DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 54 <-- 54 --> PDF |
PRIMJENA AEROFOTOGRAMETRIJE U UREĐIVANJU I TIPOLOGIJI SUMA Dr DRAŽEN CESTAR i ing. VLADIMIR HREN Instuut za šumarska istraživanja Šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu (Izvještaj o studijskom putovanju u Njemačkoj DR) 1. UVOD Prema protokolu s XIII zasjedanja Mješovite jugoslavenskc-njemačke komisije za naučno-tehničku suradnju proveli su autori ovog članka tokom mjeseca studenoga 1966. godine 29 dana u Njemačkoj DR. Osnovna tema studijskog putovanja bila je: »Primjena aerofotogrametrije u uređivanju i tipologiji šuma«. Šumarska problematika Njemačke DR slična je našoj te smo stoga, u dogovoru s našim ljubaznim domaćinima — kad god je to bilo moguće — nastojali upoznati i ostale šumarske sektore, a posebno uređivanje šuma. Za vrijeme svoga boravka bili smo gosti Odjela za tehničko uređivanje — Instituta za šumarstvo u Potsdamu (Forstwirtschaftliches Institut Potsdam — Abteilung Technische Einrichtung). i. ; eći dio vremena proboravili smo u samom Potsdamu, gdje srno se upoznali s ladom odjela za tehničko uređivanje, odjela za uređivanje šuma i odjela za ekonomiku. Posjetili smo osim toga još vanjsku ispostavu Insittuta u Potsdamu. šumariju Potsdam i revir Krampnütz. Jedan dan proveli smo u posjetu kod poduzeća VEB Carl Zeiss Jena gdje smo se upoznali s najnovijim fotogrametrijskim i geodetskim instrumentima spomenute tvornice. Jedan dan smo kraj Weimara prisustvovali seminaru iz praktične primjene fotogrametrije u uređivanju šuma. Dva dana bili smo gosti Šumarskog fakulteta u Tharandtu, a dva dana Instituta za šumarstvo Eberswalde — Njemačke Akademije poljoprivrednih nauka. U Eberswaldeu smo uz fotogrametrijski odjel posjetili i odjel za vegetacijska istraživanja. 2. ŠUMARSKE PRILIKE NJEMAČKE DR Njemačka Demokratska Republika ima ukupnu površinu od 107.861 km-, od čega otpada na šume 29.351 km´-, odnosno 27%. Državnih šuma ima oko 19.000 km-, tj. 66%, a privatnih oko 10.000 km2 ili 34%. Utjecajem čovjeka šume su se gotovo potpuno izmijenile. To su, uglavnom, sastojine običnog i crnog bora podignute sadnjom. Prirodne šume (jela, bukva, smreka) pokrivaju uglavnom brdske dijelove jugoistočnog dijela Nj. DR. Privatne šume su također pod upravom države. 400 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Organizacija šumarske službe strogo je centralizirana. Najviši organ uprave je Savjet za poljoprivredu Nj. DR. Njemu je neposredno podređen Državni komitet za šumarstvo. Cijelo područje Njemačke DR podijeljeno je na 5 pokrajina (pogona — VVB — Vereinigung Volkseigener Betriebe). U svakoj pokrajini ima više šumskih gospodarstava (StFB — Staatlicher Forstwirtschaftsbetrieb). Površina jednog gospodarstva kreće se između 30 i 40.000 ha. Šumsko gospodarstvo ima više šumarija (Oberforsterei) čija je površina od 5 do 10.000 ha. Šumarija se dijeli na gospodarske jedinice (Revier). Površina gospodarskih jedinica iznosi od 800—1.200 ha. Reviri se dijele na odjele s površinom od 20—30 ha, a oni na pododjele površine 5—8 ha. Najniža jedinica je odsjek s minimalnom površinom od 1 ha. Personalna struktura šumarstva Nj. DR podudara se sve do revira s gospodarskom podjelom. Šumarski institut u Potsdamu nalazi se neposredno pod upravom Državnog komiteta za šumarstvo. Njegov glavni zadatak je uređivanje šuma na tipološkoj osnovi i primjena suvremenih naučnih dostignuća u šumarskoj praksi za cijelu Njemačku DR. Prema svojoj namjeni sličan je našim sekcijama za uređivanje šuma, samo više moderniziran, centraliziran i s boljim mogućnostima za rad. Koristi se iskustvima Instituta Eberswalde i Graupa (djelomice i stranim) koji se zapravo bave istraživačkim radom na području šumarstva. Šumarski fakultet Tharandt bavi se nastavom. Istraživački rad je malog obima i sveden samo na najnužnije potrebe (doktorske disertacije i si.). Zanimljiva je praksa da se naučni radnici, koji su svojim istraživačkim radom došli do izvjesnih rezultata, šalju na 2—3 godine u Šumarski institut Potsdam, gdje svoje rezultate trebaju provesti i provjeriti u praksi, a nakon toga se vraćaju u svoju matičnu ustanovu. Za vrijeme našeg boravka u Potsdamu radila su u Institutu dva naučna radnika sa Šumarskog fakulteta u Tharandtu. Na čelu Instituta za šumarstvo Potsdam nalazi se direktor. Za svoj rad on je neposredno odgovoran Državnom komitetu za šumarstvo u Berlinu i u rangu je zemaljskog šumarskog nadsavjetnika. Stručna hijerarhija je strogo, gotovo vojnički stepenovana. Najniži čin je šumski radnik — pripravnik, a zatim slijede: šumski radnik, stručni šumski radnik, voda brigade, šumar, revirni šumar, nadžumar, šumarski savjetnik, šumarski nadsavjetnik, zemaljski šumarski nadsavjetnik i generalni nadsavjetnik. Sa završenom srednjom šumarskom školom dobiva se zvanje šumarskog inžinjera, a sa završenim šumarskim fakultetom zvanje diplomiranog inžinjera šumarstva. Institut se dijeli na sektore. Najvažniji su sektor za produkciju te sektor za plan i ekonomiku. Sektor za produkciju dijeli se na odjel za uređivanje šuma i odjel za tehničko uređivanje. Odjel za uređivanje šuma podijeljen je na referade za uređivanje šuma, za istraživanje staništa i za promjer. Odjel za tehničko uređivanje podijeljen je na referade za premjer, fotogrametriju i kartografiju. Sektor za plan i ekonomiku dijeli se direktno na referade: računski centar, šumsko projektiranje, perspektivno planiranje i statistika te referada za obradu podataka. Referade se dalje dijele na brigade. 