DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 77 <-- 77 --> PDF |
manima. Malaja i sjeverni Borneo), A list ralazij a (Australija, Novi Zeland, Fiji), Britansko otočje, Karipsko p o r u č j e (Trinidad, Tobago i Jamajika) i Mediteran (Cipar). AFRIKA Unija Južne Afrike: Ondje se kultiviraju vrste: Pinus radiata, P. eliiottii, P. taeda, P. patula. P. canariensis, P. pinaster, P. caribaea, P. pseudostrobus i P. montezumae. Eucalyptus cladocalyx, E. di- versicolor, E. saligna i E. citriodora), Acacia mearnsii (A. mollissima) i A. decurrens). Južna Rodezija: Autohtone su četinjače: Podocarpus milanjianus i Widdringtonia whytei, ali su malog uzrasta. Kultiviraju se: Acacia mearnsii, napose u privatnim kulturama, te Pinus radiata, P. elliottii. P. caribaea, P. patula, P. taeda, P. montezumae, P. pseudostrobus i P. muricata, Eucalyptus botrioides, E. camaldulensis (E. rostrata), E. maculata, E. saligna, E. grandis. E. citriodora, E. robusta, E. sideroxylon i E. viminalis, Cupressus lusitanica, C. arizonica i C. torulosa, Abies religiosa, Callitris calcarata i C. glauca. Nyasa : Prirodne šume tvore: Pterocarpus angolensis, Khaya nyasica, Chlorophora excelsa. Adina microcephala, Terminalia sp. i Widdringtonia whytei. Kultiviraju se: Pinus elliottii i P. patula, Cupressus lindleyi, Cedrela toona i Eucalyptus saligna. Tanganjika: Autohtone su vrste: Chlorophora excelsa, Widdringtonia why- lei i Cassia siamea. Kultiviraju se: Acacia mearnsii i A. nilotica, Pinus radiata i P. patula, Cupressus lusitanica i C. benthamii, Eucalyptus maidenii, Casuarina equisetifolia, Tectona grandis i Cinnamomum camphora. Zanzabar : Naturalizirane su vrste: Causarina equisetifolia, Mangifera indica, Terminalia catappa i Calophyllum inophyllum. Kultiviraju se: Eucalyptus camaldulensis, Acacia auriculaeformis i Albizzia falcata. Kenija : Autohtone su vrste: Juniperus procera, Vitex keniensis. Ocotea usambarensis i Oemida gahani. Kultiviraju se: Eucalyptus saligna, E. globulus, E. regnans, E. paniculata, E. maculata, E. microcoris i E. naudiniana, Cupressus macrocarpa, C. benthamii, C. torulosa i C. lusitanica, Pinus radiata, P. patula, P. elliottii, P. caribaea, P. canariensis i P. pinaster, Cedrus deodara, Acacia mearnsii i Larix leptolepis. Uganda : Kultiviraju se: Cupressus lusitanica, Pinus patula i P. radiata, Euca lyptus saligna, E. Camaldulensis i E. terecormis. Južni Kamerun: Kultiviraju se: Eucalyptus grandis, Cupresus macrocarpa i Pinus patula. Južna Nigerija: Kultiviraju se: Tectona grandis, Gmelina arborea, Cassia siamea i Cedrela mexicana. Gana : Kultiviraju se: Tectona grandis, Cassia siamea, Azadirachta indica, Gmelina arborea, Cedrela mexicana i Dalbersia sissoo. Sierra Leone: Kultiviraju se: Gmelina arborea, Pinus caribaea i P. pentnnhylla, Tectona grandis, Cassia siamea, Cedrela mexicana, Araucaria cunninghamia i Melaleuca leucodendron. AZIJA Cejlon : Kultiviraju se: Artocarpus integrifolius, Swietenia macrophylla, Cupressus macrocarpa, Pinus patula, Eucalyptus robusta, E. microcoris, E. regnana, E. maculata, E. saligna i E. citriodora, Acacia melanoxylon i A. decurrens, Callitris glauca i C. calcarata, Albizzia sumatrana i A. falcata (zaštitne kulture za čaj), Samanea saman (nasadi uz ceste). Indija : Kultiviraju se: Eucalyptus globulus, E. citriodora, E. camaldulensis i E. robusta, Acacia mearnsii, A. decurrens, A. melanoxylon, A. dealbata