DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 66 <-- 66 --> PDF |
^K&ntizeS STANJE, PROBLEMI I IZGLEDI EVltOPSKOG ŠUMARSTVA U vremenu od 15. do 19. maja 1967. godine održano je u Rimu trinaesto zasjedanje Evropske komisije za šumarstvo FAO. Zasjedanju su prisustvovali delegati slijedeće 22 zemlje: Austrija (prof. O. Eckmtillner, predsjednik Komisije, i K. Haas), Belgija (L. Brichet i M. Colleaux), Cipar (G. M. Seraphim), Danska (H. Frolund), Finska (V. Holopainen, M. Kantola i A. Aro), Francuska (L. Velay, P. Lorreau i Ph. Pruvost), Grčka (P. Margaropulos), Irska (T. Me Evoy i H. S. Gray), Italija (V. Pizzigallo, R. Morandini, V. Benvenuti, L. Lobina, E. Allegri, C. Volpini i drugi), Izrael (M. Kolar), Jugoslavija (A. Radovčić), Nizozemska (A. Stoffels), Norveška (A. Langsaeter i H. K. Seip), Poljska (prof. K. Zaremba-Czerejsky), Portugal (J. Alves), Rumunija (T. Tomulescu, I. Dine» i II. Nicovescu), SR Njemačka (D. von Hegel), Spanija (P. Orluno Medina, R. de Rada i Villaclara), Švedska (F. Ebeling i R. Hjorth), Švicarska (J. Jungo, C. Lanz i H. G. Winkelmann), Turska (N. Türköz) i Velika Britanija (Sir Henry Beresford- Peirse). Prisustvovali su i promatrači Bugarske* * Predviđeno je da Bugarska postane punopravni član FAO na Četrnaestom zasedanju konferencije FAO u novembru 1967. godine. (prof. S. Nedialkov), Ujedinjenih nacija (E. Baumgarten), IUFRO (A. de Philippis), ECE (E. Kalkinnen) i EEC (X. Le Chatelier). Rad zasjedanja pratili su O. V. Wells, pomoćnik generalnog direktora FAO, P. Lamartine Yates, regionalni predstavnik FAO za Evropu, Dr. N. A. Osara i J. C. Westoby, direktor odnosno pomoćnik direktora Odjeljenja za šume i šumske proizvode FAO, i H. J. Reichardl u svojstvu sekretara zasjedanja. I Dnevnim redom zasjedanja, pored dosadašnje aktivnosti Komisije i njenih organa, bili su obuhvaćeni najvažniji problemi sadašnjeg razvoja šumarstva, kao: — Opće stanje šumarstva u periodu između posljednjeg i ovog zasjedanja Komisije (1963—1966. godine); — Ekonomske perspektive šumskih gazdinstava; — Organizaciono-kadrovski problemi u ostvarivanju nacionalnih šumarskih politika; — Učešće šumarstva u Svjetskom indikativnom planu; — Program rada Odjeljenja za šume i šumske proizvode FAO i naredni zadaci Evropske komisije za šumarstvo, i drugi. Pored toga, u okviru zasjedanja održažan je i zajednički razgovor Evropske komisije za šumarstvo i Evropske komisije za poljoprivredu (koje uvijek zasjedaju u isto vrijeme) o pitanjima od zajedničkog interesa za poljoprivredu i šumarstvo. Pretresajući dosadašnju aktivnost svojih organa, Komisija je odobrila njihov rad. Radi se o slijedećim organima: — Potkomisija za koordinaciju šumarskih pitanja Sredozemlja sa njenim organima »: Komitet za koordinaciju šumarskih istraživanja u Sredozemlju, Radna grupa za eukalipt i Radna grupa za pluto; — Mješovita radna grupa FAO/ECE za statistiku šuma i šumskih proizvoda; — Mješoviti komitet FAO/OIT/ECE za tehniku rada u šumi i za obrazovanje šumskih radnika, i njegove studijske grupe; — Radna grupa za uređivanje bujica i slivova i za borbu protiv usova. Odlučeno je da se Radna grupa za kesten raspusti, s tim da zainteresirane zemlje za iskorišćavanje i uzgoj kestena same organiziraju međusobnu razmjenu informacija. Isto tako, odlučeno je ,ako se s tim saglase Afrička komisija za šumarstvo i Komisija za šumarstvo Bliskog Istoka, da se raspusti Mješovita radna grupa ECE/CFA/ CFPO za tehniku širenja i obnove šuma, pri čemu je zatraženo od FAO da, saglasno mišljenju Šestog svjetskog šumarskog kongresa, sazove, po mogućnosti, ad hocsastanke u cilju proučavanja problema |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 67 <-- 67 --> PDF |