401 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Osim toga Institut ima 5 vanjskih ispostava koje su organizirane slično kao i Institut. Ispostava ima svoje referade za uređivanje, istraživanje staništa i premjer. Radne zadatke dobiva od Instituta Potsdam i s njim je povezana strogo centralistički. 3. ISKUSTVA SA STUDIJSKOG PUTOVANJA U Šumarskom institutu Potsdam vidjeli smo primjenu aerofotogrametrije u praksi, principe uređivanja šuma i istraživanje staništa. Naučno-istraživački rad iz područja aerofotogrametrije upoznali smo u Eberswaldu, a u Tharandtu su nam pokazali samo laboratorije, instrumentarij i organizaciju nastave iz fotogrametrije. Ovim redom prikazat ćemo i naša iskustva sa studijskog putovanja. 3.1. Primjena aerofotogrametrije u praksi Nosilac praktične primjene aerofotogrametrije u šumarstvu jest referada za fotogrametriju Instituta Potsdam. Ta referada ima 10 stručnjaka koji su se specijalizirali za fotogrametriju. Na čelu je glavni referent — diplomirani šumarski inžinjer. Od instrumentarija referada ima optički aparat za redresiranje (SEG 1), jedan multiplex, više zrcalnih stereoskopa sa stereometrom i nekoliko aeroprecrtavača (LUZ). Zračne snimke (stereoparove) dobivaju uz velike teškoće od Vojnogeografskog instituta. One su najčešće stare do 10 godina. Mjerilo snimaka kreće se od 1 : 8.000 do 1 : 12.000. Cijena svake snimke je oko NDin 60,00 odnosno oko NDin 3,00 po ha. Planira se da se dobiju slike koje nisu starije od 1—3 godine, a najviše 4 godine. Najpovoljnije (i najjeftinije) je mjerilo 1 : 18.000. Snimke mjerila 1 : 9.000 uzimaju se samo pojedinačno i u posebne svrhe. Zadatak referade za fotogrametriju je da dovede snimke u sklad sa stvarnim stanjem (aktualizira) i na karte-podloge prenese sve što se može vidjeti iz snimke, a što je važno u kartografskom ili u šumsko-gospodarskom smislu. To su prvenstveno karakteristike reljefa, granice, putevi, prosjeke i si. Zatim se »stratificiraju«, tj. izdvajaju sastojine sličnih karakteristika prema vrsti drveća, visini, broju stabala, sklopu i veličini krošanja, dakle prema karakteristikama koje se mogu dobro uočiti iz zračnih snimaka. Izlučuju se površine, veće od 20 ara. Direktno se ispravljaju karte na kojima nema većih visinskih razlika od 40 m. To im uspijeva na najvećem dijelu snimaka jer rade u ravničarskim terenima. Ako su visinske razlike veće od 40 m, aktualiziranje se vrši na zone. Karte, dovedene u sklad sa stvarnim stanjem (aktualizirane), predaju se uređivačima, i oni na terenu određuju koji će se podatak unijeti u konačnu kartu. Stratificiranje sastojina pomaže kod određivanja broja primjernih ploha u pojedinim tipovima. Pregledanu kartu predaje odjel za uređivanje šuma odjelu za tehničko uređivanje koji terestričkim metodama precizno premjerava i unosi na kartu određene podatke. Referada za fotogrametriju ne vrši mjerenja ni ucrtavanje podataka iz aerosnimaka. Njezin zadatak je da skicira potrebne izmjere, kontrolira terestričke izmjere i ukazuje uređivaču na sličnost sastojina. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Iako djelokrug rada gornje referade izgleda malen, njezin posao je od velike važnosti prvenstveno u privatnim šumama gdje znatno ubrzava i pojeftinjuje radove, jer se iz snimaka kontroliraju dosadašnje granice i geografski podaci. Terestrička se mjerenja vrše samo na mjestima gdje je to najpotrebnije. Isto tako stručnjak za uređivanje ne mora detaljno obilaziti svaki odsjek. Dovoljno je da na terenu letimično usporedi stratificirane sastojine i da iz svake uzme jedan ili više uzoraka, koji mu reprezentiraju cijeli stratum. U državnim šumama ima taj način rada manje značenje jer su takove šume vrlo dobro uređene, i sad se vrši već druga revizija. No, i u tim šumama uspješno se upotrebljavaju zračne snimke za kontrolu dosadašnjih radova i izlučivanje odjela i odsjeka. 3.2. Istraživanja na području aerofotogrametrije Sistematska istraživanja iz područja aerofotogrametrije vrše se prvenstveno u Institutu za šumarstvo Eberswalde. Dijele se na kvantitativna (fotogrametrija) i kvalitativna (fotointerpretacija). Naučni radnici Instituta istražuju metode stratificiranja sastojina pomoću zračnih snimaka. Sastojine se grupiraju u skupine koje su slične prema osnovnim taksacijskim pokazateljima, vidljivima na snimci (širine i broj krošanja, visine, sklop itd.). Širine krošanja (horizontalna projekcija) utvrđuju se usporedbom pomoću transparent-papira na kojem su nacrtane širine krošanja, stepenovane po 0,02 m. Broj stabala na 1 ha računa se iz broja krošanja. Na slici se pomoću transparent-papira načini shema krugova u kojima se izbroje sve krošnje ; njihov broj preračuna na hektar. Visine se mjere pomoću stereometra. Sklop se računa pomoću mreže točaka. Prebroje se točke koje padaju na krošnje kao i one koje padaju na tlo, te se iz njihova odnosa računa sklop u relativnom iznosu. Terestričkim mjerenjima pomoću pokusnih ploha dobivaju se redukcioni faktori za pojedine grupe sastojina. Upravo su u toku istraživački radovi određivanja optimalnog broja pokusnih ploha, potrebnih za dobivanje tačnih redukcionih faktora. Direktna izmjera drvne zalihe ili kojega drugog podatka iz zračnih snimaka ne vrši se u Nj. DR jer je metoda terestričke premjerke tačnija, a nije mnogo skuplja. Istraživanja u području fotointerpretacije su mnogo opsežnija i obuhvaćaju: 1. područje istraživanja; 2. godišnje doba; 3. atmosferske prilike; 4. vrste filma; 5. mjerila snimanja kod kojih se mogu postići najpovoljniji rezultati. Sastojina, njezina struktura, način uzgoja, zdravstveno stanje te vitalnost stabala i sastojina su područje na kojem se vrše istraživanja. Šumarski stručnjaci Nj. DR smatraju, da zračna snimka omogućuje objektivnu ocjenu stanja sastojina. Praktičnu primjenu vide kod procjene velikih šteta specijalno od dima, insekata, leda itd. U Njemačkoj DR, posebno na graničnom području |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 58 <-- 58 --> PDF |