i A. intolica, Cryptomeria japonica, Albizzia lebbek, Cassia siamea, Swietenia macrophylla, Tectona grandis, Sterculia campanulata, Pterocarpus dalbergioides, P. santalinus, Cinnamomum zeylandicum, Causarina equisetifolia, Prosopis juliflora, Dalbergia sissoo, Anogeissus acuminata, Broussonetia papyrifera, Morus alba, Salix alba i S. coerulea. Malaja : Kultiviraju se: Tectona grandis, Albizzia falcata, Swietenia macrophylla, Eucalyptus robusta i E, grandis, Gmelina arborea, Ochroma lagopus, Shorea gysbertiana, Eusideroxylon zwageri, Acacia auriculaeformis, Cunninghamia sp., Pinus caribaea, P. insularis i P. massoniana, Araucaria sp., Flindersia brayleana, Cecropia peltata i Maeesopsis eminii. Sjeverni Borneo: Prirodne šume sadrže velik procenat tehnički vrijednog drva. To su najvrednije vrste iz por. Dipterocarpaceae. Kultiviraju se: Pinus insularis i P. caribaea, Agathis alba (A. loranthifolia), Eucalyptus sp. i dr. AUSTRALAZIJA Australija: Prirodne šume sastoje se pretežno iz tvrdih listača (Zapadna Australija). Egzote su se ondje počele unašati 1896. Unašani su strani borovi: Pinus radiata (na dobra tla), P. pinaster (na obalne pjeskulje), P. brutia (samo na vapnena |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 78 <-- 78 --> PDF |
tla), te P. caribaea i elliottii {na močvarna tla). U južnoj Australiji autohtonih šuma ima malo i koriste se samo za ogrijev. Glavne domaće vrste jesu: Eucalyptus obliqua, E. cladocalyx, E. leucoxylon i E. camaldulensis, te Acacia mclanoxylon. Unašani su: Eucalyptus sp. iz drugih dijelova Australije, Pseudotsuga sp., Picea abies, Pinus sylvestris, P. radiata, P. pinaster, P. brutia, P. nigra calabrica i P. elliottii. U Queenslandu od prirode rastu: Araucaria sp., Cunninghamia sp. i Eucalyptus sp., a kultiviraju se: Pinus elliottii, P. taeda, P. caribaea, P. palustris, P. patula, P. echinata i P. insularis. U Novom Južnom Walesu najviše su rasprostranjene kulture od: Pinus radiata, P. elliottii, P. ponderosa, P. monticola, te u višim predjelima: Pseudotsuga taxifolia. Glavni teritorij Australije pokrivaju: Eucalyptus gigantea, E. viminalis, E. dalrympleana, E. melliodora, E. polianthemos i E. macrorhyncha, Pinus radiata, P. ponderosa, P. contorta, P. canariensis, P. muricata, P. nigra i P. patula, Cedrus antlantica i C. deodara, Pseudotsuga taxifolia, Sequoia gigantea i Quercus suber. U Vikioriji od prirode rastu od mekih vrsta: Podocarpus sp. i Callitris sp. Tehničko drvo daju samo Callitris sp. Tvrdo drvo dobiva se od Eucalyptus-vrsta. Kultiviraju se: Pinus radiata, P. nigra calabrica, P. ponderosa i P. pinaster, te Pseudotsuga taxifolia. U Tasmaniji rastu kao autohtone vrste: Dacrydium franklinii, Athrotaxix selaginoidea i Phylocladus rhomboidalis. Kultiviraju se: Pinus radiata, P. ponderosa, P. contorta, P. nigra calabrica, Pseudotsuga taxifolia, Thuja plicata i Chamaecyparis lawsoniana. Novi Zeland: Prirodne šume dijele se u tri pojasa: a) Mješovite, umjerene i vazda zelene šume, sa prevlašću Agathis australis; b) Tipično šumsko područje s prevlašću Podocarpus-vrsta; c) Šume sa No thofagus-vrstama. Kultiviraju se: Pinus radiata, P. ponderosa, P. nigra calabrica, P. eoncorta, P. elliottii, P. taeda, P. strobus, P. patula, P. palustris, P. pinaster, P. monticola i P. muricata, Pseudotsuga taxifolia, Cupressus macrocarpa, Chamaecyparis lawsoniana, Cryptomeria japonica, Picea