DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 69     <-- 69 -->        PDF

polen belog bora može delimično klijati na sobnoj temperaturi od 15° C. Mamaev
(11) je vršio komparativna istraživanja. Naime, on je polen belog bora
pose jao da klija na sobnoj temperaturi i u termostatu na temperaturi od 29—
30° C. Kod njega je na kraju šestog dana (koliko je trajao ogled) bolje proklijao
polen na sobnoj temperaturi, gde je temperatura varirala od 15 (noću) do
25° (danju).


Mi smo proučavanju klijanja molike prišli isključivo na sobnoj temperaturi,
gde se ona kolebala između 15—25° C. I pored toga što su polenova zrna
u toku prva dva dana klijala znatno sporije (u prošeku oko 25% od ukupne
količine), na kraju ogleda procenat proklijalih polenovih zrnaca je sasvim zadovoljavajući.


Toplotni faktor ima direktnu vezu sa brzinom klijanja polena. Tako, povećanje
toplotnog gradijenta od 15—20°, a zatim i do 25" C, svakog puta je stimulirao
povećanje energije klijanja polena. Na osnovu ovoga može se pretpostaviti
da u prirodnim uslovima polen molike znatno brže klija u podnevnim
časovima i nešto kasnije, jer je temperatura u tim časovima veća i kao rezultat
toga ženski i muški cvetovi više se otvaraju.


Dalja istraživanja treba da se vrše komparativno, to jest da se ogledi postave
istovremeno i na sobnoj — promjenljivoj temperaturi, kao i na stalnoj
temperaturi — u termostatu, pa i napolju, kako bi se sa sigurnošću moglo utvrditi
u kojim slučajevima polen molike bolje klija.


Što se tiče uticja svetla na proces rašćenja polenovih cevi, još nije u potpunosti
jasna njegova uloga, te iz tih razloga ovom pitanju treba pokloniti posebnu
pažnju.


3. Polen molike, a to je slučaj i kod većine drugog šumskog drveća, počinje
klijati veoma brzo. Ako se radi sa zdravim polenom i u povoljnim okolnostima
»in vitro«, još u prvim časovima on apsorbuje vodu iz rastvora i počinje bubriti.
Prema podacima Mamaeva (11) u termostatu već kroz 24 časa od početka
ogleda, u prošeku bubri i klija oko 2/3 zrnaca, a od te količine 1/3 formira
polenovu cev. Ovo se uveličavanje produžava i u toku drugog dana, a nakon
toga klijanje počinje opadati. Na promenljivoj — sobnoj — temperaturi
klijanje ide znatno sporije, i ako to uporedimo sa literaturnim podacima koji se
odnose za tok klijanja u termostatu — na stalnoj temperaturi — ovo zakašnjenje
je u zaostatku za oko dan-dva. Energija klijanja u našim ogledima, osim
manjih izuzetaka, najveća je u toku drugog i trećeg dana, jer u tom periodu
najveći deo polenovih zrnaca formiraju polenovu cev. Klijanje se polena produžava
i četvrtog, petog pa i šestog dana od sejanja polena, samo sa znatno umanjenim
tempom.
ZAKLJUČAK


Prilikom ispitivanja klijanja polena Pinus peuce »in vitro« na promjenljivoj
— sobnoj — temperaturi utvrdili smo sledeće:


1. Sveže sakupljeni polen Pinus peuce najbolje klija na 3´%. 25%, 20% i
1%-om rastvoru glikoze + 2%-om rastvoru agara.
Skoro iste rezultate (osim neznatne razlike) dobili smo i prilikom upotrebe
samo rastvora glikoze. U tom slučaju najbolje rezultate dale su ove koncentracije:
25%, 10%, 3% i 5%-ni rastvor glikoze.