DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1967 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— Radna jedinica npr. centrale šumarijskog područja utvrdit će najprije svoj rezultat, pa i dohodak, a to znači osobne dohotke i fondove — na temelju trošenja faktora rada u njoj samoj. Zatim će utvrditi sa koliko postotaka su njezini područni reviri ostvarili ukalkulirane osobne dohotke i planske fondove. Iste postotke će tada i ona zaračunati na svoje ukalkulirane osobne dohotke i planske fondove, dobijene iznose raspodijeliti na područne revire proporcionalno njihovim ukalkuliranim osobnim dohocima i planskim fondovima te tako izračunate iznose -potraživati od područnih revirnih radnih jedinica. Ako je pak neka područna radna jedinica ostvarila manji dohodak (osobne dohotke i fondove) od plansko-obračunskog, a to znači ostvarila vještinu i zalaganje niže od normalnog nivoa, centrala šumarije mora također snositi konsekvencije. Ona će učestvovati u tom podbacivanju planu — razmjerno svojem plansko- obračunskom dohotku, ostvarenom u samoj sebi (i odnosni dio svojeg dohotka ustupiti područnoj radnoj jedinici koju nije dovoljno efikasno uslužila). — Radna jedinica npr. proizvodnog sektora centrale šumsko- privredne organizacije postupit će potpuno analogno, kako je to navedeno u prethodnoj stavci — samo u odnosu na područne revirne radne jedinice i njihove šumarijske centrale, pa i na sve one radne jedinice unutar šumsko-privredne organizacije koje po svojoj nadležnosti uslužuje. Pri opisu prvog puta raspodjele dohotka između šumsko-privredne organizacije i njezinih radnih jedinica, naveli smo uglavnom ono što se barem u nekim šumsko-privrednim organizacijama već dosad vršilo — odnosno ono što bi im se moglo dodati, po našem mišljenju bez većih posljedica. Sada nam preostaje da navedemo još neke prijedloge. Oni predstavljaju novost i kojima bi se znatno unaprijedila stimulativnos t raspodjele dohotka između šumsko- privredne organizacije i njezinih radnih jedinica. To su ovi prijedlozi: — U odnosu na u tač. 1 na str. 438. ovog napisa navedene razlike »položaja « (šuma od tržišta — odnosno potrošišta), ne može se reći da one uvijek nastaju samo kao posljedica prirodnih zatečenih uvjeta ili zatečenih uvjeta koji su nastali razvitkom javnog saobraćaja (željezničkih pruga, kamionskih cesta, autostrada i si.) ili razvitkom industrijske preradbe drva (nove pilane, nove tvornice drvenjače i celuloze, i si.). Često moramo priznati da one nastaju i zbog novih šumskih komunikacija koje je podizala šumsko-privredna organizacija najprije državnim planskim nepovratnim beskamatnim investicionim sredstvima a u posljednjih 15-ak godina bilo vlastitim investicionim sredstvima bilo sredstvima koja posuđuje i vraća u obliku anuiteta putem društvenih zajmova — dakle na vlastiti financijski teret i riziko. Ukratko, u uvjetima autofinanciranja i samoupravljanja šumsko-privrednim organizacijama — podizanje novih šumskih komunikacija u velikoj mjeri ovisi i o isvijesti, agilnosti i žrtvama radnog kolektiva šumsko-privredne organizacije (na području cjelovitog šumskog privrednog područja). Zbog toga je opravdano i stimulativno, da se stanoviti dio navedenih razlika položaja — koje su nastale putem upotrebe onih šumskih komunikacija koje su bile autofinancirane od radnog kolektiva — zadrži u korist cjeline šumsko-privredne organizacije, a stanoviti dio — koje su nastale autofinanciranjem od strane revirne radne jedinice — da se vrati konkretnoj revirnoj radnoj jedinici. Ona bi iz tog dijela s t i m u1 a t i v n o povisila osobne dohotke svojeg radnog kolektiva i svoje fondove (po ključu koji bi se također unaprijed utvrdio prilikom planiranja). Tako bi taj |