abies, P. sitkaensis, Thuja plicata, Sequoia sempervirens, Eucalyptus fastigiata, E. gigantea, E. saligna, E. scabra, E. obliqua i E. regnans, Robinia pseudoacacia, Fraxinus excelsior, Acer pseudoplatanus, Aleurites lordii, Acacia decurrens, A. pycnantha i A. dealbata. Fiji-otočje: Uz obalu rastu mangrove- šumc. Od autohtonih vrsta, koje su pretežno tvrde, prevladava četinjača Agathis vitiensis. Jedina autohtona tvrda listača jest Endospermum macrophyllum.. Na Fijima kultiviraju se: Pinus elliottii, P. patula, P. taeda, P. caribaea, Switenia macrophylla, Eucalyptus citriodora, E. robusta, E. alba i E. deglupta, Cupressus benthamii, Gmelina arborea, Albizzia lebbek i A. falcata (A. moluccana). BRITANSKO OTOČJE U Velikoj Britaniji introdukcija egzota započeta je u 18. stoljeću, i to uglavnom sa Picea abies i Abies alba. Još prije, t,j. oko 1750. god., upotrebljen je za veća pošumljavanja Larix decidua u Škotskoj. Poslije 1850. g. najviše su unose Pseudotsuga taxifolia, Picea sitkaensis, Larix leptolepis i Pinus nigra calabrica, zatim Abies grandis i A. procera, Thuja plica- la i Tsuga heterophylla. Najveće površine zapremale su 1947. gkulture od Picea sitkaensis i P. abies, Larix decidua, L. leptolepis i L. eurolepis, Pinus nigra calabrica, P. contorta i P. strobus, Tsuga heterophylla, Thuja plicata, te Chamaecyparis lawsoniana. KARIPSKO PODRUČJE U Trindadu i Tobagu prirodne šume zapremaju 45i;l/o od ukupne površine. Ondje rastu: Cedrela mexicana, Erythrina sp. i dr. Kultiviraju se: Tectona grandis, T. mahagoni, Swietenia macrophylla (iz Hondurasa), Samanea saman (daje odličnu zasjenu na pašnjacima), Tabebuia pentaphylla, Simardouba amara (iz Grenade), Terminalia superba (iz Nigerije), Chlorophora excelsa (iz Nigerije), Nauclea diderrichii (iz Nigerije), Pinus caribaea, Aracuaria bidwillii, Terminalia ivorensis, Khaya ivorensis i dr. U J a m a j i c i od prirode raste vrijedno drveće, kao: Swietenia mahagoni, Cedrela odorata, Guaiacum officinale, Podocarpus urbanu, Terminalia latifolia i Hibiscus elatus. Kultiviraju se: Eucalyptus saligna, E. robusta, E. globulus, E. camaldulensis i E. kirtoniana, Pinus caribaea, P. patula, P. radiata, P. occidentalis, P. merkusii i P. massoniana, Cananga odorata, Cedrela mexicana, Tectonia grandis, Swietenia macrophylla, Grevillea robusta, Tristania conferta, Tabebuia serratifolia, Haematoxylon campechianum, Michelia champaca, Artocarpus integrifolius, Samanea saman i Albizzia lebbek. MEDITERANSKO PODRUČJE U Cipr u glavno područje prirodnih šuma zapremaju strme padine sjevernog i 425 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 79 <-- 79 --> PDF |
južnog gorskog lanca. Tu se Pinus brutia uspinje do 1300 m, a od prirode rastu ondje Cupressus sempervirens, Cedrus brevifolia (areal na jugozapadu, ali na maloj površini), te Pinus nigra caramanica, koji se uspinje do 1300 m. Podstojnu etažu tvore: Quercus alnifolia, Q. coccifera, Arbutus andrachne, Olea europaea, Juniperus phoenicea i Pistacia lentiscus. Uz rijeke i po uvalama rastu: Platanus orientalis i Almus orientalis. Kultiviraju se u semiaridnim predjelima: Eucalyptus camaldulensis i E. gomphocephala do 650 m, E. occidentalis, E. umbellata, E. sideroxylon, E. saligna i E. cornuta, Acacia cyanophylla do 650 m, Pinus pinca za vezanje obalnih pijesaka, Acacia cyclos za pošumljivanje pjeskulja i dr. Drugi dio knjige zaprema 633 