prema ČSSR, javljaju se velike štete od dima. Zbog toga žele u toku slijedećih godina razviti sasvim objektivnu metodu za njihovu procjenu. Za ovakve svrhe ne mogu se upotrijebiti uobičajene snimke, dobivene od vojnih instituta. Na njima se takve štete ne vide. Najbolja su vlastita snimanja jer se mogu načiniti mnogi interesantni pokusi i opažanja. U Institutu Eberswalde vrše zbog toga sve radove sami: od snimanja do razvijanja i interpretacije. Svakako, najvažniji rezultat istraživanja jest da se za šumarsku interpretaciju moraju proizvesti snimke, obrađene na specifičan način. Iako im je metoda ocjene šteta iz snimaka dobro sprovedena, smatraju da će se rezultati zračnih snimanja morati nadopuniti terestričkim opažanjima. Osim šteta različnog porijekla može se pomoću zračnih snimaka vrlo dobro, brzo i objektivno ocijeniti utjecaj melioracija, posebno gnojenja, na rast sastojina. Stručnjaci u Nj. DR smatraju da će u budućnost (za 5—10 godina) moći jeftino i precizno ocijeniti efekt gnojenja a to nije danas moguće prostim okom, pa niti terestričkim opažanjima. Na slici 1 prikazane su zračne snimke. Na originalnim snimkama mogu se jasno uočiti razlike između ploha na kojima je vršeno gnojenje i ostalog djela šume gdje gnojenje nije izvršeno. Na slici 2 vide se razlike u vrsti drveća, strukturi i stratifikacija različitih sastojina u panhromatskoj tehnici. Daljnja istraživanja vrše stručnjaci Njemačke DR u borbi protiv korova kod pošumljavanja na velikim površinama. U mladim sastojinama može se SI. 1. Zračna snimka 70-gođišnje čiste borove sastojine na kojoj su vršeni pokusi gnojenja. Lijeva snimka je u panhromatskoj tehnici, i ne vide se razlike između tretiranih i netretrranih ploha. Desna snimka prikazuje iste plohe, snimljene infracrvnom tehnikom. Stabla na tretiranim plohama imaju snažniji rast i svjetliju krošnju, što se vidi na snimci. Snimili: Wolff, Reinhold, Perlwitz i Hess. Snimka je presnimljena iz »Urania><, svezak 7, 1966. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 59 <-- 59 --> PDF |
vrlo dobro i objektivno ocijeniti stanje korova te načiniti plan borbe protiv njega, specijalno kemijskim sredstvima. Svojim istraživanjima dokazali su da se na snimkama mogu vrlo objektivno (boja, ton), razlikovati stabla koja loše rastu od onih koja dobro rastu. Iz toga izvlače logičan zaključak, da se i izvanredno rastuća stabla moraju razlikovati od dobro rastućih. Na gornjoj pretpostavci temelji se buduća napredna selekcija najkvalitetnijih stabala. SI. 2. Prikazuje unutrašnje razdjeljenje šuma pomoću stereopara. Presnimljeno iz Photogrametrie — Innerbetriebliche Mitteilungen, Forstwirtschaftliches Institut, Potsdam 1964. Za šumarske potrebe morala bi se snimanja vršiti tokom cijele godine da bi se obuhvatili svi stadiji razvoja šuma. Dosadašnjim istraživanjima su utvrdili da je najpovoljnije vrijeme snimanja kada nema sunca, jer nema sjena koje ometaju dešifriranje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Izbor filma je vrlo važan element kod istraživanja njemačkih šumarskih stručnjaka. Posebno ih zanima koje se zrake i koliko reflektiraju od pojedinih vrsta drveća kao i od iste vrste drveća, ali različita zdravstvenog stanja, vitalnosti i energije rasta. Teško je teoretski izračunati koje i koliko će se zraka reflektirati od grupe ili pojedinih stabala. U SAD i SSSR-u stručnjaci mjere reflekse cijele krošnje direktno na terenu. U Njemačkoj DR nemaju tih mogućnosti. Zbog toga rade svoja istraživanja u manjem obimu. Skidaju pojedine dijelove krošanja ili iglice u zavisnosti od pretpostavljenih uzroka promjene refleksije. Npr. uzimaju grančice za koje smatraju da su oštećene dimom s udaljenosti 2, 4, 6, 8 km od izvora dima. Pomoću spektrometra mjere u laboratoriju (Beckmannov spektrograf) spektar refleksije. Na taj način dobili su slijedeće vrlo interesantne rezultate: — kod plavog svjetla (390—500 milimikrona) vraćaju sve probe jednako oko 10% svjetla. Sve ostalo apsorbiraju; — zeleno svjetlo (500—600 milimikrona) reflektiraju bolesne grančice u većoj količini. Niti u toj zoni ne mogu se jasno ocijeniti štete od dima; — u području crvenog svjetla (600—650 milimikrona) također nema velikih razlika između uzoraka. Krivulje refleksije su vrlo blizu, i na slici se razlike ne mogu očito raspoznati; — zona infracrvenog svjetla (680—900 milimikrona) omogućuje dobru ocjenu razlike između zdravih i bolesnih stabala. Oštećena stabla apsorbiraju malo (20%), a zdrava mnogo više (40%) zraka svjetla ovog područja. Iz navedenoga proizlazi da je za ocjenu šteta najbolje ako se upotrijebi infracrveni film. Infracrveni film s gornjom granicom 800 milimikrona i upotrebljenim filterom Rb 8, koji eliminira zrake ispod 700 milimikrona, daje vrlo dobre razlike između zdravih, bolesnih i suhih stabala. Slabija strana infracrvenog filma jest da oštećena