DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Istraživanjem nasljednosti visina bavili su se još i slijedeći genetičari: Callaha m 1961. godine kod P. ponderosa, To da 1958. godine kod Cryptomeria japonica i Pinus silvestris, Wrigh t 1963. godine kod Pinus silvestris, Burton V. Barnes 1962. godine kod Pinus strobus, C. Ehrenberg kod Pinus silvestris i drugi. Za populaciju Lipovljani izračunali smo nasljednost od 6,5%. Regresioni koeficijent bi iznosi u tom slučaju bi = 0,03274. Koeficijent korelacije r = 0,15 i on je visoko signifikantan (t = 3,1135**). Greška regresionog koeficijenta bila je = 0,010461, te je regresioni koeficijent bi > 2,58 X 0,010461 = 0,026989**, pa je prema tome signifikantan na razini od 1´%. Regresioni pravci su grafički prikazani na grafikonu 2. Izračunata nasljednost za populaciju Bakovci iznosi 7%. Vrijednost regresionog koeficijenta bi = 0,0337, koeficijenta korelacije r = 0,16. Greška regresionog koeficijenta je = 0,018599. U ovom slučaju nam koeficijent regresije ni koeficijent korelacije nisu bili signifikantni: bi < 1,96 X 0,018599 = 0,036268, t (za r) = 1,7598. Regresioni pravci su prikazani na grafikonu 2. Razlog za ovako nisku nasljednost visina koju smo dobili za populaciju Lipovljani i Bakovci treba tražiti u činjenici što su mali razmaci sadnje uvjetovali vrlo oštru kompeticiju. Kako je vrba heliofilna vrsta, to individuum koji jednom zaostane u visinskom prirašćivanju, bez obzira na svoj genotip, nije više bio u mogućnosti da postigne visinu koja bi ga dostojno reprezentirala. Nasljednost samo po sebi ništa nam ne kaže. No, na temelju nasljednosti, postotka populacije koja je korištena kao roditelj, selekcionog diferencijala te standardne devijacije populacije za koju smo računali stupanj nasljednosti određenog svojstva, možemo izračunati genetsku dobit, a koja se može tada odrediti na temelju tabele koju donosi Wrigh t (52) na strani 84. Za populaciju Bakovci genetska dobit iznosi 0,33 m. Prema tome uz ovoliku genetsku dobit aritmetska sredina buduće populacije kod iste starosti bila bi X = 24.50 + 0,33 = 24,83 m. Genetska dobit u slijedećoj generaciji može se izračunati i na drugi način i to direktno iz selekcionog diferencijala u apsolutnim vrijednostima i izračunate vrijednosti za nasljednost po formuli (Wrigh t 52): AG = i . h2 AG = 4,50 . 0,07 = 0,31 m (Na ovaj način dobivamo nešto nižu vrijednost vjerojatno radi zaokruživanja kod interpolacije). Izračunata vrijednost genetskog poboljšanja u iznosu od 0,33 m odnosno 0,31 m predstavlja vrlo skromnu procjenu. Ako bi se uzela u obzir činjenica da naš eksperiment u vezi s prije spomenutom kompeticijom nije bio najbolje prilagođen za izračunavanje nasljednosti, u tom bismo slučaju mogli predpostaviti da je genetska dobit mnogo veća. Npr. ako realnu veličinu za nasljednost uzmemo 0,50, mogli bismo u slijedećoj generaciji očekivati genetsko poboljšanje AG — 4,50 . 0,50 = 2,25 m, tj. naša buduća populacija, uzgojena iz sjemena koje je sabrano sa 4 selekcionirana predstavnika iz te populacije, imala bi aritmetičku sredinu X = 24,50 + 2,25 = 26,76 m, što je već prilično veliko poboljšanje. Za populaciju Lipovljani selekcioni diferencijal iznosi i = 15,23 — 19,70 = —4,47 m, a h2 = 0,065, pa bi onda genetsko poboljšanje bilo: AG = —4,47 . 0,065 = —0,29 m. To bi značilo da uslijed selekcije inferiornih stabala u ođ |