DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1968 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Ako uporedimo karte br. 1 i 2 lako ćemo uočiti da se eroziona područja odlično slažu sa područjima pojačane pluviometrijske ugroženosti. To su naročito krajevi oko Drine (Jagodnja, Sokolske Planine, Medveđa, Povijen), Zapadne Morave, Ibra (Kopaonik, Stolovi, Golija), Južne Morave (Besna Kobila, Strešer, Čemernik, Kukavica), Timoka (Stara Planina )itd. Međutim na karti br. 2 po veoma velikoj pluviometrijskoj ugroženosti (C veći od 20.0) naročito se ističe sliv Belog Drima i njegovih pritoka (Mokra Gora, istočni delovi Prokletija i severo-zapadni delovi Šare). To su područja sa najvećim vrednostima koeficijenta C u SR Srbiji (Junik — C = 26.8, Glavičica = 21.5). Radi toga bi se ovim krajevima morala posvetiti posebna pažnja, pošto pluviometrijski uslovi veoma pogoduju razvitku erozionih procesa. Interesantno je ukazati na dva područja u Vojvodini gde se javlja pojačana pluviometrijska ugroženost. To je Gakovo (C = 12,9) i kraj između Starih Moravica (C = 12.1) i Crvenke (C = 13.2). Osim toga pojačanu pluviometrijsku ugroženost imaju krajevi na potezu Sečanj—Padina—Alibunar—Uljma—Sušara— Dubovac. Ovaj nalaz je važan iz razloga, što je do sada smatrano da područje Vojvodine nije ugroženo od erozije. Međutim, iz iznesenog se vidi da je u navedenim zonama pluviometrijska ugroženost pojačana i opasna osobito u slučaju ako se udruži sa nepovoljnim delovanjem vetra (košava), što je moguće naročito na liniji Alibunar—Dubovac. Sledeći problem koga je trebalo resiti bio je izračunavanje koeficijenta pluviometrijske ugroženosti C za sve slivove reka u SR Srbiji južno od Save i Dunava, jer je to područje najviše ugroženo od erozionih procesa. Da bi se taj zadatak što bolje resio područja svih slivova podeljena su na površine uticaja (dometa) meteoroloških stanica po metodi Tisena (Thiessen). Svaka površina oko meteorološke stanice određena po ovoj metodi predstavlja područje uticaja i delovanja padavina izmerenih na stanici. Zato se predpostavlja da će na tako određenoj površini vladati isti ili približno isti pluviometrijski odnosi. Podela na stanične površine po metodi Tisena prikazana je na karti br. 3. Uzimajući u obzir izračunatu vrednost koeficijenta pluviometrijske ugroženosti C za svaku stanicu kao i površinu dometa stanice po Tisenu u svakom izabranom, slivnorn području, izračunate su vrednosti koeficijenta pluviometrijske ugroženosti C za sve slivove u SR Srbiji južno od Save i Dunava. Rezultati izračunavanja prikazani su u tablici br. 3, kolona br. 1. U slivu Južne Morave pojačanu pluviometrijsku ugroženost imaju pritoke Džepska Reka (C = 12.3), Veternica (C = 12.2) i Vlasina (C = 12.1). U slivu Zapadne Morave to su Ibar do Sitnice (C = 12.7), Moravica do Rzava (C = 13.5), Belica (C = 12.5) i Gruža (C = 12.6). U slivu Velike Morave postoji samo jedna pritoka sa pojačanom pluviometrijskom ugroženošću — Crnica (C = 14.1), ali ona ima najveću vrednost koeficijenta C na području SR Srbije. Od ostalih reka pojačanom pluviometrijskom ugroženošću ističu se Pek (C = 12.1) i posebno Beli Drim (C = 13.5). Isto tako je interesantna činjenica da na području SR Srbije nema ni jednog sliva sa slabom pluviometrijskom ugroženošću (C = manje od 8). Svi ostali tretirani slivovi u tablici br. 3 imaju umerenu pluviometrijsku ugroženost (C = 8—12.0). |