stabla prikazuje tamno. Ako međutim, želimo nešto istaći, u šumi, to mora biti svijetlo, da se razlikuje od sjena. U šumi se štete različitog porijekla mogu dobro razlikovati i s panhromatski m. filmom. Panhromatski film je osjetljiv na žutu boju između 500 i 700 milimikrona i vrlo dobro razlučuje svijetložutu od tamnožute boje. Ako se u jednoj sastojini želi pomoću panhromatske snimke ocijenili učešće suhih stabala, mora se uzeti film s gornjom granicom osjetljivosti od 700 milimikrona. Donja granica od 600 milimikrona određuje se filterima RG 1 ili RG 2 koji eliminiraju´ zrake ispod 600 milimikrona. Prema istraživanjima film u boji (color film) zasada u Nj. DR ne dolazi u obzir za šumarska istraživanja. On je 4 puta skuplji od normalnog filma. Razlike koje dobivamo nisu međutim u boji, nego u tonu. Do sada su postigli najbolje rezultate šumarski stručnjaci Njemačke DR u istraživanju sa spektrozonalnim dvoslojnim filmom (false color film). Upotrebljavaju ruski spektrozonalni film s oznakom SN-2M. Taj film je osjetljiv u različitim zonama spektra. Sastoji se iz dva sloja. Osnovni sloj mu je infracrveni film. Takav sloj daje slici plavozeleni ton. Zdrave krošnje, na primjer, daju u ovom sloju jaku plavozelenu boju, a bolesne slabu plavozelenu boju. Iznad infracrvenog sloja je panhromatski sloj, i u njemu je jedna obojena crta (jedan obojeni ton). Pozitiv je normalni film u boji s tri sloja. 406 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Pomoću navedenog filma dobivaju se vrlo interesantni efekti. Bolesna su stabla na takvim snimkama posve zelena, jer su jako istaknute zrake izmeau 600 i 700 milimikrona, a slabo između 700 i 900 milimikrona. Zdrava stabla ne pokazuju diferenciranje kod zraka između 600 i 700 milimikrona, ali pokazuju jako diferenciranje kod zraka između 700 i 900 milimikrona. Na taj način zdrava stabla imaju na pozitivu smeđu boju. Na pozitivu se razlikuju 4 bcje: svijetlozelena — tlo zelena plavozelena — mrtva stabla četinjača jako plavozelena — jako oštećena stabla četinjača slabo plavozelena — slabo oštećena stabla četinjača smeđa zdrava stabla žuta listače narančasta bujad i trava. Listače reflektiraju dvostruko više zraka u infracrvenoj zoni i zbog toga dobivaju na snimkama drugačije boje i tonove. Na taj način mogu se vrlo dobro razdijeliti četinjače od listača. Pojedine vrste je, međutim, vrlo teško razlikovati. Energija rasta očituje se u svijetložutoj boji krošnje na pozitivu. Crvena boja je uvijek znak boljega, a zelena slabijeg rasta kod navedene tehnike snimanja. Što su krošnje stabala na slici zelenije, to im je energija rasta slabija. Razlike u boji mogu se, međutim, uspoređivati samo u sastojinama jednakih starosti, iste vrste drveća i istih visina. Posebna prednost spektrozonalnog filma jest da se vrlo dobro može vidjeti da li je mladik sklopljen te da li je ugrožen od korova. Jarkocrvena boja ukazuje na bujno prizemno rašće i travu. Takve snimke imat će u budućnosti veliku važnost i u uzgoju šuma. Mjerilo snimanja zavisi o cijeni koštanja. U mjerilu 1 : 7.000, koje nje mački stručnjaci smatraju najpovoljnijim za ocjenu šteta od dima, cjelokupni rad od snimanja do razvijanja iznosi 6—10 NDin za hektar. Za istraživanje efekta gnojenja upotrebljava se mjerilo 1 : 10.000, eventualno i manje tj. 1 : 15.000, a cijena za 1 ha iznosi oko 4,5 NDin. Cijena jedne slike s dvoslojnim spektrozonalnim filmom iznosi oko 280 NDin, a u crnobijeloj tehnici 187 NDin. Cijene se uvijek odnose kao kvadrati mjerila. Ako se mjerila odnose kao 1 : 2, cijene će se odnositi 1 : 4, tj. dva puta manje mjerilo bit će 4 puta jeftinije. Istraživanja u području terestričke stereofotogrametrije i fotogrametrije jedne snimke ne vrše se sistematski. Istraživanja su pojedinačna i individualna. S njima se dosada bavio prof. Müller iz Tharandta i dipl. inžinjer šumarstva Kreibig iz Potsdama. Spomenuti stručnjaci istražuju mogućnost analize postojećih stabala pomoću terestričkog stereO´para i pomoću jedne snimke. Vidne rezultate postigli su u redresiranju snimaka Möbius mrežom. Ta su iskustva od velikog značenja za istraživanje dimenzija krošanja kao i za analizu stojećih stabala. Zainteresirane upućujemo na literaturu donesenu na kraju ovog članka, za pobliže objašnjenje gornjih metoda. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 62 <-- 62 --> PDF |
3.3. Uređivanje štima Uređivanje šuma u Njemačkoj DR dijeli se na dva sektora: tehnički i šu marski. Tehnički sektor obuhvaća geodetski premjer i kartografiju. Geodetska služba je do završetka radova u državnim šumama brojila preko 300 geodet skih i šumarskih stručnjaka. Sada, u drugoj reviziji i za obradu privatnih šu ma taj broj je znatno niži. Cijela referada ima 45 ljudi, od čega 30 stručnjaka. Kod premjerbe vežu se na trigonometrijske tačke 4. reda. Premjerbu su za državne šume načinili metodom Kozlowsky. Ona je osnova za razgraničenje s privatnom svojinom te služi umjesto katastra. Za privatne šume osnova su stare katastralne karte. Sve karte izrađuju se u osnovnom mjerilu 1 : 5.000. Površine se obračunavaju polarnim planimetrom. Jedan stručnjak mora za 1 godinu premjeriti 10.000 ha državnih ili 5—6.000 ha privatnih šuma. Cijena radova kreće se od 35—45 NDin po hektaru za cjelokupnu geodetsku obradu. U privatnim šumama rad je nešto jeftiniji; 20—25 NDin/ha. Od instrumenata služe se najviše s teletopom koji se pokazao kao vrlo praktičan u šumarskoj premjerbi. Premjerba, kombinirana