadrova, nameću se




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 74     <-- 74 -->        PDF

tehničkoj inteligenciji ne samo stručnotehnički
već i društveno-politički zadaci.
Tehnička reforma kao dio privredne reforme
u dijelu koji se odnosi na modernizaciju
i modernu tehnologiju može dovesti
do konfromtiranja ovih interesa u
početnoj fazi, no vrlo brzo, naročito u
konačnoj fazi, pokazat će se da su identični
interesi svih radnih ljudi u kolektivu.
Inženjeri i tehničari moraju istom brigom
koju posvećuju tehničkoj racionalizaciji,
modernizaciji i naučnoj organizaciji
rada, da se bore i za adekvatnu kadrovsku
strukturu ne gubeći pri tome iz vida i
brigu o čovjeku kao jedan od bitnih atributa
socijalističkog društva.


V


SITH treba voditi brigu o sadržaju obrazovanja
tehničkih kadrova, njihovom zapošljavanju
i prihvatu u radnim organizacijama,
postavljanju na odgovarajuća radna
mjesta, stručnom usavršavanju i svim
ostalim pitanjima koja suštinski interesiraju
inženjere i tehničare. Treba se više
angažirati na pitanjima sadržaja i oblika
tehničkog obrazovanja na srednjim
tehničkim školauna, utjecati na ujednačenje
nastavnih programa i stvaranje racionalnih
kapaciteta tih škola. Isto tako treba
učvrstiti postojeće veze sa fakultetima
i Sveučilištem u vezi oblika i sadržaja visokoškolskog
obrazovanja. Potrebno je šire
otvoriti vrata naših organizacija studentima
odgovarajućih struka i omogućiti
im prisustvovanje stručnim raspravama,
te ih informirati o djelatnosti naše organizacije.
Informacije o problemima i aktivnostima
studenata odgovarajuće struke
treba objavljivati u publikacijama stručnih
saveza. Osobitu pažnju treba posvetiti
tehničkim fakultetima, kojima treba sugerirati
rješenja tako, da bi nastava u tim
školama odražavala aktuelna stremljenja
tehničkog napretka kod nas i u svijetu.


VI


Brzi napredak nauke i tehnike obavezuje
sve inženjere i tehničare, da prate napredak
tehničkih nauka i suvremenu tehnologiju.
Permanentno stručno informiranje
i usavršavanje može se ostvariti stalnim
kontaktom naših stručnih Saveza sa
tehničkim fakultetima i visokim školama.
Realizacija ove suradnje puteni kraćih ili
duljih seminara za usavršavanje ili povremenih
specijaliziranih predavanja od nepobitne
je koristi kako za diplomirane
stručnjake tako i za kvalitet nastave na
visokim školama i fakultetima.


VII
SITH treba da se javno deklarira a stručni
savezi i organizacijski pripreme da


preuzmu niz stručnih poslova, koji su u
interesu članstva i cijele društvene zajednice.
Mislimo ovdje na stručne ispite, revizije
tehničkih elaborata, pomoć inspekcijskim
službama, izradu regulativa i tehničkih
propisa, kontrolu kvalitete proizvodnje
itd. Prenosom tih poslova na organizacije
SITH osigurala bi se zato i potrebna
financijska sredstva.


VIII


Dalnja značajna promjena u metodama
našeg rada trebala bi se sastojati u čvrstom
organizacijskom povezivanju sa faktorima
društva:


— sa Privrednom komorom — naše organizacije
mogu razmotriti projekte organizacijskih
i ekonomskih zahvata njenih
organa i svojim stavovima utjecati na poboljšanje
tehničke kvalitete tih zahvata.
— sa Sindikatom — kroz brigu o svom
članstvu, njegovim životnim problemima i
daljnjem tehničkom napredovanju. Za obavljanje
te funkcije treba razmotriti mogućnost
ustupanja jednog dijela članarine,
koju naši članovi plaćaju sindikatu.
— sa Socijalističkim savezom — u svim
društvenim kretanjima tehnička inteligencija
u privredi, obrazovanju i naučnom radu
ima značajnu ulogu, koja je danas još
više potencirana potrebom bržeg sprovođenja
privredne i društvene reforme.
— Najtješnja veza treba da bude sa organima
zajednice u komuni, gdje organizacija
SITH treba da postane njihov stalni
suradnik, stalna verifikacija svih tehničkih
zahvata u komuni.
— Suradnja sa Savezom ekonomista i
njegovim društvima, te aktivima kao i sa
drugim odgovarajućim stručnim i naučnim
organizacijama. Organizacije SITH mogu
da odigraju značajnu ulogu kod unapređenja
tehničke kulture, stalnom suradnjom s
Narodnom tehnikom i njenim organizacijama,
zatim sa Savezom pronalazača, Društvom
za širenje naučnih saznanja »Nikola
Tesla« itd.
IX


Naše organizacije, a naročito stručni savezi
treba da razvijaju oblike udruživanja,
koji će omogućiti obrađivanje tematike
iz užih specijaliziranih oblasti i povezivanje
sa međunarodnim specijaliziranim
organizacijama.


Svaki naš stručnjak treba istovremeno
da bude i aktivni društveno-ipolitički radnik,
informiran o svim društvenim i političkim
kretanjima, te aktivan u organima
samoupravljanja — samoupravljač sa najvišom
tehničkom razinom. U specifičnim