pošumljavanja na raznim tipovima teških terena. II Razvoj evropskog šumarstva u periodu 1963—1966. godine, njegova sadašnja situacija i perspektive razmotreni se na osnovu nacionalnih izvještaja zemalj,a-Clanica i informacije sekretarijata Komisije. Iako je, zbog niza specifičnosti u svakoj pojedinoj evropskoj zemlji, teško dati takvu ocjenu stanja evropskog šumarstva koja bi imala opću vrijednost za sve ove zemlje, Komisija je ipak došla do zaključka da su se faktori odgovorni za šumarsku politiku našli, više ili manje u svim zemljama Evrope, pred dva osnovna zadatka: — savladati rastuće teškoće koje stoje na putu ekonomičnijem gospodarenju šumama, i — dati šumarstvu mjesto koje mu pripada u poletnom razvoju korišćenja šuma u neproizvodne, u prvom redu rekreacione, svrhe. Korijeni sadašnjih ekonomskih teškoća koje proživljava šumarstvo leže, po općoj ocjeni, u sve većim troškovima proizvodnje uz neznatan porast cijena šumskih proizvoda. U troškovima proizvodnje, lična primanja rastu brže od ušteda koje se postižu mehanizacijom na sadašnjem stupnju i najčešće predstavljaju i do dvije itrećine ukupnih tnoškiova proizvodnje. Zbog opadanja rentabilnosti, mnoga šumska gospodarstva, naročito privatna, sve se teže odlučuju ha ulaganja u šume i na intenziviranje šumskouzgojnih djelatnosti. Izlaz se najčešće traži u povećanom obimu proizvodnje koja je u protekle četiri godine rasla po prosječnoj stopi od 1.4!% godišnje. Međutim, zbog sve većeg deficita u vanjskoj trgovini na sektoru drveta i zbog visoke cijene koštanja, ograničeno je puno korišćenje bioloških mogućnosti šuma. Kako je, s druge strane, stabilnost cijena kao najsigurnija brana protiv inflacionih tendencija veoma poželjna, jedini mogući izlaz treba tražiti u sniženju troškova proizvodnje putem kompleksne mehanizacije svih faza rada u šumi i u transportu, pri čemu opet treba računati na još veći porast ličnih primanja radnika, ne samo zato što je to opća tendencija, nego i zbog toga što i sama mehanizacija iziskuje sve kvalificiraniju i, prema tome, sve bolje nagrađenu radnu snagu. Pored toga, šumarstvo se mora odlučno orijentirati na udruživanje m,alih proizvođača i na primjenu đubriva, drenaže i selekcije šumskog reprodukcionog materijala u cilju brže i kvalitetnije proizvodnje industrijsko-tehničkog drveta. Komisija je, dakle, konstatirala nezadrživ porast iskorišćavanja šuma za odmor, oporavak i razonodu ljudi, koji je izrastao u kvalitetno novu pojavu. Porast životnog standarda, brz ritam motorizacije, sve dulji godišnji odmori, opća tendencija ka koncentraciji gradskih naselja, sve veća psihička naprezanja i zamor koje nameću savremeni uslovi života i rada u gradovima, — svi ti i drugi elementi snažno podstiču sve veći interes za traženje predaha u slobodnoj prirodi. Turizam je, osim toga, u mnogim evropskim zemljama — naročito u Austriji, Grčkoj, Italiji, Jugoslaviji i Španiji — postao vrlo značajan i rentabilan izvor deviza, a među turističkim uslugama koje se najviše traže, šumama za rekreaciju pripada prvorazredna uloga. Premda je ovo masovno korišćenje šuma za provođenje slobodnog vremena praćeno