s aerofotogrametrijom nešto je brža i jeftinija. Velika važnost polaže se na crtanje i izradu karata te na preciznost njihove izrade. Karta služi u isto vrijeme kao katastralna jer jamči granice, kao topografska jer pokazuje karakteristike terena, klimatološka — prikazuje mezoi mikro-klimu, staništa — pokazuje vrsta tala i gospodarska — pokazuje vrste drveća, način gospodarenja, starost, drvnu masu, potrebne uzgojne radove i cilj gospodarenja. Gospodarska knjiga (gospodarska osnova u našem smislu) smanjena je na najmanju mjeru. Šumarski stručnjaci Njemačke DR nastoje da se svi tehnički i šumskogospođarski pokazatelji vide iz karte. Osnovne vrijednosti karte (podloga) štampaju se u crnobijeloj tehn:ci. Na temeljnu kartu unose se crvenom bojom i posebnim oznakama granice mezoi mikroklime. Bojanjem se unose stanišne prilike i mogućnosti te gospodarski podaci. Godišnje se prosječno izrade karte za oko 300 revira. Cijena izrade karte iznosi 9—12 NDin za 1 hektar. Gospodarska podjela na odjele temelji se na vanjskim vidljivim granicama. Nastoji se da jedan odjel ima iste stanišne prilike, ali to nije obavezno. Odjel ima oznaku arapskog broja. Pododjel se izlučuje zbog razlike u staništu i označuje malim slovom. Cdsjeci se razlikuju prema načinu gospodarenja, vrsti drveća i si., a označuju se arapskim brojkama iznad maloga slova. Jedna izdvojena čestica ima npr. ovakvu oznaku 148 a1. To je odjel 148, ograničen vanjskim vidljivim granicama određenog staništa (a) i određenog načina gospodarenja (1). Svi pododjeli jedne gospodarske jedinice istog staništa imaju isto malo latinsko slovo. Kartografski ured vodi svu brigu o površinama kao kod nas katastar. Šumarski ili gospodarski dio uređivanja šuma obuhvaća određivanje staništa, utvrđivanje sadašnjeg stanja sastojina, određivanje sastojinskog cilja, cilja produkcije i uzgojnih mjera. Osnovni nosioci tih radova su šumarski stručnjaci — uređivači. Interesantno je spomenuti da su to mahom mladi ljudi s vrlo malo (3—5, rjeđe više godina) prakse. Oni se u svom radu oslanjanju na radove brigada za istraživanje staništa i detaljne propise za uređivanje šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kartiranje staništa vrši se u skladu s uputstvima IUFRO. S kartiranjem staništa započelo se 1951. godine i do sada su dovršene državne šume. Rad se obavlja sistematski. Načini se mreža tačaka, ovisno o reljefu. Na svakih 1—3 ha uzima se uzorak, a na svakih 20—50 ha otvara se pedološka jama. Jamo su duboke do 2 m, a buši se još do dubine od 4 m ili do temeljne vode. Zadaća istraživanja je: 1. određivanje staništa ili diagnoza; 2. stvaranje stanišnih jedinica; 3. stvaranje stanišnog geografskog reda; 4. obrada podataka za šumsko gospodarske potrebe. Cilj stanišne diagnoze je da upozna sadašnje i potencijalne snage produkcije, kao i utjecaj vrsta drveća, melioracija i gnojenja na tlo. Važno pomoćno diagnostičko sredstvo jesu biljne zajednice: prirodne (potencijalne) za procjenu potencijalne snage produkcije i aktualne za procjenu aktualne snage produkcije. Osnova za stvaranje stanišnih tipova su stanišni oblici i tlo. Temeljna jedinica stanišnog stepenovanja je stanišni oblik. On je opisan stabilnim svojstvima tla (oblik tla) i stanišnom klimom (mezo- i mikroklima). Stanišni oblici s jednakim šumskogospodarskim vrijednostima, ocijenjeni prije svega prema prirodnoj vegetaciji, obuhvaćeni su u grupe stanišnih oblika. Najmanja površina kartiranja je 1 hektar. Na kartiranju staništa radi 60 stručnjaka u 9 brigada. Prije, dok još nisu bile uređene državne šume, radilo je na tim radovima oko 150 stručnjaka. Sa sadašnjim brojem stručnjaka nadaju se da će do 1975. godine iskartirati i sve privatne šume. Teže za tim da 1/4 broja istraživača ostane trajno u Institutu, a da se ostali nakon 3—4 godine vraćaju u praksu. Istraživači su diplomirani šumarski inžinjeri (rjeđe šumarski inžinjeri), doškolovani tokom 4 tjedna u Institutu. U radu sudjeluju i pomoćni procjenjivači sa 6 tjedana specijalizacije. Radi se u grupama od 3—7 stručnjaka (brigade). Brigade u pravilu rade 2 godine na jednom terenu da bi mogle obuhvatiti sve godišnje promjene. Jedan stručnjak za kartiranje staništa obradi godišnje oko 2.000 ha. Cijena obrade jednog hektara iznosi 27—30 NDin. Još prije nekoliko godina obrada jednog hektara iznosila je 45—55 NDin. Nažalost zbog nepovoljnih prilika (kasna jesen kad su već obustavljeni gotovo svi terenski radovi) nismo imali prilike vidjeti rad takvih brigada na terenu. Rad stručnjaka uređivača ima tri etape: pretpripreme, terenski rad i obrada podataka. U pretpripremama uređivać je dužan da sebi osigura sve podloge za rad: karte, dosadašnje podatke o masi, prirastu, načinu gospodarenja i si. Zatim sa svojim pretpostavljenima kao i sa šumskim gospodarstvima (i šumarijama) raspravlja osnovne linije gospodarenja. Na kraju je dužan da načini detaljan plan radne snage, materijalnih sredstava i novčanih potreba. Terenski dio obuhvaća obilazak revira zajedno s revirnikom. Tom prilikom vrši se korekcija gospodarske podjele, označavaju se potrebne izmjere i vrši opis sastojina. Taksacijski podaci (broj stabala, srednji promjer, temeljnica, srednja visina, drvna masa itd.) ocjenjuju se okularno, ali se ti podaci |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ocjene moraju dovesti u sklad s rezultatima mjerenja. Brigada za uređivanje vrši na terenu premjerbu. U uredu se obračunavaju podaci s terena, ispunjava gospodarska knjiga i radi završni obračun svih troškova. Gospodarska knjiga je vrlo malog formata. U pravilu svaki odsjek ima u toj knjizi samo jednu stranu na kojoj su upisane sve njegove karakteristike. Dijeli se na tekstovni i numerički dio. Tekstovni dio obuhvaća: sastojinski tip, glavne vrste, razvojni stadij, vitalnost, primiješane vrste s oblikom smjesesocijalnim položajem, površinu koju zauzima pojedina vrsta. Podaci se upisuju skraćenicama jer je razrađen cijeli sistem skraćenog pisanja SI. 3. Isječak stanišne karte revira Schwenow, Šumskog gospodarstva Kolpin. — Presnimljeno iz knjige Dr. D. Kopp: Das Arbeitsverfahren der forstlichen Standortserkundung im Nordostdeutschen Tiefland, Potsdam 1961. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Sastojinski tip se opisuje na primjer: Rb — čista sastojina, RbM — čista sastojina s dijelom primiješanih vrsta, Mb — stablimična mješovita sastojina, P1F — preborna ili femel sastojina, Mtw — srednja šuma, itd. Stadijski razvoji su: ponik, pomladak, koljik, letvici, odrasla sastojina. Vitalitet se ocjenjuje: vrlo vitalan, vitalan, slabo vitalan i kunjajući (kümmernd). Oblici smjese su: stablimična; hrpasta do 3 ara; grupimična 4—10 ara, gnjezdasta 11—50 ara; skupinasta preko 50 ara. Socijalni položaj je: predrasla stabla, stabla glavne sastojine, suvladajuća stabla i potisnuta stabla. Gospodarska knjiga ima oblik koji je prikazan u prilogu. Na osnovi gospodarske knjige izrađuju se sumarne tabele: debljinskih razreda, dobnih razreda, cilja produkcije, sastojinskih tipova, obnove sastojina, njege šuma, orezivanja, smolarenja i šumskih šteta. « Jedan uređivač mora godišnje obraditi 2—3 gospodarske jedinice (2.000— 3.000 ha). Uređivač nije u mogućnosti da kontrolira provođenje svojih zamisli i da vidi rezultate svojih smjernica, osim na privatnoj osnovi. Objektivnost se nastoji postići intenzivnom kontrolom radova, čestim savjetovanjima i kontrolnim knjigama kojima se prati razvoj sastojina. Iznad svega, jednoobraznost se postiže preciznim uputstvima za rad koja su razrađena prema posebnim propisima. Teži se za tim da stavovi kod uređivanja i određivanja cilja gospodarenja budu unaprijed tačno definirani. Uređivač je izvršilac kolektivne detaljno obrađene metodike. Drvna masa mjeri se za cijelu površinu šuma Nj. DR svake godine sistemom mreže primjernih ploha (Grossrauminventur). Za čitavu površinu Nj. DR postavlja se oko 700 proba. Mnogo gušćom mrežom primjernih ploha utvrđuje se drvna masa gospodarskih jedinica. Preko cijele gospodarske jedinice načini se mreža kvadrata, veličine 100 X 100 m. Prema homogenosti sastojina, veličini šuma i namjeni određuje se broj ploha. Razmak među plohama u smjeru istok—zapad je uvijek 150 m. U smjeru sjever—jug taj je razmak — kod istraživačkih radova 200 m (1 proba na 3 ha); — kod mjerenja sastojina I—II bon. 300 m (1 proba na 4,5 ha); — u svim ostalim šumama 400 m (1 proba na 6 ha). Izgled mreže za istraživački rad prikazan je na si. 4. U smjeru sjever—jug uzimaju se redovi izmjenično. Ukoliko mjesto primjerne plohe padne na rub šume, mora se pomaknuti u sastojinu tako da od ruba bude udaljena 25 m. Na izabranom mjestu uzimaju se podaci »varijabilnom« ili »kutnom« metodom, isto tako kod inventure na velikim površinama kao i kod utvrđivanja drvne mase gospodarskih jedinica. 411 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Za varijabilnu metodu načine se tri koncentrična kruga na označenom mjestu. Unutar najmanjeg kruga radiusa 2,82 m (0,25 ara) premjere se sva stabla od 7—9,9 cm, unutar kružnog vijenca čiji je veći radius 5,64 m, a manji 2,82 m, izmjere se sva stabla od 10—24,9 cm i unutar trećeg kružnog vijenca čiji je veći radius 11,28 m, a manji 5,65 m sva stabla deblja od 25 cm. SI. 4. Skica rasporeda ploha za prikupljanje taksacijskih i ostalih podataka kod istraživanja. Kutna metoda slična je varijabilnoj, samo se umjesto promjera mjeri kul viziranja na rubove stabla. To je Bitterlichova metoda, prilagođena za upotrebu preciznijih instrumenata. Snimanje se vrši posebnim malim tahimeterteodolitom s podjelom na grade. Instrument se centrira u sredinu primjerne plohe i postavlja na 0^, 108, 20« itd. Sva stabla koja su pogođena zrakom teodolita mjere se i to u krugu radiusa od 5 m ako imaju debljinu od 5—9,9 cm: u krugu r = 15,82 m ako imaju debljinu od 10—19,9 cm i u krugu r = 25 ni ako su deblja od 20 cm. Svim pogođenim stablima mjeri se vidni kut s tačnošću od 0,lg. Udaljenost se mjeri optički. Kutna metoda prikazana je na slici 5. Slika 5-a prikazuje izbor stabala za mjerenje, 5-b i c način mjerenja. Vođenje manuala je posve brojčano tako da omogućuje obradu račun skim strojem. Prema navodima stručnjaka varijabilna metoda je tačnija od kutne, ali kod velikog broja primjernih ploha greška obračuna iznosi ±5 % i kod kutne metode. Ta se metoda, međutim, ne preporučuje za površine manje od 15 ha. Tačniji podaci dobivaju se tek kod površina većih od 50 ha. Prirast se utvrđuje bušenjem pomoću Presslcrova svrdla. Mjeri se dužina zadnjih 10 godova u mm. U svakom krugu uzima se 6 izvrtaka. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Obračun drvnih masa i prirasta vrši se u računskom centru u Karl-Marx Stadtu. Statistički dio i izrada programa obavlja se u samom Institutu za šumarstvo Potsdam. Cijena koštanja za kutnu metodu je oko 3 NDin po hektaru, a za varijabilnu 4,5 NDin/ha. SI. 5a SI. 5b Etat se obračunava za cijelu gospodarsku jedinicu. Izravnavanje etata vrši se unutar grupa (zajednica) odjela istoga stanišnog tipa. Površina na kojoj se postiže izravnanje etata kreće se od 500—600 ha. Donja granica je 200 ha. Izravnanje unutar jednoga odjela se ne vrši. 3.4. Vegetacijska istraživanja Vegetacijska istraživanja, kojih je nosilac prof. Scamoni, ograničena su uglavnom na Institut u Eberswaldeu. Za čitavo područje Nj. DR načinjena je karta prirodne vegetacije u mjerilu 1 : 100.000. Teškoće su u tome što šume velikog dijela Nj. DR nisu prirodne. Međutim, oni i takve šume pokušavaju vegetacijski klasificirati. Osnova njihova istraživanja jesu sociološke grupe. Važnije je pri tome da u jednoj sociološkoj grupi egzistira većina njezinih vrsta te da su u svom optimumu, nego da nedostaje određena pojedinačna vrsta. Sociološka »težina« grupe proizlazi iz grupne množine biljaka i njihove postojanosti u grupi. Homogenitet zajednice je daljnji važan pojam u tim istraži |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 68 <-- 68 --> PDF |
vanjima. Traži se da svaka biljna jedinica ima određeni homogenitet koji kod najnižh jedinica treba biti vrlo velik, a prema hijerarhijskoj visini sistema procentualno opada. Homogenitet se obračunava matematičko-statističkim metodama. Si. 5c SI.5. Prineip kutne metode a - mjerenje kuteva b - prikaz plohe i načina mjerenja stabala. Simboli ozna čuju: O =tabla koja se ne mjere; © stabla koja se mjere jedanput; ^ stabla pogođena s dvije vizure i mjere se dva puta; © granična stabla /mjeri se svako drugo/. c - prikaz rada s instrumentom Presnimljeno iz: "Anweisung zur Durchführung der Winkelmessmethode im FH-Jahr 1965/66", Potsdam 1965. Posebno se istražuje dinamika vegetacije, utjecaj gnojiva i kemijskih sredstava. Naročiti interes poklanja se vezi između biljne zajednice, tla, strukture sastojina i prirasta. Vrše se istraživanja o tome koliko je fitocenoza odraz cjelokupne biogeocenoze. Svojim istraživanjima došli su do saznanja da za različite vegetacije postoje različiti životinjski svijet i različita mezo- i mikroklima. 4. KRITIČKI OSVRT NA STUDIJSKO PUTOVANJE Iako u domeni koja nas je posebno interesirala, a to je primjena aerofotogrametrije u uređivanju šuma, iskustva u Nj. DR nisu znatno premašila naša, ne možemo reći da naš put nije imao vidnih rezultata. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Prije svega, za nas je važno saznanje koliko u Nj. DR poklanjaju pažnje istraživanju tipova šuma i šumskih staništa. Njihova se istraživanja zbog specifičnih uvjeta razlikuju nešto od naših istraživanja, i to više metodički, nego li u postavljenom cilju. To nas je još više učvrstilo u uvjerenju da su istraživanja našeg Instituta na pravom putu te da se savremeno gospodarenje osniva na tipološkim istraživanjima. Sav uzgojni i uređivački rad u Njemačkoj DF. bazira se na tim istraživanjima. Oni u svojim istraživanjima ne polaze od biljnih zajednica, a razlog je nedostatak prirodnih šuma te relativna jednolikost pedoloških i klimatskih prilika. No, gdje god je to moguće, koriste se prizemnim rašćem za brže i tačnije određivanje granica stanišnih tipova. Za naše prilike stvaranje tipova na osnovi staništa bilo bi suviše sporo, komplicirano, a gdjekada i nemoguće. Udio aerofotogrametrije u ovim istraživanjima je minimalan i ne bismo mogli prenijeti nikakva iskustva koja bi za naš Institut i naše šumarstvo bila od naročite važnosti. Razlog je tome dobra terestrička obrada kojom su državne šume u Nj. DR već jednom detaljno i sistematski obrađene. Upotreba aerofotogrametrije imala bi ipak svoje opravdanje, posebno u istraživanju stanja privatnih šuma. Čini nam se da se aerofotogrametriji ne poklanja dovoljno pažnje, iako su mogućnosti dobre. Osjeća se izvjesno nepovjerenje u rezultate mjerenja, što je vjerojatno posljedica premalog iskustva na tom području. Još uvijek se pretpostavljaju terestrička mjerenja, pa i ondje gdje bi ih aerofotogrametrija sigurno mogla zamijeniti. Za sada zračne snimke služe uglavnom za orijentaciju i eventualnu grubu kontrolu izvršenih radova. Za nas su međutim, od velike važnosti njihova iskustva u korištenju spektrozonalnog filma kod procjene šteta od dima, utjecaju đubrenja na rast i razvoj sastojina i mogućnosti izbora stabala najbržeg rasta. To su, svakako, vrijedni rezultati koji se mogu i kod nas primijeniti, a što bi nam sigurno uštedjelo mnogo lutanja na tom području. Od terestričkih istraživanja i istraživanja fotogrametrije putem jedne snimke interesantna su i kod nas provediva mjerenja debala i krošanja. Ta istraživanja u Nj. DR su individualna, no vjerujemo da se zasada ni kod nas neće upotrebljavati u većem obimu, osim možda za individualna istraživanja pojedinih naučnih radnika. Impresionirala nas je precizna i pedatna izrada karata. To, međutim, nije čudno kada se zna da one služe u isto vrijeme i u katastralne svrhe Smatramo da njihov način interpretiranja svih topografskih, ekoloških i šumskogospodarskih podataka na istoj karti nije prikladan, jer su karte prenatrpane i nepregledne, a to su priznavali i njihovi šumarski stručnjaci. Treba naglasiti da oni traže put i način kako bi pojednostavnili te karte. Od radova koji nisu usko vezani uz fotogrametriju za nas je interesantna cpćedržavna inventarizacija šuma. Njihova iskustva, a posebno varijaciskostatistička metoda i obrada podataka putem računskih strojeva, bila bi upotrebljiva i za naše prilike, eventualno uz male preinake. Nismo se mogli uvjeriti da njihov način utvrđivanja taksacijskih podataka, specijalnih drvnih masa i prirasta gospodarskih jedinica ima prednosti pred našim metodama. Dapače, smatramo da su ispod tačnosti i preciznosti tehničkih mjerenja i kartografije. Vjerujemo i u to da nisu znatno jeftinija od mjerenja u uređivanju naših šuma. Takav način opravdan je, međutim, zbog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 70 <-- 70 --> PDF |
