DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 71 <-- 71 --> PDF |
(3)cuMi9ene aija&tl VI REDOVNA SKUPŠTINA SAVEZA INŽENJERA I TEHNIČARA HRVATSKE Skupština je održana dne 4. studena 1967. u dvorani Saveza u Berislavićevoj 6, koja je jedva mogla da primi brojne priiutne delegate sa cijelog područja Republike. Kao posebno svečan trenutak možemo zabilježiti izbor dr Vladimira Njegovan a za počasnog člana Saveza. Profesor Njegovan je društveno aktivan već 55 godina (od 1912. g.) i posebno zaslužan za osnivanje Tehničke Visoke škole u Zagrebu, sadašnjeg Tehničkog fakulteta. Osim u ovom slučaju, skupština je odala priznanje još dvadesetorici inženjera i tehničara za njihov rad u stručnim društvima i u struci, a među njima i ovim našim članovima: za počasnog Slana Saveza IT Hrvatske izabrani su drugovi: Ante Lovrić, dipl. ing. šumarstva, di rektor Instituta u Jastreibarsikcm Dragan Tonković, dipl. ing. šumarstva, direktor »Spačve« Vinkovci. za zaslužnog člana Saveza IT Hrvatske izabrani su drugovi: Josip Petarnel, dipl. ing. šumarstva, Poslovno udruženje vodnih zajednica Hrvatske, Zagreb Vladimir Špoljarić, dopl. ing. šumar stva, šum. inspektor SI. Brod. Ovim je izborom ponovno dato priznanje našim članovima a time i radu naših stručnih društava i radu našeg Saveza. Iz rada Skupštine donosimo ovdje govor predsjednika Saveza IT Hrvatske, druga Borisa Bakrača a iza toga zaključke skupštine. INŽINJERI I TEHNIČARI — ODGOVORNI NOSIOCI TEHNIČKE REFORME Uloga, mjesto i daljnja izgradnja organizacija inženjera i tehničara u skladu sa razvojem našeg društva, postala je standardna tema naših sastanaka. I to je pravilno. Standardni jedino niisu uslovi i okviri u kojima radimo te ciljevi kojima težimo, jer se oni .stalno mijenjaju prema krajnjem cilju koga si je društvo postavilo za svoj daljnji razvoj. Izvršavajući zadatke sadašnjeg trenutka maksimalno i optimalno, stvaramo istovremeno solidnu bazu za naš budući rad. U kojoj se to situaciji naše organizacije i naši članovi nalaze, kako izvršavaju svoje zadatke i kako opravdavaju povjerenje radnih ljudi u tehničku inteligenciju, može se vidjeti kroz analizu koja pokazuje dokle smo stigli i kakve smio rezultate postigli u provođenju privredne i društvene reforme. Prva faza reforme je pri kraju. Vidljivi rezultati su većinom pozitivni. U primijenjenim uslovima privređivanja koje je reforma inaugurirala, većina radnih organizacija se je »uklopila« koristeći relativno visoke rezerve (jer neki neugodni instrumenti su kasno stupili na snagu), rješavajući se suviška radne snage i koristeći se u raspodjeli ikoji put i onim sredstvima, koja nisu bila zarađena. Uklapali smo se u reformu iskorišćujući one pozitivne instrumente koji su narn momentano´ konvenirali i braneći se istodobno da primijenimo one neugodne. Time smo njihovu primjenu samo odgodili a njihove efekte akumulirali. U drugu fazu reforme ulazimo, pošto smo iscijedili rezerve sa kojima je privreda raspolagala, noseći u svijesti prilično ostataka etatističkog načina mišljenja. Kako smo se mi inženjeri i tehničari ponašali u tom periodu? Uglavnom identično, uz časne iznimke, kao i ostale kategorije u kolektivu. U borbi za uklapanje pod svaku d´jeniu potpomagali smo i mi dnevne kratkoročne interese kolektiva, učestvovali smo u povećanju produktivnosti smanjenima radne snage ali na staroj tehnološkoj osnovi. Relativno malo bilo je dugoročnih poteza, kvalitativnih promjena u tehnologiji. Isto tako bilo je relativno malo šireg poveziiva-nja sa naučnim institucijama, fakultetima, srodnim ili komplementarnim organizacijama. Naša društvena uloga tehničkog suradnika u akcijama komune isto je tako slabo dolazila do izražaja ili barem ne u većom opsegu. Nije bilo ni jače povezanosti sa društveno-političkom organizacijom, nismo se dovoljno angažirali da bi uplivali na obrazovanje i svojih budućih kolega i svojih suradnika, radnika u kolektivima. Malo smo se borili za prihvat novih kadrova, za kvalitetno prestrukturiranje organizacija u kojima radimo i zato naše organizacije SITH-a u pravilu nemaju mlađih članova jer se i ne bave njihovim životnim problemima. Da ne nabrajam dulje; ocjena našeg rada dala bi se formulirati ukratko: iskorištavali smo stare šablonizirane forme rada, zatvorili smo se u okvire naše formalne organizacije a nismo ispunili širok manevarski pirostor ko 69 |