određenim nepoželjnim posljedicama (povećana opasnost od šumskih požara i si), ono, s druge strane, stvara jednu sasvim novu klimu opće zainteresiranosti stanovništva za šume, a time i većeg razumijevanja javnosti za šumarstvo. Stoga nije bez osnova što je Komisija posvetila iznimno veliku pažnju razmatranju situacije stvorene poletnim razvojem rekreacije u šumi i potreba da se šumarstvo prilagodi ovakvoj situaciji. Komisija je došla do zaključka da će trebati bez oklijevanja poduzeti vrlo ozbiljne studije u cilju iznalaženja rješenja za niz pitanja koja se u nastaloj situaciji nameću, kao što su: — Kako najuspješnije uskladiti proizvodnju sa ostalim, općedruštvenim, funkcijama šume? — U kojoj mjeri korišćenje šuma za neproizvodne namjene pogađa rentabilnost njihovih proizvodnih funkcija? — Kako predviđati potražnju ovog oblika korišćenja šuma? — Kakva su ulaganja potrebna za zadovoljavanje sve većih potreba za odmorom i rekreacijom u šumi? — Kako prilagoditi šumarsku nastavu rekreocionoj ulozi šume? Da bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi se šumarstvu omogućilo da odigra ulogu koja mu je u procvatu turizma, gore nabrojena i druga pitanja trebaće izučiti ne samo na nivou svake zemlje nego i na međunarodnom planu. U cilju procjene troškova koji za vlasnike šuma nastaju zbog turističke eksploatacije šuma, trebalo bi izračunati ne samo direktne troškove koje oni snose, nego i gubitke u proizvodnji koji zbog toga nastaju. 333 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 68 <-- 68 --> PDF |
U kontekstu opće ocjene položaja evropskog šumarstva, Komisija je stekla uvjerenje da se ne vrši dovoljno jak uticaj na formiranje javnog mišljenja o važnosti šumarstva kao sektora privrede i nedovoljno ističe sva oštrina problema koje na ovom sektoru treba rješavati zbog općeg tehničkog napretka i novih, naraslih, zahtjeva koji opterećuju šume, pa je preporučila nacionalnim organima odgovornim za šumarstvo da osnuju i svake godine objavljuju »zelene izvještaje« o šumarstvu. Ovi »zeleni izvještaji« sadržavali bi opise reprezentativnih šuma svih sektora svojine i glavnih tipova sastojina i debljinskih razreda i, u ekonomskim izrazima, preglede sadašnjeg stanja, kretanja, perspektiva i problema šumarstva, a na osnovu statističkih podataka i sa ciljem da se zakonodavnim tijelima olakša donošenje najefikasnijih mjera za obezbjeđenje željenog razvoja šumarstva. Na traženje Radne grupe FAO´ECE za statistiku šuma i šumskih proizvoda da se dadu uputstva o tome koje bi podatke u vezi sa eksploatacionim potencijalom evropske zemlje trebale dostavljati za Svjetski inventar šuma, Komisija je preporučila da se ovi podaci, koje će prikupiti sekretarijat Komisije, unesu u revidiranu verziju studije »Potrošnja, proizvodnja i promet drveta u Evropi, razvoj i perspektive 1950—1975«, koja treba da se izradi. Zbog velikog broja različitih definicija pojma »etat« prevladalo je mišljenje da se taj izraz zamijeni izrazom »predviđanja sječa«. U cilju pribavljanja dopunskih podataka kojima bi se objasnili odnosi između dosadšnjih procjena i mogućih promjena u zalihama dubećeg drveta, preporučeno je da se odgovarajući upitnici pridruže upitnicima za »Svjetski inventar šuma« (čijoj izradi treba da se pristupi u 1968. godini) i da Radna grupa za statistiku šuma i šumskih proizvoda uzme u razmatranje ovo pitanje na svom sastanku krajem 1967. godine. Zanimljivo je, u