nedostatka nekvalificirane radne snage i jednoličnosti sastojina. Vjerujemo da bi primjenom takvih metoda u našim prilikama dobili podatke koji ne bi bili u skladu s našim shvaćanjima o tačnosti utvrđivanja sadašnjeg stanja sastojina. Uvjeti za rad, uspoređeni s našima, su kudikamo povoljniji. Velika prednost im je što imaju osigurana sredstva u potrebnom iznosu. Cjelokupna šumarska služba uplaćuje sve prihode u budžet, a svoje rashode planira u potrebnom iznosu. Ako su planirane potrebe prema mišljenju komiteta opravdane, ustanova (šumsko gospodarstvo, institut) dobiva sredstva bez obzira koliko je uplatila u budžet. Tako npr. Šumarski institut Potsdam ima odobreni godišnji proračun od oko 30,000.000 NDin (samo projekt nove zgrade Instituta iznosi 1,500.000 NDin). Bojimo se, međutim, da takav način finansiranja ima i svojih loših strana. Začudilo nas je da šumarski stručnjaci Nj. DR ne vode prvenstveno računa o ekonomičnosti svoga rada. Oni polaze od toga da im je država dala zadatak i osigurala sredstva, a oni ga trebaju izvršiti prema savjesti kako najbolje znaju. Vrijeme koje smo proveli u Nj. DR je prekratko da bi se mogla izvršiti neka dublja analiza, ali se ne možemo oteti utisku da bi se izvjesni radovi mogli provesti i s manje radne snage, nego li su provođeni. Isto tako ne vjerujemo da su neophodno potrebni svi oni instrumenti i aparati koje posjeduje Institut u Potsdamu. Upozoreni srno, međutim, da se i u Nj. DR razmišlja o postavljanju radova na ekonomsku bazu. Na kraju moramo posebno naglasiti da su nas svuda u Njemačkoj DR uvijek vrlo srdačno primali i da su nam poklanjali izvanrednu pažnju. Naši su nas ljubazni domaćini nastojali obavijestiti o svemu što nas je zanimalo te su nam uvijek bili u svemu na usluzi. Na raspolaganju nam je uvijek bio bar jedan pratilac najmanje u rangu šefa referade. Putovanje u Njemačku DR i poznanstvo s njemačkim šumarskim stručnjacima ostat će nam u najljepšoj uspomeni. Nadamo se da ćemo uspjeti da poznanstva, koja smo sklopili, zadržimo i da dalje izmjenjujemo iskustva iz navedenog područja. LITERATURA Literatura koju smo dobili u Nj. DR i kojom smo se služili kod sastava našeg izvještaja: 1. A s m u s F., Reinhol d A.: Vorläufige Mitteilung über Anwendung von Luftbildern bei grossmassstäblichen landwirtschaftlichen Bodenkartierung, Albrecht- Thaer Archiv, Berlin 9 (1965), 12. 2. Grossman n H., Wolff G.: Versuche zur Rationalisierung der Methodik von Holzvorratsinventuren auf matematisch-statistischer Grundlage, Arch. Forstw, Berlin 12 (1963), 1. 3. Karst H., Seh wan ecke W.: Legende zu den Standortskarten des Staatl. Forstwirtschaftsbetriebes Potsdam, Potsdam 1965. 4. Kop p D.: Das Arbeitsverfahren der forstlichen Standortserkündung im Nordostdeutschen Tiefland, Potsdam 1961. 5. Kop p D.: Richtlinien zur Standortsbeschreibung, Potsdam 1965. 6. K r e i b i g H.: Kronenmessungen durch photogrammetrische Entzerrungsverfahren, Arch. Forstw., Berlin 11 (1962), 6. 7. K u r t h H., W e n k G.: Entwicklungstendenzen der Waldinventur, Soz. Forstw., 5 (1965), 12. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1967 str. 71 <-- 71 --> PDF |
S. K´urth H., Fische r O.: Die Genauigkeit des Spiegelrelaskops bei der Ermittlung der Schaftholzformhöhe, der Scheitelhöhe und der Durchmesser in verschiedenen Höhen am Schaft, Arch. Forstw., Berlin 14 (1965), 11/12. 9. Mülle r G.: Photogrammetrische Schaft- und Kronenmessungen, Wiss. Z. Tech. Univ., Dresden 11 (1962), 1. 10. Reinhol d A.: Probleme der photogrammetrischen Forstkartendarstellung, Arch. Forstw., Berlin 10 (1961), 4—6. 11. Reinhol d A.: Studie über die Möglichkeiten der Indentifizierung von ständig feuchtebeeinflussten und vernässten Ackerböden durch die Anwendung von falschfarben Luftbilder und photographischen Aequidensiten, 1966. 12. Scamon i A.: Biogeozönose — Phytozönose, Forschen und Wirken, Band II, Berlin 1960. 13. Scamon i A.: Stand und Entwicklung der Vegetationskunde, Biologie in der Schule, Berlin 14 (1965). 14. Ulbrich t R.: Untersuchungen über die Anwendung der Infrarot-Fotographie zur Erkennung von Rauchschaden, Arch. Forstw., Berlin 15 (1966), 5—6. 15. Wen k G.: Theoretische Grundlagen der Winkelmessmethode. Arch. Forstw., Berlin 14 (1965), 11—12. 16. Wolf f G.: Zur Rationalisierung der Taxation im bäuerlichen Genossenschaftsund Privatwald (Betreüngswald) mit Hilfe des Luftbildes, Arch. Forstw., Berlin 13 (1964), 6. 17. Wolf f G.: Möglichkeiten und Grenzen des Messinterpretation forstlicher Luftbilder, Arch Forstw., Berlin 15 (1965), 2. 18. Wolf f G.: Luftbilder als diagnostische Hilfsmittel für operative Arbeiten beim Forstschutz (Rauchschäden) und bei der Bestandesdüngung, Soz. Forstw., Berlin (1966), 5. 19. — Betriebsregelungsanweisung für den Volkswald in der DDR, BRA, Potsdam 1961 20. — Photogrammetrie, Potsdam 1964. 21. — Anweisung zur Durchführung der Winkelmessmethode im FH-Jahr 1965/66, Potsdam 1965. 22. — Räumliche Ordnung, Potsdam 1966. 23. — Taxation, Potsdam 1966. |