DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Sve što smo bili pri opisu prvog puta naveli za razlike »položaja«, »plodnosti «, »sastava tipičnih sredstava« — ostvarilo se i pri ovom drugom putu. No, to se nije ostvarilo u obliku planske predraspodjele već u obliku konačne raspodjele po plansko-analitičkim postocima. Salda zbog promjena cijena i si. te instrumenata i mjera — i ovdje se odvajaju naknadnom plansko-obračunskom predraspodjelom. Prema tome, radne jedinice su pomoću planskih podataka tek u konačnoj raspodjeli svedene na isti financijski start, na isti nivo ukalkuliranih osobnih dohodaka, na stimulativnu raspodjelu prema »radu«, tj. ovisno o vještini i zalaganju radnog kolektiva radne jedinice. To se ostvarilo — ia´ko se prema upravo navedenom tj. drugom putu raspodjele između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica faktični dohodak (bruto dohodak) utvrđuje na nivou svake radne jedinice. Odatle vidimo, da i prv i i drug i pu t raspodjele između šumsko- privredne organizacije i njezinih radnih jedinica vodi potpuno istom cilju. Postavljamo pitanje — koji je put bolji za našu praksu? Uporedba prvog i drugog puta Prvi put: — više je dosad uvriježen; — jasniji je inženjersko-tehničkom osoblju, jer se služi terminom i pojmom »cijene koštanja« i »cijene proizvodnje« (koji su vrlo prikladni i poučni za inženjersko-tehničko osoblje); — pošto radne jedinice pristanu na odnosni navedeni »Pravilnik . . .«, sve se dalje odvija automatski; — manja je mogućnost pokušavanja miješanja političko-teritorijalnih vlasti u raspodjelu, investiranje i uopće poslovanje — pa i samoupravljanje cjelovite šumsko-privredne organizacije na šumskom privrednom području. Drugi put: — manje je dosad uvriježen; — isključivo upotrebljava suvremenu terminologiju našeg privredno-financijskog sistema u zemlji; napušta termine i kategorije cijene koštanja i cijene proizvodnje (barem u sferi raspodjele!), koji mogu prolongirati shvaćanja koja odgovaraju najamnom odnosu radne snage a ne samoupravljanju; — radne jedinice, odnosno njihovi radni kolektivi, bolje se uče da sagledavaju sve prihode i njihove elemente na svojem području; stoga se obogaćuju sviješću i ekonomskim znanjem te postaju sposobni da zadrže za sebe samo ono što ovisi o njihovoj vještini, zalaganju i žrtvama pri njihovu radu i poslovanju; no, analize i obračuni po radnim jedinicama mnogo se kompliciraju i vjerojatno, barem od početka, daju mnogo povoda uzaludnim nezadovoljstvima; — znatno je veća mogućnost upletanja lokalnih političko-teritorijalnih vlasti u poslovanje pojedine radne jedinice i čitave šumsko-privredne organizacije na teritoriji šumskog privrednog područja; ta je mogućnost naročito velika, ako se revirna radna jedinica ili područje šumarijskog pogona podudara s teritorijom političko-teritorijalne lokalne oblasti. 448 |