okviru ovih razmatranja, zabilježiti obavještenja koja je na ovom zasjedanju dao predstavnik Evropske ekonomske zajednice o njenoj aktivnosti u oblasti šumarstva. Prema njegovim riječima. Zajednica je izradila uputstvo o genetičkim kvalitetima sastojina i šumskih sadnica koje treba da stupi na snagu 1. jula 1967. godine za 4 šumske vrste. U pripremi je nacrt uputstava o normama kvaliteta sjemena i šumskih sadnica. Odobrene su subvencije za učešće (u visini od 25´Vo od troškova) za pošumljavanje marginalnih i nekultiviranih zemljišta, za konverzije ili melioracije koje čine sastavni dio kombiniranog šum sko-poljoprivrednog korišćenja zemljištaza zaštitna pošumljavanja na poljoprivrednim terenima. Predviđa se izrada projekata u vezi sa koordinacijom naučnih istraživanja i propagande u šumarstvu. Uskoro treba da stupi na snagu jedno uputstvo kojim bi se obezbijedilo nesmetano premještanje šumara i šumskih radnika unutar Zajednice. Savjetu zajednice podnesen je nacrt uputstva kojim se ukidaju unutarnje granice i uspostavlja jedinstveni fitosanitetski režim za uvoz šumskih proizvoda. Savjet zajednice proučava spisak olakšica koje države pružaju šumarstvu da bi bio siguran da ove olakšice nemaju reperkusija na slobodnu konkurenciju. Savjet je u 1967. godini donio program srednjeročne politike koji bi u narednom periodu trebao da povuče za sobom određeno šumarsko programiranje unutar Zajednice, itd. III Težište rada ovog zasjedanja nalazilo se u kompleksu pitanja koja su u dnevnom redu formulirana pod zajedničkim naslovom »Problemi i tendencije u oblasti usklađivanja šumarskih djelatnosti u Evropi « i u čijem sklopu je naročita pažnja posvećena razmatranju ekonomskih perspektiva šumskih gazdinstava i organizaciono- kadrovskih uvjeta razvitka šumarstva. Nijedna delegacija nije propustila da istupi sa svojim gledanjima na ova pitanja. Iz vrlo široke skale različitih ocjena situacije, inspiriranih većom ili manjom dozom skeptičnosti ili optimizma, konzervativnih opterećenja ili savremenih sagledavanja pravaca razvoja, bilo je ipak moguće izvući određenu opću ocjenu problematike i odrediti puteve za osnovna rješenja u specifičnim uslovima svake pojedine zemlje. Solidnu osnovicu za diskusiju o ekonomskim perspektivama gospodarenja šumama predstavljao je izvještaj Radne grupe za gazdovanje šumama koji je Komisiji podnio njen predsjednik Ph. Pruvost (Francuska), a u čijem radu je inače sudjelovao i naš uvaženi naučni radnik prof. dr. D. Klepac. Polazeći od gazdovanja šumama kao jednog od načina izražavanja šumarske politike u njenoj projekciji na jedinicu gospodarenja, Radna grupa se i kretala u okvirima šumarske politike u najopćenitijem smislu i u svojim zaključcima insistirala na metodama kojima bi se uvećala razlika između prihoda i troškova, na problemima u vezi sa realizacijom društvenih koristi od šuma, kao 1 na problemima odnosa između nacionalne politike u šumarstvu i planova |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 69 <-- 69 --> PDF |
