DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 68     <-- 68 -->        PDF

prvo svestrano ocene uslovi pod kojima određena vrsta klija, a tek posle toga
da se odabere metod koji najbolje odgovara za dotičnu vrstu. Dosta istraživača
koji su radili sa polenom četinarskih vrsta drveća, nisu obraćali dovoljnu pažnju
na izbor temperaturnog režima, režim svetlosti i vlažnosti, izboru najpogodnijeg
rastvora za klijanje itsl.


1. O pitanju izbora naj podesni j eg rastvora za klijanje različiti autori za
različite vrste roda Pinus preporučuju i različite vrste podloga i koncentracija
za klijanje polena. Tako, Aljbenski (1) za klijanje polena Pinus silvestris preporučuje
20—30",u-ni rastvor saharoze, kome je pridodato 1",o-ni rastvor agara.
Makov-Dotarinov (6) preporučuju kao najbolju podlogu za klijanje polena Pinus
silvestris 10", o-ni rastvor saharoze + 0.75%-ni rastvor agara, a može se
upotrebiti i čista destilirana voda. Jablokov (7) smatra da za razne vrste roda
Pmus treba upotrebiti različite koncentracije rastvora saharoze, jer svaka vrsta
iziskuje različite uslove. Lehotsky (10) je polen Pinus ponderosa. Pinus silvestris
i Pinus atrobus a stavio aa klija na 0.1—0.01´´´o-nom rastvoru peroksida
(1.13—0.11 gr. H2O2 na 1 1 vode) i dobio dobre rezultate. Upotrebljavajući isključivo
rastvor glikoze, za klijanje polena Pinus silvestris, Mamaev (11) je
dobio rezultate i do 83%. Nekrasova (12) za klijanje polena belog bora preporučuje
30% rastvor saharoze + 2%-ni rastvor agara. Chira (16) je kao najpodesniji
rastvor za klijanje polena Pinus edulis utvrdio 1´% agar + 2%-ni
rastvor saharoze i 0.01", 0 borne kiseline. Istini za volju treba istaći da su svi
navedeni autori radili sa drugim vrstama iz roda Pinus, ali ni kod jednog nismo
sreli konkretne podatke o molici.
Nemajući nikakva iskustva sa klijanjem polena molike, mi smo isprobali
klijanje polena na podlozi glikoze u koncentraciji 1´%, 3%, 5%, 10" 0, 15%,
20%) i 25% na specijalnim udubljenim staklima, i na visećoj kapljici i vlažnoj
sredini; zatim iste koncentracije glikoze sa dodatkom svakoj od navedenih
koncentracija 2% agara — isto tako u specijalnim udubljenim staklima, i iste
koncentracije kao i u II ogledu, samo su umestO´ specijalnih udubljenih stakala
bile upotrebi jene Petri-šolje.


Polen molike najbolje je klijao u drugom ogledu (glikoza + agar), a najpodesnije
koncentracije bile su 3%, 25%, 20% i 10%-ni rastvor glikoze +
2%-ni agar. Skoro identične rezultate dobili smo i prilikom upotrebe samo
rastvora glikoze, i to pri 25%, 10%, 3´% i 5% rastvoru glikoze. Najslabiji rezultati
dobiveni su u slučajevima kada smo umesto specijalnih udubljenih stakala
upotrebili Petri-šolje. Naravno, započete oglede treba nadalje produžiti
i proširiti. Pored pomenutih rastvora i koncentracija, vrlo korisno´ bi bilo da
se upotrebe i različite koncentracije saharoze, riboze, galaktoze, riboze, arbitoze,
fruktoze, a da se kao stimulansi uz njih dodaju manje doze agara, borne
kiseline, nikotinske kiseline, giberalina i si.. Na osnovu literaturnih podataka
može se pretpostaviti da će neke od navedenih kombinacija stimulirati klijanje
polena molike u većem procentu.


2. Jedan od osnovnih faktora sredine koji stimulira klijanje polena, nesumnjivo
jeste toplotni faktor. Većina autora [Duffild (5), Dakov-Dobrinov (6),
Worslley (3, 4), Kantor-Pospišil (8), Kotelova-Ljubarskaja (9), Lehotsky (10),
Pjatnickij (13), Pospišil (14) i Chira (16)], preporučuju da će polen različitih
borova najbolje klijati na nepromenljivoj temperaturi — u termostatu — na
temperaturi koja se kreće između 25—30°. Chira (16) za polen Pinus edulis
preporučuje kao optimalnu temperaturu 20° C. Nekrasova (12) je utvrdila da