DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Konačno i kod definitivnog sastava (čistopis) uređajnog elaborata, koji se izrađuje — prostorno uzevši — daleko od šumskog objekta, pokazat će se aerosnimak kao odlično pomagalo. Uvid u optički stereomodel vraća taksatora na lice mjesta i doziva mu u svijest potrebne, a zaboravljene, detalje. Kod određivanja drvnih masa ne možemo (odnosno izuzetno) očekivati — bar za evropske prilike — direktnu pomoć za utvrđivanje onako pouzdanih elemenata drvnih masa sastojina kako ih daju dendrometrijske metode, ali indirektne koristi su i tu očite. Aerosnimci pomažu za racionalnije i svrsishodnije terenske dendrometrijske izmjere i to na slijedeći način. Taksator će uz pomoć aerosnimaka — i to prema danim okolnostima gdje se tako može i treba raditi — moći odrediti one sastojine, koje će se morati podvrći potpunom klupiranju (npr. heterogene, nejednolične sastojine). Za ostale sastojine — ili bar za većinu tih sastojina — taksator će moći odlučiti o tome da li je moguće određivanje drvnih masa statističkim metodama (pruge, krugovi ili slični uzorci) ili će biti dovoljna okularna procjena masa ili će se te metode kombinirati sa metodom potpunog klupiranja (dvoslojne sastojine). Drvna masa pričuvnih stabala može se odrediti na taj način da se u stereomodelu izbroje ta (dobro uočljiva) stabla, da se terestrički odredi prosječna masa takvih stabala te množenjem sa brojem stabala dobije drvna masa pričuvaka. Često se dapače unutar jednog revira neki tipovi sastojina (po svom bonitetu staništa, starosti i načinu gospodarenja) ponavljaju, pa su komparabilni i po dendrometrijskim elementima. U takvom slučaju je i podatak dobiven egzaktnim metodama na »kazalnim« sastojinama prenosiv na te druge, po navedenim parametrima slične, sastojine i to one, koje su pomoću aerosnimaka pronađene kao slične. Za ovaj slučaj (i to kod ekstenzivnih izmjera ili za mlađe ili srednjedobne teško pristupačne sastojine) potrebno je za ovakav postupak po analogiji dovoljno iskustvo, poznavanje lokalnih ekoloških uvjeta i sigurnost u fotointerpretaciji, koja dolazi kroz stalnu primjenu aerosnimaka. Značajno područje primjene fotogrametrije u šumarstvu nalazi se u domeni tipoloških istraživanja odnosno kartiranja šumskih staništa pojedinih regija. Naravno i ovdje će biti potrebna racionalna kombinacija fotointerpretacije i terestričkog rada već i prije kartiranja za koje će onda aerosnimci imati odlučujuću ulogu. U području kartiranja šumski h staništ a aerosnimak već u početku daje istraživaču povoljan uvid za veće regije kako u geomorfološkom, geološkom, opće topografskom (distribucija kultiviranog zemljišta, naselja, pute vi, vodotoci) tako i vegetacijskom pogledu. Prvo, grubo raščlanjivanje staništa po spomenutim elementima, te uz pomoć lokalnih orografskih elemenata (ekspozicija, inklinacija, nadmorska visina) moći će iskusni stručnjak obaviti uz pomoć aerosnimaka još i prije izlaska na teren. Kod tog prethodnog raščlanjivanja može uočljivi vegetacijski pokrov i njegovo stanje (stupanj i način sklopljenosti, visinski uzrast, krošnje i si.) dati mogućnosti za razlikovanje vlažnijih staništa, mineralnim sastojcima bogata tla, pa nadalje suha, zamočvarena, devastirana staništa itd., premda samo tlo pod takvim sastojinama neće biti direktno uočljivo. Za formiranje daljih zaključaka bit će i kod ovih radova potrebno izvršiti istraživanja na terenu. Aerosnimak je tipologu ukazao na razlike, koje se moraju terenskim radom i obilaskom dokazati. |