gazdovanja u pravom smislu riječi i posebno u vidu regionalizacije ciljeva gazdovanja. Po ocjeni Komisije, ideje gospodarenja šumama su skoro u svim zemljama Evrope u progresivnom razvoju, što je bez sumnje olakšano sve intenzivnijom razmjenom iskustava između zemalja i velikim napretkom u oblasti korišćenja novih tehničkih sredstava. S druge strane, međutim, ove pozitivne tendencije nailaze u mnogim zemljama na smetnje zbog toga što, prvo, osnove šumarske politike nisu još revidirane na način kojim bi se vodilo računa o perspektivama, novim mogućnostima i problemima u vezi sa najnovijim kretanjima proizvodnje, potrošnje i prometa drveta u Evropi, i , drugo, što šumarske politike nisu dovoljno definirane u smislu ciljeva koje treba ostvariti u sektoru šumarstva. Formulacija ovih ciljeva povlači za sobom određeni broj odluka koje treba da se donesu izvan oblasti šumarstva, jer zadiru u pitanja kao što su: — do koje mjere je proizvodnja drveta sama sebi cilj, ; — koliko šumarske djelatnosti treba da služe poljoprivredi i podupiru ekonomiku poljoprivrednih gospodarstava?; — kakva je visina troškova društvenog karaktera koje je zajednica spremna da snosi u vezi sa zaštitnim i rekreacionim funkcijama šuma, itd? Mada je na vladama zemalja da ovakve odluke donose, organi odgovorni za šumarstvo su ti koji moraju raspolagati svim informacijama potrebnim za njihovo donošenje. Naglašavajući važnost raspolaganja svim ovim obavještenjima, Komisija je posebno ocijenila kao veoma korisno da se pristupi ponovnoj dubljoj procjeni budućih mogućnosti snabdijevanja Evrope drvetom. U tom cilju ona je stavila u zadatak Sekretarijatu: a) u pogledu proizvodnih aspekata gazdovanja šumama, — da pripremi prethodni izvještaj o izgledima potrošnje drveta u Evropi, uspoređujući stvarne mogućnosti sadašnje potrošnje sa onima koje su bile predviđene u novoj studiji o bilansima drveta u Evropi; — da od zemalja-članica pokuša pribaviti revidirane i sređene podatke koji bi sadržavali procjenu budućih mogućnosti snabdijevanja drvetom kao i raspoložive podatke o troškovima proizvodnje na osnovu kojih bi se ova predviđanja mogla realistički ocijeniti, i da pripremi analitički izvještaj koji se zasniva na svim tim procjenama, i — da ove izvještaje potom stavi na raspolaganje vladama-članicama po mogućnosti prije konca 1968. podine; nakon što ovi izvještaji budu gotovi, bila bi sazvana Radna grupa za gospodarenje šumama. b) u pogledu društvenih aspekata gazdovanja šumama, ako Odjeljenje za šume, i šumske proizvode FAO raspolaže potrebnim sredstvima, da organizira studijsko putovanje ili sastanak u obliku simpozija radi analize finansijskih i ekonomskih efekata rastuće potražnje šuma za rekreaciju u odnosu na gospodarenje šumama i da prouči tehnička usavršavanja koja bi trebalo unijeti u metode gospodarenja i u silvikulturnu praksu da bi se postigao maksimum globalnih koristi od proizvodnje i usluga koje se realiziraju u šumi. IV Komisaja je takođe s naročitom pažnjom razmotrila organizaciono-kadrovske probleme u ostvarivanju nacionalne šumarske politike. Iako svijesna da u ovim pitanjima ne postoje zajednički obrasci primjenjivi na različite ekonomske, društvene i političke strukture kakve postoje u Evropi, Komisija je ipak došla do zaključka da bi institucionalni mehanizam, kakav je potreban razvoju šumarstva, morao da u svim zemljama odgovara nekim osnovnim zahtjevima, kao: da obezbijedi saradnju između vladinih organa i orivrednih faktora zainteresiranih za korišćenje šumskih proizvoda i da olakša pravilno sagledavanje potreba šumarstva prilikom donošenja odluka u oblasti privrednog sistema. Pri tome, pored nacionalnih šumarskih službi, vrlo značajnu ulogu u kreiranju šumarske politike i njenom oživotvorenju mogu da odigraju razna udruženja proizvođača, savjeti za drvo, komore i