DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1967 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Ovi pogoni izgrađivani su bez neke veće i ozbiljne dokumentacije po pitanju
lokacije, kapaciteta, procesa proizvodnje, asortimana i plasmana gotovih
proizvoda, jer je bila konjuktura, a i tadanji instrumenti pogodovali su
odnosno favorizirali su finalnu proizvodnju. Nastupanjem privredne reforme
i njenih novih instrumenata, situacija se osjetno izmijenila, ukinuti su
primovi, vrijednost dolara povećana, što je osjetno uticalo na poskupljenje
sirovine i repromaterijala, a cijene gotovih proizvoda su ostale pod kontrolom
cijena uz minimalnu povišicu od 5—6%. Sve ovo imalo je za posljedicu
da se danas ti pogoni sa svojom proizvodnjom veoma teško uklapaju u cijene
na vanjskom tržištu.


Prema završnim računima za 1966. finalni pogoni drvno industrijskih
poduzeća ostvarili su osjetne gubitke tako da su neke privredne organizacije
doveli u gubitak Radi ilustracije navest ćemo podatke o gubicima pojedinih
polufinalnih i finalnih pogona po drvno industrijskim poduzećima.


Kod DIP-a Delnice ostvario je gubitak pogon iverica u iznosu od 1,347.000


n. d Kod DIK-a Ravna Gora gubitak je ostvarila novo opremljena tvornica
namještaja u iznosu od 3,016.000 n. d. Kod DIP-a Čabar gubitak su ostvarili
finalni pogoni komadnog namještaja u Čabru i Tršću u iznosu od 1,631.000 n. d
Kod DIP-a »Rade Šupić« Rijeka ostvarili su gubitke slijedeći pogoni:
pogon skija — gubitak od 2,670.000 n. d
pogon šperploča 932.000 n. d
pogon radio-kutija 845.000 n. d
tokarija, galanterija i ostalo 3,088.000 n. d


Ovako veliki gubici polufinalnih i finalnih pogona DIP-a »Rade Šupić«
doveli su ovo poduzeće u veoma tešku situaciju, tako da je početkom 1967.
ovo poduzeća došlo pod prinudnu upravu, a postoji mogućnost da do konca
godine dođe i u likvidaciju, ukoliko Skupština općine Rijeka ;z svojih fondova
za zajedničke rezerve ne pokrije dio gubitka ovog velikog poduzeća.


U 1966 godini Šumsko gospodarstvo Delnice upošljavalo je prosječno


2.004 radnika i ostvarilo je ukupan prihod u iznosu od 63 miliona novih dinara
ili 31.462 nova dinara po jednom zaposlenom radniku, što je za 6,4%
više od ostvarenja u 1965 godini. Drvna industrija na području Gorskog kotara
u 1966 godini prosječno je zapošljavala 4.185 radnika i ostvarila je ukupan
prihod od 121,676.000 novih dinara ili 29.075 novih dinara po jednom zaposlenom
radniku, što je za cea 18% više od ostvarenja u 1965. godini.
Djelovanjem novih instrumenata privredne reforme obaveze prema zajednici
su izmijenjene. Ta izmjena je pogodovala šumarstvu tako, da je šumarstvo
u 1965 godini dalo zajednici 8% ostvarenog netto produkta, a nakon
novih instrumenata svega 6% od ostvarenog netto produkta. Međutim, kod
drvno industrijskih poduzeća je obratan slučaj. Do donošenja novih instrumenata
privredne reforme davanja zajednici iznosila su 12%, a nakon donošenja
novih instrumenata ova davanja popela su se na 16% od ostvarenog
netto produkta.


Ako ovome dodamo prilično veliko poskupljenje sirovina, a naročito repromaterijala
i usluga, onda nam je mnogo jasnija slika ostvarenja dohotka
pojedinih drvno industrijskih poduzeća pa i samog šumarstva.


Šumsko gospodarstvo ostvarilo je dohodak u 1966 godini u iznosu od
32,495.000 novih dinara ili po jednom prosječno zaposlenom radniku 16.210


329