stranice. U njem su sadržani opisi pojedinih vrsta, koje su svrstane alfabetskim redom. Kod pojedine vrste nalaze se podaci o pri rodnom nalazištu, kao i podaci o uspijevanju. Tu su korišćeni podaci iz Trou p o v e knjige i drugih izvora. Za svaku vrstu obrađen je prirodni areal, kvaliteta drva, upotrebna sposobnost u domovini, proširenje u pojedinim zemljama, i to Australiji, na Cejlonu, u Africi, u Velikoj Britaniji, Novoj Zelandiji, Južnoj Rodeziji, Karipskom području i dr. U drugome dijelu obrađeno je 28 rodova četinjača, sa 202 vrste, i 192 roda listača, sa 598 vrsta, ili svih ukupno 220 rodova sa 800 vrsta. Od četinjača najviše vrsta otpada na rodove, i to: Pinus 80, Abies 19, Juniperus 12, Cupressus 11, Picea 11 i Tsuga 9 vrsta. Od listača najviše vrsta otpada na: Eucalyptus 168. Populus 34, Acacia 33, Quercus 20, Salix 14, Betula 10 i Fraxinus 9 vrsta. Knjiga pruža vrlo dobar pregled o autohtonom i kultiviranom šumskom drveću u velikom dijelu svijeta. Prof. dr M. Anić IZ HISTORIJATA ŠUMARSKE NASTAVE U CEHOSLOVACKOJ U novembru 1966. g. proslavila je Visoka poljoprivredna škola u Brnu 150-godišnjicu postojanja svoje visokoškolske nastave. Povodom proslave održano je i naučno savjetovanje o aktualnim stručnim problemima, koje su organizirali pojedini fakulteti te škole, tj. Poljoprivredni, šumarski, Veetrinarski i Ekonomski. Povodom proslave 150-godišnjice nastave u Brnu donosimo kratak pregled iz historijata šumarske nastave u Češkoj i Moravskoj. Razvojni put šumarske nastave u Češkoj U prvoj polovini 18. stoljeća u srednjoj Evropi još nije bilo šumarskih škola. Mladi su šumari sticali stručno obrazovanje kod starijih stručnjaka, koji su im po završetku prakse izdavali rukom pisane diplome. Oko polovine 18. stoljeća počeli su se uvoditi stručni ispiti. U instrukcijama o stručnim šumarskim ispitima za Češku od 16. I 1756. bilo je sažeto u obliku pitanja i odgovora znanje koje se tražilo na takvim ispitima. Ispiti su polagani pred stručnim komisijama. God. 1768. i 1772. ponovno su izdana takva pitanja i odgovori za ispite mladih čeških šumara. Razvoj šumarske nauke, koja se u drugoj polovini 18. stoljeća počela sve više njegovati, doveo je do većeg interesa za praktične šumarske škole. Tako su nasta le majstorske šumarske škole. Prva takva jednogodišnja škola osnovana je za 20—30 učenika 1773. g. u Blatnom kod Chomutova. Osnovao ju je I. J. Ehrenwert h. Bila je to prva šumarska škola u Češkoj. Na Poljoprivrednoj školi u Trnovu kod Zbraslava, koja je osnovana 1790. g., izučavalo se i šumarstvo, ali kao predmet. Šumarstvo se u to doba izučavalo i na Katedri poljoprivredne ekonomije na Praškom Univerzitetu. God. 1795. osnovana je Šumarska škola u Zlatnoj Koruni. Uz školu bio je osnovan i šumski rasadnik. Među nastavnicima naročito su se isticali F. J. M a t z i F. Schönaue r. Matz je 1796. g. napisao udžbenik »Klassisches Lehrbuch von der Forstwissenschaft« — jedan od najstarijih šumarskih udžbenika u Češkoj. God. 1805. postojale su majstorske šumarske škole u Lednici, Novim Hradima, kao i Zbiroku. Početkom 1809. predložio je plzenski šumar P. J. L u s e k da se osnuje Šumarski i lovački zavod u Plasima u Češkoj, na kojem bi se osposobljivali stručnjaci za vodeća mjesta u šumarskoj službi Češke. Prijedlog nije uspio, ali predstavlja značajan pokušaj. Otvaranjem Šumarskog zavoda u Mariabrunnu kod Beča 1813. g. omogućeno je |