druge stručno-privredne asocijacije na sektoru proizvodnje i prerade drveta. U diskusiji o ovim pitanjima, posebnu težinu su imali problemi koordiniranog planiranja razvoja šumarstva i drvne industrije, zatim problemi iz kompleksa mjera koje treba poduzimati u cilju oovećanja rentabiliteta šumskih gospodarstava i zadovoljavanja sve većih potreba društva za blagodatima koje mu šume pružaju. Uočavajući potrebu efikasnije saradnje između šumarstva i drvne industrije, jednako na sektoru planiranja razvoja kao i na operativnom planu, a sve u cilju optimalnog korišćenja šumskih resursa, Komisija je pridala izuzetan značaj međusobnoj razmjeni obavještenja i iskustava 335 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 70 <-- 70 --> PDF |
na nacionalnom i međunarodnom nivou, u kojoj bi sudjelovali šumarstvo i industrija za preradu drveta, a koja može samo da doprinese izučavanju institucionalnih uslova za pravilnu koordinaciju u planiranju razvoja ovih dviju djelatnosti. Data je sugestija da se organizira i jedan međunarodni s´kup o ovim pitanjima, kako bi se omogućilo šumarskim organima da dođu do boljih saznanja o budućim potrebama na industrijskom drvetu, a industrijalcima da sa više razumijevanja sagledaju mogućnosti i granice šumske proizvoddnje kao i sve veću važnost društvenih funkcija šume. Saradnja između šumarstva i drvoprerađivačke industrije na operativnom planu ocijenjena je kao korisna u svakom pogledu za jednu i za drugu stranu, jer drvnoj industriji olakšava redovno i dugoročno snabdijevanje sirovinama uz odgovarajuće usklađivanje cijena, a šumski proizvođači su posebno zainteresirani za efikasniju industriju, sposobnu da učini rentabilnim investicije u sektoru proizvodnje drveta. Pored niza tehno-ekonomskih mjera kojima bi se favorizirala modernizacija prerađivačkih kapaciteta, sugerirane su i druge, kao: dugoročni ugovorni odnosi između komplementarnih partnera, subvencije za podizanje šumskjo- industrijskih kombinata, pa čak i mjere državne kontrole nad prometom tehničkog drveta kao sredstvo da se onemogući rad postrojenja sa zastarjelom opremom, itd. Raspravljajući probleme iz oblasti stručnog školstva i obrazovanja uopće, Komisija je insistirala na odgovornijoj i preciznije definiranoj kadrovskoj politici u svakoj zemlji. Zbog relativnog zaostajanja šumarstva u odnosu na napredak zabilježen u drugim naučnim i tehnološkim sektorima posebno je naglašena važnost utvrđivanja potrebnog broja stručnih kadrova, kvalifikacija koje se zahtijevaju od ovih i mogućnosti koje im se pružaju, kao i suštinskog poboljšanja sadržaja šumarske nastave, koja treba da se odlučno prilagodi naučnom i tehničkom napretku. Šumarski stručnjaci treba, osim toga, da steknu određena znanja u materiji ekonometrije i planiranja. U tom pogledu potrebno je imati u vidu da upotreba elektronskih računara (ordinatora) u izradi i revizijama šumskoprivrednih osnova povlači za sobom radikalne promjene u dosadašnjim kadrovskim strukturama i treba očekivati da će se to u velikoj mjeri odraziti na obim i sastav potrebnih kadrovskih efektiva u oblasti šumarstva. Komisija se saglasila da se ova pitanja brižljivo izuče u tijesnoj saradnji sa Sa vjetodavnim komitetom FAO za šumarsku nastavu, pa je u tom cilju sugerirala da se organizira seminar na kojemu bi se okupili specijalisti za kadrovska pitanja i šumarsku nastavu iz svih evropskih zemalja- članica. Sto se tiče