DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 68 <-- 68 --> PDF |
prvo svestrano ocene uslovi pod kojima određena vrsta klija, a tek posle toga da se odabere metod koji najbolje odgovara za dotičnu vrstu. Dosta istraživača koji su radili sa polenom četinarskih vrsta drveća, nisu obraćali dovoljnu pažnju na izbor temperaturnog režima, režim svetlosti i vlažnosti, izboru najpogodnijeg rastvora za klijanje itsl. 1. O pitanju izbora naj podesni j eg rastvora za klijanje različiti autori za različite vrste roda Pinus preporučuju i različite vrste podloga i koncentracija za klijanje polena. Tako, Aljbenski (1) za klijanje polena Pinus silvestris preporučuje 20—30",u-ni rastvor saharoze, kome je pridodato 1",o-ni rastvor agara. Makov-Dotarinov (6) preporučuju kao najbolju podlogu za klijanje polena Pinus silvestris 10", o-ni rastvor saharoze + 0.75%-ni rastvor agara, a može se upotrebiti i čista destilirana voda. Jablokov (7) smatra da za razne vrste roda Pmus treba upotrebiti različite koncentracije rastvora saharoze, jer svaka vrsta iziskuje različite uslove. Lehotsky (10) je polen Pinus ponderosa. Pinus silvestris i Pinus atrobus a stavio aa klija na 0.1—0.01´´´o-nom rastvoru peroksida (1.13—0.11 gr. H2O2 na 1 1 vode) i dobio dobre rezultate. Upotrebljavajući isključivo rastvor glikoze, za klijanje polena Pinus silvestris, Mamaev (11) je dobio rezultate i do 83%. Nekrasova (12) za klijanje polena belog bora preporučuje 30% rastvor saharoze + 2%-ni rastvor agara. Chira (16) je kao najpodesniji rastvor za klijanje polena Pinus edulis utvrdio 1´% agar + 2%-ni rastvor saharoze i 0.01", 0 borne kiseline. Istini za volju treba istaći da su svi navedeni autori radili sa drugim vrstama iz roda Pinus, ali ni kod jednog nismo sreli konkretne podatke o molici. Nemajući nikakva iskustva sa klijanjem polena molike, mi smo isprobali klijanje polena na podlozi glikoze u koncentraciji 1´%, 3%, 5%, 10" 0, 15%, 20%) i 25% na specijalnim udubljenim staklima, i na visećoj kapljici i vlažnoj sredini; zatim iste koncentracije glikoze sa dodatkom svakoj od navedenih koncentracija 2% agara — isto tako u specijalnim udubljenim staklima, i iste koncentracije kao i u II ogledu, samo su umestO´ specijalnih udubljenih stakala bile upotrebi jene Petri-šolje. Polen molike najbolje je klijao u drugom ogledu (glikoza + agar), a najpodesnije koncentracije bile su 3%, 25%, 20% i 10%-ni rastvor glikoze + 2%-ni agar. Skoro identične rezultate dobili smo i prilikom upotrebe samo rastvora glikoze, i to pri 25%, 10%, 3´% i 5% rastvoru glikoze. Najslabiji rezultati dobiveni su u slučajevima kada smo umesto specijalnih udubljenih stakala upotrebili Petri-šolje. Naravno, započete oglede treba nadalje produžiti i proširiti. Pored pomenutih rastvora i koncentracija, vrlo korisno´ bi bilo da se upotrebe i različite koncentracije saharoze, riboze, galaktoze, riboze, arbitoze, fruktoze, a da se kao stimulansi uz njih dodaju manje doze agara, borne kiseline, nikotinske kiseline, giberalina i si.. Na osnovu literaturnih podataka može se pretpostaviti da će neke od navedenih kombinacija stimulirati klijanje polena molike u većem procentu. 2. Jedan od osnovnih faktora sredine koji stimulira klijanje polena, nesumnjivo jeste toplotni faktor. Većina autora [Duffild (5), Dakov-Dobrinov (6), Worslley (3, 4), Kantor-Pospišil (8), Kotelova-Ljubarskaja (9), Lehotsky (10), Pjatnickij (13), Pospišil (14) i Chira (16)], preporučuju da će polen različitih borova najbolje klijati na nepromenljivoj temperaturi — u termostatu — na temperaturi koja se kreće između 25—30°. Chira (16) za polen Pinus edulis preporučuje kao optimalnu temperaturu 20° C. Nekrasova (12) je utvrdila da |