posebno pitanja potrebnih kadrovskih efektiva, Komisija je pozvala FAO da nastavi započete studije o ovom pitanju i predložila da ono bude predmet jedne od tačaka dnevnog reda narednog, XIV. zasjedanja Komisije. V Na zasjedanju je razmotrena informacija Sekretarijata Komisije koja se odnosi no Učešće šumarstva u Svjetskom indikativnom planu. Kako ovaj plan spada u red »najdelikatnijih i najvažnijih radova koje je FAO ikada poduzela« (prema riječima njenog generalnog direktora), ovdje se u osnovnim linijama iznosi sadržaj ove informacije. Dva osnovna cilja ovog Plana su da, prvo, olakša reorganizaciju poljoprivredne proizvodnje u nizu zemalja da bi se svijet oslobodio gladi, i, drugo, da utvrdi načine maksimalnog korišćenja poljoprivrednog potencijala radi favoriziranja privrednog razvoja nerazvijenih zemalja. Kako je pak privredni napredak prvorazredni cilj svih zemalja, planovi povećanja proizvodnje ostaće uvijek relativno zanemareni ako ne postanu sastavni dio planova razvitka u cjelini. Budući da šume daju vrlo mali doprinos proizvodnji hrane, Svjetski indikativni plan je za šumarstvo interesantan prije svega zbog unapređivanja ekonomskog razvoja, pa aktivnost Odjeljenja za šume i šumske proizvode FAO u vezi sa ovim planom ima za cilj da obezbijedi optimalno korišćenje šumskih potencijala u razvoju privrede uopće, a naročito u nedovoljno razvijenim zemljama. Zbog svog indikativnog karaktera, ovaj plan, u primjeni na šumarstvo, ima za cilj da samo indicira pravce djelovanja kojima se obezbjeđuje privredni razvitak, jer, razumije se, FAO ne izrađuje nacionalne planove. A pošto se politika utvrđuje na nacionalnom, a ne na regionalnom nivou, metodološka radna jedinica je zemlja. Za svaku promatranu zemlju najprije se prikupljaju svi najtačniji raspoloživi podaci o proizvodnji, uvozu, izvozu glavnih proizvoda od drveta (kojih ima 21) za 1961, 1962 i 1963. godinu i za daljni rad uzima se kao osnovica prosjek podataka za ove tri godine. Potrošnja svakog od ovih proizvoda jednaka je zbroju proizvodnje i uvoza umanjenom za izvoz. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Potrebne sirovine izračunavaju se, polazeći od obima proizvodnje, pomoću niza konverzionih koeficijenata koji se utvrđuju posebno za svaku zemlju i za svaki proizvod (na primjer: 2 kubna metra oblovine za 1 kubni metar rezane građe), a zatim se kalkulira vrijednost ovih sirovina postavno tvornica. Prethodna predviđanja potrošnje za 1975. i 1985. godinu utvrđuju se na osnovu potrošnje po stanovniku u baznom periodu (prosjek 1961—1963), u funkciji procijenjenog porasta stanovništva i dohotka u 1975. i 1985. godini. Oslanjajući se na ova predviđanja nacionalne potrošnje, ispituje se proizvodni potencijal. Ako se pokaže malo vjerovatnim da se ostvari predviđeni obim proizvodnje, smanjuje se predviđena potrošnja. Naprotiv, ako su proizvodne mogućnosti već od ocijenjene potrošnje, izučava se mogućnost izvoza. Na kraju, za 1975. i 1985. godinu ocjenjuju se potrošnja, izvoz, proizvodnja i uvoz za svaki proizvod od drveta i onda se, kako je naprijed izloženo, kalkuliraju odgovarajuće potrebe na sirovinama i njihova vrijednost. Zatim se izračunava vrijednost proizvodnje, uvoza i izvoza za bazni period, kao i za 1975. i 1985. godinu. Na taj način dobiva se niz podataka o vrijednosti proizvodnje i sirovinama koje se koriste u drvnoj industriji zemlje. Polazeći od tih osnovnih podataka, računa se ukupna vrijednost izvoza, uvoza i očekivana brutovrijednost proizvodnje za čitavu oblast šumarstva i za oblast drvne industrije, čime se omogućava sagledavanje mjesta šumarstva u sklonu nacionalne privrede. Završna statistička etapa- sastoji se u računanju potrebne ekspanzije proizvodnje za svaku granu drvne industrije i procjeni kapitala koje treba uložiti da bi se ovi ekspanzija postigla. Polazeći od procjene potrebnih ulaganja i očekivanog efekta u bruto-proizvodu, izračunava se odnos između kapitala i proizvoda, a to ie bitan pokazatelj za privredno-planske komisije. Na taj način dobiva se cjeloviti niz međusobno saglasnih podataka o proizvodnu, potrošnji, prometu i investicijama u oblasti šumarstva i drvne industrije posmatrane zemlje, na osnovu kojih je moguće predviđati političke mjere koje treba poduzeti da se i ostvari program indi-^ ciran u planu. A upravo taj posao je veoma delikatan za FAO, a ponekad i obeshrabrujući. FAO, razumije se, ne može diktirati nekoj zemlii šta ona treba da radi, ali ona može reći, na primjer, da će, prema obavještenjima kojima raspolaže, stanovništvu te VI Komisija je zatim pretresla Program rađa Odjeljenja za šume i šumske proizvode FAO i izrazila svoje zadovoljstvo sa općom orijentacijom rada Odjeljenja i sa do sada postignutim rezultatima, naročito u radu na projektima razvoja šumarskih djelatnosti u nerazvijenim zemljama. Komisija je, isto tako, zauzela stav da je potrebno da joj se omogući da izrazi svoje mišljenje o programu rada Odjeljenja prije nego ovaj bude podnesen Konferenciji FAO. Živa diskusija vođena je po tački dnevnog reda »Naredni zadaci Evropske komisije za šumarstvo«. Podržan je stav Evropske komisije za poljoprivredu da se ukine Regionalna konferencija FAO za Evropu. Izraženo je nezadovoljstvo zbog činjenice da u programu rada i u budžetu FAO za 1968/69. godinu nije predviđeno nijedno zasjedanje Komisije za šumarstvo u tom periodu. Međutim, pokazalo se mogućim da se zajedno sa Komitetom za drvo Evropske ekonomske komisije, koji treba da se sastane u jesen 1968. godine, pretresu dosadašnji rezultati ponovne procjene trendova drveta. Iz diskusije o najpovoljnijoj periodičnosti sastanaka Komisije proizašao je zaključak da se slijedeće zasjedanje održi 1970. godine i poslije toga redovno jednom u dvije godine i da se ta predviđanja ulje od obrade podataka koji su potrebni svakom organu odgovornom za nacionalno planiranje u cilju pravilne ocjene potreba u oblasti šumarstva i drvne industrije. U diskusiji o ovom poduhvatu FAO, Komisija je izrazila potrebu saradnje između FAO i nacionalnih organa odgovornih za privredno planiranje. Ujedno, Komisija je zatražila da se nizovi obrazaca koji čine sastavni dio metodologije Svjetskog indikativnog plana pošalju svim zemljama- članicama i da se što prije objavi detaljniji prikaz same metodologije. zemlje trebati toliko i toliko papira, rezane građe, iverastih ploča, itd., da izgleda vrlo vjerovatno (ili potpuno nemoguće, itd.) da će ta zemlja proizvesti toliku i toliku količinu ili dio svojih potreba, da će zbog toga biti potrebno toliko i toliko investirati u prirodne šume ili podići toliko i toliko hektara zasada četinara, što će toliko i toliko koštati. Nadležni nacionalni organi moći će onda predviđeti obim potrebnih ulaganja u drvnu industriju u periodu do 1975. i u toku slijedećih deset godina. Prema tome, pretenzije FAO ne idu da 337 |